Prokletstvo Macbetha

Glumci u kazalištu ne izgovaraju naslov jedne Shakespeareove tragedije. Zovu je "škotskom dramom", a tko ipak izgovori "Macbeth", mora izaći, triput se okrenuti, pljunuti preko ramena i pričekati da ga pozovu natrag.

Ukratko

  • Prema kazališnom praznovjerju, izgovoriti naslov Shakespeareove tragedije Macbeth u kazalištu, osim u probi ili predstavi, donosi nesreću, pa se ona zove "škotska drama".
  • Predaja tvrdi da su prave vještice prokletstvom kaznile Shakespearea jer je u dramu stavio prave čarolije; za to nema povijesnih dokaza.
  • Priča o dječaku glumcu koji je umro prije prve izvedbe potječe iz satiričnog teksta kritičara Maxa Beerbohma.
  • Popisi nesreća vezanih uz Macbeth dugi su, ali nitko nije statistički usporedio nesreće u izvedbama Macbetha i drugih drama.

U kazalištima engleskoga govornog područja postoji riječ koju glumci izbjegavaju u garderobi, na hodniku i na probi pozornice. Kad govore o Shakespeareovoj tragediji o škotskom kralju ubojici, kažu "škotska drama", "Bardova drama" ili samo Mackers. Naslovni lik zovu "škotskim kraljem", a njegovu ženu "Lady M".

Drama s vješticama

Shakespeare je Macbetha napisao oko 1606., za vladavine kralja Jakova I., koji je ujedno bio i škotski kralj Jakov VI. Jakov se zanimao za vještičarenje: 1597. objavio je knjigu Daemonologie, u kojoj upozorava na opasnost od čarobnjaštva. Drama počinje trima vješticama na pustopoljini koje Macbethu proriču da će postati kralj, a kasnije, uz kotao, izgovaraju poznate stihove o kipućem napitku.

Predaja kaže da je Shakespeare, kako bi ugodio kralju, u te prizore stavio prave vještičje čarolije. Prave vještice, uvrijeđene, prokle su svaku izvedbu. Za tu priču ne postoje povijesni dokazi.

Izmišljeni dječak

Jedna od najpoznatijih priča o prokletstvu kaže da je dječak koji je u prvoj izvedbi trebao igrati Lady Macbeth, jer su žene tada igrali muškarci i dječaci, iznenada obolio i umro, pa je ulogu preuzeo sam Shakespeare. Istraživači su tu priču pratili do engleskog humorista i kazališnog kritičara Maxa Beerbohma, koji je napisao satirični tekst kao da ga piše dnevnik Samuela Pepysa. Priča je bila izmišljena, ali se poslije počela prepričavati kao povijesna činjenica.

Prema drugom objašnjenju, koje je u televizijskoj seriji o londonskim kazalištima iznio britanski glumac Donald Sinden, loš glas drame potječe iz doba putujućih i repertoarnih kazališta. Kad neka predstava ne bi privlačila publiku, kazalište bi je skinulo s programa i stavilo Macbetha, koji je uvijek punio dvoranu. Kad bi se u kazališnim novinama pojavio Macbeth, svi su znali da je prethodna predstava propala i da će glumci možda ostati bez posla. Zato se, prema Sindenu, nije smjelo citirati drama iza pozornice. Slično objašnjenje kaže da su skupe izvedbe Macbetha same dovodile kazališta u financijske nevolje.

Popis nesreća

Zagovornici prokletstva navode dugu listu. Godine 1672. u Amsterdamu je, prema predaji, glumac koji je igrao Macbetha na pozornici ubio čovjeka. U Londonu su 1721. tijekom predstave izbili neredi. Godine 1937. dan prije premijere Macbetha u londonskom kazalištu Old Vic umrla je ravnateljica Lilian Baylis. Engleski glumac Harold Norman smrtno je ranjen u borbi mačevima tijekom izvedbe u Oldhamu 30. siječnja 1947. i umro je tri tjedna kasnije. Na izvedbi na otvorenom na Bermudima 1953. Charltonu Hestonu zapalile su se tajice.

Najveća tragedija dogodila se u New Yorku 10. svibnja 1849. Pred kazalištem Astor Opera House, gdje je engleski glumac William Charles Macready igrao Macbetha, izbili su neredi, a vojska je pucala u mnoštvo. Poginulo je između 22 i 31 čovjeka, a više od 120 ljudi je ranjeno. Neredi su izbili zbog suparništva Macreadyja i američkog glumca Edwina Forresta, koji je istu ulogu igrao u drugom kazalištu, ali i zbog dubokih napetosti između njujorških radnika, mnogo doseljenika, i imućnih slojeva naklonjenih engleskoj kulturi.

