Staljinov plan atentata na Tita

Kostarikanski diplomat koji se kretao u Titovoj blizini zapravo je bio sovjetski agent, a u Moskvi je ležao rukom pisani prijedlog kako da ubije jugoslavenskog vođu. Plan je stao 5. ožujka 1953., kad je umro čovjek koji ga je trebao odobriti.

Ukratko

  • Nakon raskola 1948. sovjetska državna sigurnost (MGB) pripremala je ubojstvo Josipa Broza Tita, a glavni izvršitelj trebao je biti agent Josif Grigulevič, koji je pod lažnim imenom bio kostarikanski diplomat u Rimu i Beogradu.
  • Sačuvan je rukom pisani dokument MGB-a upućen Staljinu u kojem se predlaže nekoliko načina atentata, od otrova i zaraze kugom do pucnja na diplomatskom primanju.
  • Na dokumentu nema Staljinove odluke, a nakon njegove smrti 5. ožujka 1953. plan je napušten i Grigulevič je povučen u Moskvu.
  • Poznata priča o Titovoj poruci Staljinu "prestanite slati ljude da me ubiju" potječe iz kasnijih prepričavanja, a izvornik nikad nije objavljen.

U lipnju 1948. Informbiro je osudio vodstvo jugoslavenskih komunista, a Tito se odbio podložiti Moskvi. Bio je to prvi otvoreni raskol unutar komunističkog svijeta. Sljedećih godina Sovjetski Savez i njegovi saveznici vodili su protiv Jugoslavije propagandni rat, gomilali vojsku uz granice i ubacivali agente. Tito je znao da je meta i, prema suvremenicima, bio je vrlo oprezan. Jugoslavenska služba sigurnosti otkrivala je i uhićivala ljude za koje je tvrdila da ih šalju sovjetske službe, a obje su strane jedna drugu optuživale za špijunažu i diverzije.

Diplomat iz Kostarike

Josif Grigulevič rođen je 1913. u Vilniusu. Kao mladić postao je agent sovjetske obavještajne službe i djelovao u Španjolskoj i Latinskoj Americi. U svibnju 1940. vodio je u Meksiku skupinu koja je napala kuću Lava Trockog; Trocki je tada preživio.

Godine 1949. Grigulevič je uz pomoć kostarikanskih poznanika dobio putovnicu na ime Teodoro B. Castro i nastanio se u Rimu, predstavljajući se kao nezakoniti sin preminulog kostarikanskog proizvođača kave. Postao je poslovni otpravnik kostarikanskog poslanstva u Italiji, a 1952. i opunomoćeni izaslanik Kostarike u Italiji i Jugoslaviji. Tako je stekao pristup diplomatskim krugovima u Beogradu i samom Titu, s kojim se više puta susreo.

Prijedlog na jednom primjerku

U sovjetskim arhivima sačuvan je dokument MGB-a, pisan rukom u jednom primjerku i upućen Staljinu, kojim se traži dopuštenje za "teroristički čin" protiv Tita. Izvršitelj bi bio ilegalac pod kodnim imenom "Maks", odnosno Grigulevič. Dokument navodi više mogućnosti: da Maks na osobnoj audijenciji neprimjetno ispusti uzročnike plućne kuge, pri čemu bi sam prethodno bio cijepljen; da Tita ustrijeli prikrivenim bešumnim oružjem na primanju u jugoslavenskom veleposlanstvu u Londonu ili u Beogradu, uz suzavac za bijeg; ili da mu kao dar preda kutiju s nakitom iz koje bi se pri otvaranju oslobodio otrov.

Na dokumentu nema Staljinove rezolucije, pa se iz samog spisa ne vidi je li plan odobrio. Bivši šef sovjetskih posebnih operacija Pavel Sudoplatov u memoarima je napisao da je Staljin o planu razgovarao u veljači 1953. Dokument je javnosti predstavio ruski povjesničar Dmitrij Volkogonov početkom 1990-ih, nakon otvaranja dijela sovjetskih arhiva.

Ožujak 1953.

