Majski prevrat 1903. i ubojstvo kralja Aleksandra i kraljice Drage

Aleksandar Obrenović bio je kralj Srbije kad se 1900. oženio Dragom Mašin, udovicom devet godina starijom od sebe. Brak je izazvao ogorčenje u dijelu javnosti i vojske. Tome su pridonijele glasine da kraljica ne može imati djece i da bi mogla nametnuti kao nasljednika svoga brata Nikodija Lunjevicu, kao i neprestana politička ograničenja: kralj je 1901. donio novi ustav, a u ožujku 1903. na jednom prosvjedu u Beogradu poginulo je šest ljudi.

Zavjera

Prema povijesnim prikazima, zavjera je počela u kolovozu 1901., kad su Dragutin Dimitrijević Apis i još nekoliko mladih časnika dogovorili ubojstvo. Prvi pokušaj u rujnu 1901. nije uspio jer kraljevski par nije došao na priredbu. Kasniji pokušaj na proslavi Beogradskog pjevačkog društva također je propao, pa su odlučili djelovati u samoj palači. Pridobili su časnike Kraljevske garde, a među njima potpukovnika Mihaila Naumovića, koji je te noći zapovijedao stražom.

Zavjera nije bila samo vojna. Kao političar, Đorđe Genčić razgovarao je s inozemnim predstavnicima, a kao kandidat za prijestolje spominjao se i Petar Karađorđević, koji je živio u Ženevi kao običan građanin. Petar se nije želio obvezati na ubojstvo vladara. Starija skupina zavjerenika predlagala je prisilnu abdikaciju i progonstvo, ali je Apis tvrdio da bi kraljevo preživljavanje moglo izazvati građanski rat.

Noć u Starom dvoru

Zavjerenici su 10. lipnja stigli u Beograd pod raznim izlikama i večer proveli po hotelima i u Časničkom klubu. Nakon ponoći Apis je vodio većinu časnika prema dvorcu, a oko 2 sata ujutro kapetan straže Petar Živković otključao je vrata. U dvorcu je ugašena električna rasvjeta.

Tražili su kralja i kraljicu skoro dva sata. U mraku i zbunjenosti poginuli su kapetan Jovan Miljković i Naumović, koji zavjerenicima nije bio poznat kao sudionik. Vrata kraljeve sobe razvaljena su dinamitom, ali krevet je bio prazan. Apis je u pucnjavi s lojalnim gardistom ranjen s tri metka u prsa i ostao živ. Zavjerenici su već mislili da je pothvat propao.

Što se potom dogodilo, ne zna se sa sigurnošću. Prema jednoj inačici, poručnik Velimir Vemić opazio je u zidu spavaće sobe udubljenje nalik ključanici tajnih vrata, iza kojih su se skrivali kralj i kraljica. Prema drugoj, par se skrivao iza zrcala u maloj garderobi, ispod koje je bio otvor tajnog prolaza koji je navodno vodio prema ruskom poslanstvu. Aleksandar je iz skrovišta tražio da časnici potvrde zakletvu vjernosti; prema jednoj inačici su to učinili, prema drugoj su zaprijetili da će bombardirati dvorac. Zatim su ih ustrijelili. Njihova su tijela, prema više izvora, bačena kroz prozor u vrt.

Uz kraljevski par ubijeni su premijer Cincar-Marković i ministar vojni Milovan Pavlović u svojim kućama te general Lazar Petrović u dvorcu. Kraljičina braća Nikola i Nikodije Lunjevica uhićeni su i strijeljani. Ministar unutarnjih poslova Velimir Todorović teško je ranjen, ali je živio do 1920.

Nakon prevrata

Narodna skupština izabrala je Petra Karađorđevića za kralja, a on je kao Petar I. stigao iz Ženeve. Vijest o prevratu Srbi su primili različito: oni koji su okrivljavali kralja za stanje u zemlji bili su zadovoljni, a drugi razočarani. Rusija i Austro-Ugarska oštro su osudile ubojstvo, Velika Britanija i Nizozemska povukle su veleposlanike, a Beč i Petrograd bojkotirali su Srbiju dok se časnici ne uklone s utjecajnih položaja. Do siječnja 1904. u Beogradu su ostali samo veleposlanici Grčke i Osmanskog Carstva. Britanija je diplomatske odnose obnovila tek tri godine nakon prevrata, dekretom kralja Eduarda VII.

Apis je kasnije postao jedan od vođa Crne ruke. Osuđen je 1917. na suđenju u Solunu i pogubljen, a poslije Drugoga svjetskog rata rehabilitiran je na namještenom procesu; većina povjesničara drži da je bio kriv za pokušaj atentata na regenta Aleksandra Karađorđevića.

Dokazi za i protiv

Prevrat su izveli sami časnici

• U prilog: Povijesni prikazi navode Apisa, Antića, Aranđelovića, Petrovića i Dulića kao pokretače zavjere već 1901., a Apis je osobno vodio napad.
• U prilog: Izvori opisuju zavjerenike kao skupinu časnika koji su se bojali da će zavjera propasti zbog glasina, pa su iskoristili prvu priliku kad je Naumović zapovijedao stražom.
• Protiv: U zavjeru su bili uključeni i politički civili poput Đorđa Genčića i trgovca Nikole Hadži Tome, koji je putovao u Ženevu k Petru Karađorđeviću.
• Protiv: Nova je vlada odmah okupljena, pa se zna da je dio zavjerenika odmah ušao u nju.

Šira politička podrška

• U prilog: Genčić je razgovarao sa stranim predstavnicima i putovao u inozemstvo da vidi kako promijeniti prijestolje ako kralj umre bez djece.
• U prilog: Nakon prevrata veći dio zavjerenika nije kažnjen, a dio je unaprijeđen.
• Protiv: Petar Karađorđević, prema prikazima, nije želio preuzeti odgovornost za ubojstvo.
• Protiv: Dokumenti ne pokazuju da je Petar Karađorđević naručio ubojstvo.

Strani utjecaj

• U prilog: Prevrat je preokrenuo srpsku vanjsku politiku s Austro-Ugarske prema Rusiji i Francuskoj.
• U prilog: Karađorđevići su bili povezani s Rusijom, pa se dio čitatelja pita jesu li strane sile znale za plan.
• Protiv: Rusija i Austro-Ugarska javno su osudile ubojstvo i bojkotirale Srbiju.
• Protiv: Izvori koje smo našli ne navode dokaz da je neka strana vlada naručila ubojstvo.