Kako se skida prokletstvo

Tko u kazalištu izgovori naslov, prema običaju mora izaći iz zgrade, triput se okrenuti, pljunuti preko lijevog ramena ili opsovati i pričekati da ga pozovu natrag. Neki umjesto toga citiraju stihove iz drugih Shakespeareovih drama, primjerice iz Hamleta: "Anđeli i sluge milosti, branite nas!" Neke kazališne družine strogo traže da onaj tko je izgovorio naslov ne smije ući dok ga netko ne pozove, pa onoga tko to često čini mogu ostaviti vani.

Američki popularizator znanosti Brian Dunning 2010. pokušao je naći statističku usporedbu nesreća u izvedbama Macbetha i drugih drama, ali takvu studiju nije pronašao. Upozorio je da se drama izvodi neprekidno više od četiri stoljeća, u desecima ili možda stotinama tisuća izvedaba, a da najdulji popisi nesreća imaju dvadesetak ili tridesetak stavki. Drugi ističu da u drami ima mnogo borbi mačevima, u kojima se ozljede događaju lakše nego u drugim predstavama. Za glumce to ne mijenja mnogo: praznovjerje se prenosi s jednog naraštaja na drugi, kao dio kazališnog zanata.

Kronologija

  1. 1597.: Kralj Jakov VI. objavljuje knjigu Daemonologie o vještičarenju.
  2. oko 1606.: Shakespeare piše Macbetha.
  3. 1672.: Prema predaji, u Amsterdamu glumac koji igra Macbetha na pozornici ubija čovjeka.
  4. 10. svibnja 1849.: Neredi pred kazalištem Astor Opera House u New Yorku, poginulo je između 22 i 31 čovjeka.
  5. 1937.: Dan prije premijere Macbetha u Old Vicu umire Lilian Baylis.
  6. 30. siječnja 1947.: Harold Norman smrtno je ranjen u borbi mačevima u Oldhamu.
  7. 1953.: Charlton Heston zadobiva opekline na izvedbi na Bermudima.

Ključne osobe

  • William Shakespeare: Engleski dramatičar, pisac Macbetha.
  • Jakov I.: Engleski i škotski kralj i pisac knjige Daemonologie.
  • Max Beerbohm: Engleski humorist i kritičar čiji je satirični tekst izmislio priču o umrlom dječaku glumcu.
  • William Charles Macready: Engleski glumac čija je izvedba Macbetha 1849. bila povod neredima u New Yorku.
  • Edwin Forrest: Američki glumac, Macreadyjev suparnik.
  • Harold Norman: Engleski glumac smrtno ranjen u izvedbi Macbetha 1947.

Što se zna

  1. Glumci po kazališnom praznovjerju izbjegavaju izgovoriti naslov Macbeth u kazalištu i zovu ga "škotska drama".
  2. Nema povijesnih dokaza da je Shakespeare u dramu stavio prave čarolije.
  3. Priča o dječaku glumcu koji je umro prije prve izvedbe potječe iz satiričnog teksta Maxa Beerbohma.
  4. U neredima pred kazalištem Astor Opera House 1849. poginulo je između 22 i 31 čovjeka; povod je bilo suparništvo dvojice glumaca.
  5. Nije poznata statistička studija koja bi usporedila nesreće u izvedbama Macbetha i drugih drama.

Otvorena pitanja

  • Kada se praznovjerje prvi put pojavilo u kazališnom svijetu?
  • Je li Macbeth doista opasniji za izvedbu od drugih drama s mačevanjem?
  • Koliko je Beerbohmov izmišljeni tekst pridonio širenju praznovjerja?

Teorije

  • Prokletstvo potječe od vještica uvrijeđenih jer je Shakespeare u dramu stavio prave čarolije
  • Praznovjerje je nastalo jer je Macbeth zamjenjivao propale predstave, pa je njegov naslov značio gubitak posla
  • Mačevanje i prigušeno svjetlo čine izvedbe sklonijima nesrećama, a pamte se samo nesreće uz Macbetha

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Huggett, R. (1975). Supernatural on Stage: Ghosts and Superstitions of the Theatre. New York: Taplinger.
  • Cliff, N. (2007). The Shakespeare Riots: Revenge, Drama, and Death in Nineteenth-Century America. New York: Random House.

Izvori