Sveta kruna Ugarske

Prema predaji, papa je poslao krunu prvom ugarskom kralju. Stručnjaci je ipak datiraju desetljećima nakon njegove smrti, a gornji dio još kasnije.

Ukratko

Sveta kruna Ugarske, poznata i kao kruna svetog Stjepana, stoljećima je simbol ugarske državnosti; sastoji se od dva dijela, donjeg "grčkog" i gornjeg "latinskog".
Prema legendi, krunu je Stjepanu poslao papa Silvestar II.; mađarski stručni katalog navodi da to nije papinska kruna i da donji dio potječe iz bizantske radionice iz doba cara Mihaela VII. Duke (1071.–1078.) ili malo prije.
Znanstvenici se ne slažu je li se emajl izrađen zajedno s krunom ili je dodan kasnije, a Éva Kovács je 1978. predložila i raniju godinu, 1067.
Križ na vrhu nagnut je za oko 12 stupnjeva, a kad je nagnuće nastalo, nije dokumentirano; navodi se razdoblje od 1613. do 1793.

Ugarska je krunu čuvala kao svetinju i nazivala je Stjepanovom. Ono što se o njoj zna iz izvora pokazuje složeniju priču od predaje.

Dvije krune u jednoj

Donji dio, takozvana grčka kruna, zlatarski je rad bizantske radionice. Obruč nosi osam emajliranih pločica s likovima Krista Pantokratora, arkanđela Mihaela i Gabrijela te svetaca Jurja, Dimitrija, Kuzme i Damjana. Na stražnjoj strani prikazani su car Mihael Duka, Konstantin Porfirogenet (913.–959.) i ugarski kralj Gejza I. (1074.–1077.). Gejzino je ime na tamnoplavoj pozadini, nižeg ranga od purpura careva. Katalog uz izložbu Hungariae Christianae procjenjuje da je krunu izradio zlatar u doba Mihaela VII. Duke ili malo ranije, i to vjerojatno za ženu, možda Gejzinu bizantsku suprugu.

Gornji dio, "latinska kruna", ima oblik križa s osam apostola (Petar, Pavao, Ivan, Jakov, Bartolomej, Filip, Toma i Andrija). Radi se o jednostavnijem, manje dotjeranom radu koji je, prema istom katalogu, vjerojatno nastao u Ugarskoj potkraj 12. stoljeća. Dva su dijela spojena, vjerojatno zakovicama, za vladavine Bele III. (1171.–1196.).

Stjepan je umro 1038. Prema tim datacijama, krunu koju danas čuvamo nije mogao nositi: donji dio nastao je tek desetljeća nakon njegove smrti, a gornji još kasnije.

Kako je nastala predaja

Prema legendi, papa Silvestar II. poslao je krunu Vajku, koji je pri krštenju dobio ime Stjepan. Katalog izričito kaže da ovo nije ta kruna. Prvi spomen "svete krune" u ugarskom kraljevskom ispisu pripisuje se Beli IV. 1256. Rani izvori navode i krunu u Stolnom Biogradu (Székesfehérvár): carigradski patrijarh Mihael Anhijal spominje je 1166., a papa Inocent III. u pismu 1198. naziva je "honor patriae", čast domovine.

Ta kruna nije stajala na jednom mjestu. Prema katalogu, 1440. ušla je u habsburšku riznicu, a Matija Korvin otkupio ju je 1464. i okrunio se njome u Budimu. Hollósi (2018.) u pregledu "nauka o Svetoj kruni" razmatra je li kruna samo simbol ili i pojam, to jest zamisao o državi koja se ne veže uz pojedinog vladara. Teszelszky (2016.) opisuje kako su je pobunjenici i Habsburgovci koristili u političkoj borbi između 1604. i 1611.

Nagnuti križ

Križ na vrhu nagnut je za oko 12 stupnjeva. Katalog navodi da je gornji križ vjerojatno zamijenjen sredinom 16. stoljeća, a da je nagnut najvjerojatnije između 1613. i 1793. Uzrok nije dokumentiran.

Od Fort Knoxa do Budimpešte

Beatrice Camp, umirovljena diplomatkinja State Departmenta, piše da su krunu nakon Drugog svjetskog rata u američke ruke predali Mađari koji nisu željeli da padne u sovjetske ruke. Čuvana je u Fort Knoxu, a Hungary Foundation navodi da su je američke postrojbe pronašle u Mattseeu u Austriji 4. svibnja 1945. Vraćena je 6. siječnja 1978., kad ju je državni tajnik Cyrus Vance predao Antalu Apróu, predsjedniku mađarskog parlamenta. Camp bilježi da je predaja bila i politički osjetljiva: mađarska iseljenička zajednica, među kojom su bili izbjeglice iz 1956., protivila se povratku dok je zemlja pod komunističkom vlašću, pa je odlučeno da se kruna vraća "narodu Mađarske", a ne vladi, te da se postavi u Narodni muzej, a ne u Parlament.