Staljin je umro 5. ožujka 1953. Novo vodstvo u Moskvi nije nastavilo s planom, a Grigulevič je ubrzo pozvan natrag. Njegov iznenadni nestanak iz Rima, zajedno sa ženom i kćeri, izazvao je ondje nagađanja. U Moskvi je postao uvaženi povjesničar Latinske Amerike i Katoličke crkve, napisao desetke knjiga, a pod pseudonimom I. Lavrecki objavljivao je životopise latinoameričkih revolucionara. Umro je 1988.

Odnosi Jugoslavije i Sovjetskog Saveza normalizirani su sredinom 1950-ih, a Informbiro je raspušten 1956.

Poruka iz Staljinova stola

Uz ovaj plan često se prepričava i priča da je nakon Staljinove smrti u njegovu stolu pronađena Titova poruka, u kojoj traži da prestane slati ljude da ga ubiju jer ih je već uhvatio nekoliko, uz prijetnju da će, ako Moskva ne prestane, on poslati jednoga i neće trebati drugoga. Ta priča ima dobro poznat put: prema povjesničaru Royu Medvedevu, ispričao ju je Nikita Hruščov, a prenio Aleksej Snegov, koji se sjećao samo dijela pisama. Riječi poruke razlikuju se od knjige do knjige, a izvornik u arhivima nikad nije objavljen. Zato je mnogi povjesničari navode s oprezom, kao anegdotu, a ne kao dokument.

Kronologija

  1. 1913.: Josif Grigulevič rođen je u Vilniusu.
  2. 24. svibnja 1940.: Grigulevič sudjeluje u napadu na kuću Lava Trockog u Meksiku.
  3. 28. lipnja 1948.: Rezolucija Informbiroa označava raskol Tita i Staljina.
  4. 1949.: Grigulevič dobiva kostarikansku putovnicu na ime Teodoro B. Castro i seli se u Rim.
  5. 1952.: Postaje kostarikanski izaslanik u Italiji i Jugoslaviji; MGB razrađuje mogućnosti atentata na Tita.
  6. veljača 1953.: Prema Sudoplatovu, Staljin raspravlja o planu.
  7. 5. ožujka 1953.: Staljin umire; plan je napušten, a Grigulevič povučen u Moskvu.
  8. 1956.: Raspušten je Informbiro.
  9. 1988.: Grigulevič umire u Moskvi.
  10. 1993.: Volkogonov objavljuje dokument MGB-a o planu atentata.

Ključne osobe

  • Josif Grigulevič: Sovjetski agent koji je kao kostarikanski diplomat Teodoro B. Castro trebao izvesti atentat.
  • Josip Broz Tito: Predsjednik Jugoslavije i meta plana.
  • Josif Visarionovič Staljin: Sovjetski vođa kojem je prijedlog atentata upućen.
  • Pavel Sudoplatov: Šef sovjetskih posebnih operacija koji je o planu pisao u memoarima.
  • Dmitrij Volkogonov: Ruski povjesničar koji je objavio dokument MGB-a.
  • Roy Medvedev: Povjesničar koji je zapisao priču o Titovoj poruci Staljinu.

Što se zna

  1. Grigulevič je kao Teodoro B. Castro bio kostarikanski izaslanik u Italiji i Jugoslaviji i susretao se s Titom.
  2. Sačuvan je rukom pisani dokument MGB-a upućen Staljinu s prijedlozima više načina atentata.
  3. Na dokumentu nema Staljinove rezolucije.
  4. Nakon Staljinove smrti 5. ožujka 1953. plan nije proveden, a Grigulevič je povučen u Moskvu.
  5. Titova poruka Staljinu poznata je samo iz kasnijih prepričavanja; izvornik nije objavljen.

Otvorena pitanja

  • Je li Staljin plan odobrio prije smrti ili je odluka ostala neprecizna?
  • Koliko je drugih pokušaja atentata na Tita bilo pripremljeno nakon 1948.?
  • Je li Titova poruka Staljinu postojala i kako je točno glasila?

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Andrew, C. i Mitrokhin, V. (1999). The Sword and the Shield: The Mitrokhin Archive and the Secret History of the KGB. Basic Books.
  • Medvedev, Ž. i Medvedev, R. (2003). The Unknown Stalin. I. B. Tauris.
  • Banac, I. (1988). With Stalin against Tito: Cominformist Splits in Yugoslav Communism. Cornell University Press.

Izvori