Crne mačke

U starom Egiptu kućanstvo kojem je uginula mačka brijalo je obrve u znak žalosti, a ubojstvo mačke moglo je stajati glave. Nekoliko tisuća godina poslije crna mačka koja prijeđe put postala je u velikom dijelu Europe znak nesreće, dok u Britaniji i Japanu i danas donosi sreću.

Ukratko

  • U starom Egiptu mačke su bile povezane s božicom Bastet; mumificirane mačke pokapale su se u svetištima, a ubojstvo mačke smatralo se teškim zločinom.
  • U srednjovjekovnoj Europi crna mačka postala je dio predodžbi o đavlu i vješticama; papinsko pismo Vox in Rama iz 1233. opisuje obred u kojem se štuje crna mačka.
  • Raširena tvrdnja da je Crkva tada naredila istrebljenje mačaka nema potvrde u tekstu pisma ni u arheološkim nalazima.
  • Značenje crne mačke razlikuje se od zemlje do zemlje: u Britaniji, Irskoj i Japanu ona donosi sreću, a u velikom dijelu kontinentalne Europe nesreću.

Crna mačka prijeđe cestu, a čovjek stane, vrati se korak ili prijeđe na drugu stranu. U jednoj zemlji to je znak nesreće, u drugoj znak da dolazi nešto dobro. Mačka je pritom ista: obična domaća mačka čije je krzno crno zbog velike količine pigmenta, najčešće sa zlatnožutim očima.

Priča o tome kako je ista životinja postala i sveta i zlokobna počinje na obalama Nila.

Mačke božice Bastet

Egipćani su mačke cijenili jer su lovile zmije otrovnice, glodavce i ptice koje su uništavale usjeve. Božice Mafdet, Bastet i Sekhmet prikazivale su se s mačjim glavama, a u Knjizi mrtvih mačka predstavlja boga Sunca Ra. Bastet je postala najvažnija od njih: njezino svetište bilo je u gradu Bubastisu u delti Nila.

Grčki povjesničar Herodot, koji je Egipat opisao sredinom 5. stoljeća pr. Kr., zabilježio je da je godišnja svetkovina u Bubastisu najveća u zemlji i da na nju dolaze stotine tisuća hodočasnika. Zapisao je i da u kući u kojoj mačka ugine prirodnom smrću svi ukućani briju obrve, a da se mrtve mačke nose u svete zgrade u Bubastisu, gdje ih balzamiraju i pokapaju.

Od 7. stoljeća pr. Kr. mumificiranje životinja postalo je vrlo rašireno. U Bubastisu, Saqqari i Beni Hasanu pronađena su groblja s ogromnim brojem mačjih mumija, prinesenih božici kao zavjetni dar. Istraživači pretpostavljaju da su se mačke u kasnijim stoljećima uzgajale upravo zato da bi bile žrtvovane.

Grčki povjesničar Diodor Sicilski opisao je koliko je ubojstvo mačke bilo teško djelo. Između 60. i 56. pr. Kr. razjarena svjetina u Egiptu ubila je jednog Rimljanina jer je usmrtio mačku, iako ga je faraon Ptolemej XII. pokušao zaštititi.

Egipćani pritom nisu posebno štovali crne mačke. Štovali su mačke općenito, a kipovi poput brončane mačke na slici prikazuju životinju tamnu samo zato što je od bronce.

Đavao u obliku mačke

Kad je Egipat 30. pr. Kr. postao rimska provincija, veza mačaka i vjere počela je slabjeti, a carski propisi u 4. i 5. stoljeću postupno su zabranili poganske obrede.

U srednjovjekovnoj Europi crna mačka dobila je posve drugo značenje. Godine 1233. njemački inkvizitor Konrad iz Marburga izvijestio je, nakon ispitivanja u kojima su se, prema suvremenim pritužbama, koristile prijetnje lomačom, da je otkrio sektu koja štuje đavla u obliku blijedog čovjeka i crne mačke. Papa Grgur IX. iste je godine poslao njemačkim vlastima pismo poznato po prvim riječima, Vox in Rama, u kojem opisuje obred te sekte: kip crne mačke oživljava, hoda unatrag s podignutim repom, a članovi ga ljube.

Pismo nije govorilo o mačkama općenito, nego o navodnim krivovjercima. Ipak, slika crne mačke kao đavolje životinje ostala je u predodžbama o vješticama i njihovim pomoćnicima koje su se širile u stoljećima procesa vješticama.

Mit o istrebljenju

Povjesničar Donald Engels u knjizi Classical Cats iz 1999. napisao je da je Vox in Rama proglasilo sve mačke đavoljim znakom i potaknulo pokolj mačaka po europskim gradovima, zbog čega su se namnožili štakori i pogoršala kuga. Ta se tvrdnja često ponavlja.

U tekstu pisma, međutim, nema riječi o tome da su sve mačke sotonske ni naredbe da se ubijaju. Nema ni arheoloških ni pisanih dokaza o masovnom ubijanju mačaka u to doba na način koji Engels opisuje. Mačje kosti iz 13. stoljeća pronađene u Cambridgeu pokazuju da su životinje ubijane radi mesa i krzna, a ne spaljivane. Pravilo za pustinjakinje Ancrene Wisse iz istog razdoblja dopuštalo je redovnicama da drže mačku. Gradske vlasti naređivale su ubijanje mačaka tek kasnije, kad su lutalice smatrane prenositeljima kuge, a takvi primjeri nisu poznati prije 15. stoljeća. Mačke su k tome i same vrlo osjetljive na bakteriju kuge.