Dokazi za i protiv

Kruna svetog Stjepana

U prilog: Predaja da je kruna Stjepanova stoljećima je pratila ugarski krunidbeni običaj: vladar bi s krunom na glavi jahao na umjetni brijeg, isukao mač prema četirima stranama svijeta i zavjetovao se da će braniti zemlju.
U prilog: Izraz "Sveta kruna" već je u 13. stoljeću pripisivan krunidbenoj kruni, što pokazuje koliko je rano vezana uz svetost.
Protiv: Stručni katalog dosljedno datira donji dio u 1070-e ili malo ranije, a gornji u kraj 12. stoljeća, dakle nakon Stjepanove smrti 1038.
Protiv: Isti katalog izričito navodi da to nije papinska kruna iz predaje.

Gejzin bizantski dar

U prilog: Na stražnjoj strani donjeg dijela prikazani su bizantski car Mihael Duka i Gejza I., što upućuje na vezu dvaju dvorova u 1070-ima.
U prilog: Katalog procjenjuje da je kruna izrađena za ženu, možda Gejzinu bizantsku suprugu.
Protiv: Stručnjaci se i dalje ne slažu je li emajl izrađen istodobno s krunom ili naknadno dodan.
Protiv: Éva Kovács je 1978. predložila raniju godinu izrade, 1067., prema kojoj bi natpis upućivao na drugog Konstantina ili Konstansa, a ne na Mihaelova sina.

Dva dijela spojena kasnije

U prilog: Latinska kruna, prema katalogu, tehnički je i stilski drukčija i nastala je u Ugarskoj potkraj 12. stoljeća.
U prilog: Spoj dvaju dijelova u doba Bele III. (1171.–1196.) objašnjava zašto su materijali i radionice različiti.
Protiv: Katalog ne navodi točno vrijeme gornjeg križa, koji je zamijenjen sredinom 16. stoljeća, pa nije jasno kako je izgledao prvotni.
Protiv: Spajanje zakovicama pretpostavlja se, a ne zna se pouzdano.

Kronologija

1038.: Umire Stjepan, prvi ugarski kralj.
1074.–1077.: Vlada Gejza I., prikazan na donjem dijelu krune.
1171.–1196.: Vlada Bela III.; u to se doba spajaju dva dijela krune.
1256.: Bela IV. prvi put rabi izraz "Sveta kruna".
1440.: Kruna ulazi u habsburšku riznicu.
1464.: Matija Korvin otkupljuje krunu i u Budimu se njome kruni.
4. svibnja 1945.: Američka 86. pješačka divizija pronalazi krunu u Mattseeu.
6. siječnja 1978.: Cyrus Vance predaje krunu Antalu Apróu u Budimpešti.

Ključne osobe

Stjepan I.: Prvi ugarski kralj, po kojemu se kruna naziva.
Gejza I.: Ugarski kralj (1074.–1077.), prikazan na donjem dijelu krune.
Mihael VII. Duka: Bizantski car (1071.–1078.), prikazan na donjem dijelu krune.
Bela III.: Ugarski kralj (1171.–1196.), za čije su vladavine, prema katalogu, spojena dva dijela.
Éva Kovács: Autorica studije iz 1978. koja predlaže raniju godinu izrade donjeg dijela, 1067.
Cyrus Vance: Američki državni tajnik koji je krunu 1978. predao Mađarskoj.

Što se zna

Kruna se sastoji od donjeg bizantskog i gornjeg latinskog dijela.
Donji dio izrađen je u bizantskoj radionici u 1070-ima ili malo ranije, a gornji, prema katalogu, potkraj 12. stoljeća u Ugarskoj.
Izraz "Sveta kruna" prvi se put u ispisu javlja 1256.
Američke su postrojbe krunu pronašle 1945., a vraćena je 1978.
Križ je nagnut za oko 12 stupnjeva; vrijeme i uzrok nagnuća nisu dokumentirani.

Otvorena pitanja

Je li emajl donjeg dijela izrađen zajedno s krunom ili je dodan kasnije?
Je li donji dio izrađen oko 1067. ili u 1070-ima?
Kako je izgledao prvotni križ na vrhu i kada je zamijenjen?
Kada i zašto se križ nagnuo?

Teorije

Kruna je ona koju je Stjepan dobio od pape
Donji dio je bizantski dar Gejzinu dvoru
Dva dijela spojena su stoljećima kasnije

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Hollósi, G. (2018). Symbol or Concept? An Overview of the Doctrine of the Holy Crown of Hungary. Hungarian Studies Review, 45(1–2), 83–92.