Sveta desnica svetog Stjepana i dubrovački put

Za mađarske vjernike Sveta desnica nije samo predmet: nju se i danas nosi u procesiji svake godine na blagdan svetog Stjepana, 20. kolovoza. Zbog toga je i njezin put kroz Bosnu do Dubrovnika dio hrvatske povijesti.

Od Stolnog Biograda do Bihara

Prema bazilici svetog Stjepana, kralj je umro 1038., a ruka mu je otada odvojena i pohranjena u riznici bazilike u Stolnom Biogradu (Székesfehérvár). Predaja kaže da je rizničar po imenu Merkur ruku ukrao i sakrio na svom imanju u Biharu; kralj Ladislav mu je oprostio i na tom mjestu utemeljio opatiju Szentjobb, u današnjoj Rumunjskoj. Mađarski kulturni portal MANDA, nasuprot tome, bilježi da je Ladislav grobnicu otvorio 1083. tijekom kanonizacije te našao ruku neraspadnutu, a da je prema srednjovjekovnim kronikama jedan kanonik ruku potajno odnio na imanje u Biharu; Ladislav ju je vratio 30. svibnja 1084. Isti izvor ističe da su to podaci iz kronika, a ne potvrđene činjenice.

Početkom 15. stoljeća relikvija se vratila u Stolni Biograd. Prema istom izvoru, Osmanlije su 1543. zauzele grad i vjerojatno zaplijenile i relikviju.

Dubrovnik

MANDA piše da se vjeruje da su Osmanlije relikviju prodale dubrovačkim trgovcima, ali taj podatak izričito naziva pretpostavkom, a ne dokumentiranom činjenicom. Bazilika svetog Stjepana navodi da je za osmanskog razdoblja prošla kroz Bosnu te da su je oko 1590. dobili dominikanci Raguze (Dubrovnika). Dokumenti iz tog vremena potvrđuju da se relikvija 1590. nalazila u Dubrovniku, gdje su dominikanci naručili srebrni relikvijar.

Dubrovnik je tada bio Republika, trgovački grad kojemu je osmanska vlast bila susjedna. Nema podataka o tome tko je i zašto donio relikviju.

Povratak 1771.

Marija Terezija dugo je pregovarala o povratku. Prema bazilici, 16. travnja 1771. dubrovački su redovnici predali relikviju, koja je potom pokazana vjernicima u Beču, a zatim svečano prenesena u Budim. Marija Terezija povjerila ju je redu Blažene Djevice Marije (Angolkisasszonyok) i odredila godišnje slavlje 20. kolovoza. MANDA dodaje da je put vodio preko Győra i Pannonhalme do kapele svetog Sigismunda u Budimskom dvorcu.

U crkvi svetog Matije u Budimu danas se čuvaju i dva dokumenta iz te razmjene: potvrda dubrovačkih dominikanaca iz prosinca 1770. i isprava Marije Terezije od 29. lipnja 1771. Na fotografiji prve isprave čitaju se riječi o desnoj ruci (manum dexteram) svetog Stjepana, prvog ugarskog kralja.

Druga relikvija?

Informativna katolička agencija IKA javila je 18. kolovoza 2000. iz Dubrovnika da je dominikanski samostan od 1530. čuvao "gornji dio glave svetog Stjepana, prvog ugarskog kralja". Izvještaj navodi da je ta relikvija 1771. bila posuđena Beču na zahtjev Marije Terezije te da je 17. kolovoza 2000. svečano predana Mađarskoj na jednu godinu, od 20. kolovoza 2000. do 20. kolovoza 2001. Na predaji su sudjelovali predstavnici hrvatskog i mađarskog ministarstva kulture i Hrvatske dominikanske provincije.

Izvještaj ne objašnjava kako je relikvija stigla u Dubrovnik prije 1530. i ne kaže je li riječ o istoj relikviji koju mađarski izvori nazivaju desnicom. Zbog toga ne tvrdimo ni jedno ni drugo: razlike mogu biti posljedica različitog nazivlja, dviju različitih relikvija ili pogreške u jednom od izvora.

Nakon Dubrovnika

Prema bazilici, Sveta desnica bila je do 1944. u kapeli svetog Sigismunda u Budimskom dvorcu. Tijekom Drugog svjetskog rata skrivena je, zajedno s krunidbenim draguljima, u špilji kraj Salzburga; američka vojska ih je pronašla i ruku predala salzburškom nadbiskupu, a trojica članova američke vojne misije vratili su je u Mađarsku za procesiju 20. kolovoza 1945. Red je 1950. ukinut, a relikvija je skrivena u sefu župe bazilike. Kapela Svete desnice u bazilici posvećena je 20. kolovoza 1987., a od 1989. svake se godine na Stjepanovo održava procesija.

Dokazi za i protiv

Desnica je bila u Dubrovniku do 1771.

• U prilog: Bazilika svetog Stjepana i MANDA navode da je relikvija 1590. zabilježena u Dubrovniku, gdje su dominikanci naručili srebrni relikvijar, te da je 1771. vraćena u Mađarsku.
• U prilog: U Budimu se čuvaju isprava dubrovačkih dominikanaca iz prosinca 1770. i isprava Marije Terezije iz lipnja 1771., a na prvoj se spominje desna ruka svetog Stjepana.
• Protiv: Put od 1543. do 1590. nije dokumentiran; prodaja dubrovačkim trgovcima izričito je pretpostavka.
• Protiv: Hrvatski izvještaj iz 2000. za relikviju koja je 1771. posuđena Beču govori o gornjem dijelu glave, a ne o ruci.

U Dubrovniku se čuvala glava, a ne ruka

• U prilog: IKA 2000. izričito navodi "gornji dio glave" i da je ta relikvija 1771. posuđena Beču na zahtjev Marije Terezije.
• U prilog: Dubrovački samostan relikviju čuva od 1530., ranije od datuma 1590. koji navodi bazilika.
• Protiv: Mađarske isprave iz 1770. i 1771. spominju desnu ruku, a ne glavu.
• Protiv: Izvještaj je kratka vijest iz 2000. i ne navodi na čemu se temelji opis relikvije kao glave.

Dubrovnik je čuvao više relikvija

• U prilog: Izvori ne isključuju da je samostan čuvao više dijelova uz Stjepanovo ime, što bi pomirilo oba opisa.
• U prilog: Godine dolaska se razlikuju: 1530. prema IKA-i, a oko 1590. prema bazilici.
• Protiv: Nijedan od navedenih izvora izričito ne opisuje dvije različite relikvije.
• Protiv: Pomirujuće tumačenje je pretpostavka koja ne počiva na izvorima.