Sreća ili nesreća

Belgijski grad Ypres svake treće godine u svibnju održava Mačju povorku, Kattenstoet, koja se priređuje od 1955. Povorka podsjeća na srednjovjekovni običaj u kojem su se mačke navodno bacale s tornja gradske tržnice sukna. Danas lakrdijaš s tornja baca plišane mačke u mnoštvo, a slijedi lažno spaljivanje vještice.

U Britaniji i Irskoj crna mačka koja prijeđe put smatra se znakom sreće. Britansko društvo za zaštitu životinja RSPCA 2014. navelo je da crne mačke u britanskoj predaji simboliziraju sreću. Prema škotskoj predaji, crna mačka koja dođe u novi dom donosi blagostanje. Mornari su rado uzimali crnu mačku na brod, a ribarske žene držale su ih kod kuće da bi zaštitile muževe na moru. U Japanu crne mačke također donose sreću.

U dijelu kontinentalne Europe i u Americi crna mačka ostala je znak nesreće i simbol Noći vještica. Neka skloništa za životinje pred Noć vještica ne daju crne mačke na udomljavanje, iz straha da bi im netko mogao nauditi.

Stara predrasuda u novom istraživanju

Američki psiholozi Haylie Jones i Christian Hart objavili su 2019. istraživanje u kojem su sudionici ocjenjivali fotografije mačaka različitih boja. Crne mačke ocijenjene su kao manje prijateljske i manje poželjne za udomljavanje. Ta je sklonost bila jača kod sudionika koji su općenito skloniji praznovjerju, ali nije bila povezana s religioznošću. Sudionici koji su teže čitali izraz lica crnih mačaka češće su ih odbijali.

Britanska udruga Cats Protection 27. listopada obilježava Dan crnih mačaka kako bi potaknula udomljavanje, jer prema njezinim podacima crnim mačkama teže nalazi dom. Jesu li crne mačke doista dulje u skloništima, istraživanja ne potvrđuju jednoznačno.

Kronologija

  1. oko 1980. pr. Kr.: Najstariji egipatski prikazi mačaka u društvenim i vjerskim prizorima.
  2. 5. st. pr. Kr.: Herodot opisuje svetkovinu u Bubastisu i žalovanje za mačkama.
  3. 60.–56. pr. Kr.: Svjetina u Egiptu ubija Rimljanina koji je usmrtio mačku.
  4. 1233.: Papa Grgur IX. šalje pismo Vox in Rama s opisom obreda s crnom mačkom.
  5. 1955.: U Ypresu se počinje redovito održavati Mačja povorka.
  6. 1999.: Donald Engels objavljuje knjigu Classical Cats s tezom o srednjovjekovnom pokolju mačaka.
  7. 2019.: Jones i Hart objavljuju istraživanje o predrasudama prema crnim mačkama.

Ključne osobe

  • Herodot: Grčki povjesničar koji je opisao egipatsko štovanje mačaka.
  • Diodor Sicilski: Grčki povjesničar koji je zabilježio linč Rimljanina zbog ubijene mačke.
  • Grgur IX.: Papa koji je 1233. poslao pismo Vox in Rama.
  • Konrad iz Marburga: Inkvizitor čija su izvješća prethodila pismu Vox in Rama.
  • Donald Engels: Povjesničar koji je tvrdio da je Crkva potaknula istrebljenje mačaka.

Što se zna

  1. Mačke su u Egiptu bile povezane s Bastet i drugim božanstvima, a pokapale su se u velikim grobljima u Bubastisu, Saqqari i Beni Hasanu.
  2. Herodot je zapisao da Egipćani briju obrve kad im ugine mačka.
  3. Pismo Vox in Rama iz 1233. opisuje štovanje kipa crne mačke u navodnoj sekti, ali ne sadrži naredbu o ubijanju mačaka.
  4. U Britaniji, Irskoj i Japanu crna mačka tradicionalno je znak sreće.
  5. Istraživanje iz 2019. pokazalo je da su ljudi skloniji praznovjerju i manje skloni crnim mačkama.

Otvorena pitanja

  • Kada je i gdje crna mačka prvi put postala znak nesreće u svakodnevnom životu, a ne samo u opisima krivovjerja?
  • Zašto se ista vjerovanja u Britaniji i na kontinentu razvila u suprotnim smjerovima?
  • Koliko predrasuda prema crnim mačkama danas utječe na njihovo udomljavanje?

Teorije

  • Loš glas crne mačke potječe iz srednjovjekovnih predodžbi o đavlu, krivovjercima i vješticama
  • Crna boja oduvijek se povezivala s noći i smrću, pa je i crna mačka dobila takvo značenje neovisno o Crkvi
  • Značenje crne mačke oblikovali su mjesni običaji, pa je u nekim krajevima ostala znak sreće

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Engels, D. W. (1999). Classical Cats: The Rise and Fall of the Sacred Cat. London: Routledge.
  • Málek, J. (1993). The Cat in Ancient Egypt. London: British Museum Press.

Izvori