Smrt kralja Ludovika II. kod Mohača

Ludovik II. imao je dvadeset godina kad je poveo vojsku prema Mohaču. Nije ostavio nasljednika, a prijestolje su zatim zatražili Ivan Zapolja i Ferdinand Habsburški. Kako je poginuo, i je li tijelo koje je pokopano doista njegovo, nije utvrđeno do kraja.

Bitka

Prema Hrvatskoj enciklopediji, osmanska vojska (do 200 000 ljudi) pod sultanom Sulejmanom i velikim vezirom Ibrahim-pašom prešla je krajem lipnja 1526. Savu kraj Zemuna. Nakon što su osvojili Petrovaradin 15. srpnja, Ilok i Osijek 14. kolovoza, prešli su Dravu mostom. Ludovik je odbio prijedlog kancelara Stjepana Brodarića da pričeka glavninu hrvatske vojske pod Krstom I. Frankapanom i erdeljsku vojsku Ivana Zapolje. Hrvatsko-ugarska vojska imala je do 28 000 ljudi, a glavni zapovjednik bio je kaločki nadbiskup Pavao Tomory. Hrvatske postrojbe vodio je ban F. Batthyány. U bitki je poginuo velik broj hrvatskih i ugarskih velikaša.

Pismo Ferenca Sárffyja

Središnji izvor o kraljevoj smrti latinsko je pismo Ferenca Sárffyja, zapovjednika tvrđave Győr, napisano 19. listopada 1526. kancelaru Brodariću. Prema pisanju mađarskog tjednika HVG, jedini očevidac bio je Ulrik Czettritz, šleski komornik kraljice Marije: prema njegovu svjedočenju kralj se utopio u poplavljenom, močvarnom potoku Čelej. Czettritz je poslan natrag na močvarno područje sa Sárffyjevom pratnjom, i sredinom listopada pronašli su tijelo, ne u vodi, nego ukopano u zemlju, bez lijesa. Czettritz ga je prepoznao po zubima i "znaku" na stopalu, a Sárffy još bilježi malu ranu na usni i piše da nikad nije vidio tako dobro očuvano ljudsko tijelo.

Pismo je postalo temelj nacionalne uspomene: Bertalan Székely prema njemu je 1860. naslikao Pronalazak tijela kralja Ludovika II., sliku koju mađarska nacionalna galerija povezuje s nacionalnom žalošću i potiskivanjem revolucije iz 1848.–1849.

Sumnja liječnika

Nemes i Tolvaj, liječnici iz Szombathelya, u radu iz 2014. u Orvosi Hetilapu ponovno su razmotrili forenzičko mišljenje napisano 1926. o nalazu kraljeva tijela, i zaključili da se identifikacija može dovesti u pitanje. HVG sažima njihovo stajalište: tijelo je teško moglo biti tako dobro očuvano šest do sedam tjedana nakon smrti, osobito nakon dana u vodi i ukopa, i zubi su nepouzdani za identifikaciju tijela raspadnutog nakon nekoliko dana u vodi. Prema HVG-u, oni nisu tvrdili što je uzrok smrti, nego su Czettritzovo prepoznavanje nazvali, u najboljem slučaju, neslužbenim privatnim mišljenjem.

Drugi stručnjaci ne slažu se u potpunosti. Prema HVG-u, Lóránt Magyar smatra da je Czettritz mogao prepoznati tijelo, možda po znaku na stopalu. Péter Kasza u sačuvanom prijepisu pisma našao je precrtane dijelove upravo na mjestima gdje se opisuje tijelo; rečenica o maloj rani na usni možda nije bila u izvorniku. Zsolt Szebelédi pretpostavlja da je Sárffy opis mogao uljepšati, možda da potkrijepi predaju o kraljevoj svetosti, i dodaje da su obje strane u borbi za prijestolje, Ferdinand Habsburški i Ivan Zapolja, trebale tijelo da bi polagale pravo na prijestolje, pa su prihvatile Czettritzov iskaz.

Što je nesporno

HVG bilježi da se stručnjaci slažu u jednom: kralj je poginuo u bitki ili tijekom povlačenja, a ne u kasnijem ubojstvu. Tjednima nije bilo vijesti o njemu, a povelja iz 1527. i oporuka kraljice Marije potvrđuju njegovu smrt. Tijelo je, prema istom izvoru, naknadno pokopano u Stolnom Biogradu (Székesfehérvár); osmanska vladavina od 1543. i kasnije borbe poremetile su kraljevske grobnice, pa kraljev kostur nikad nije pronađen.

Hrvatska enciklopedija zaključuje da je mohačka katastrofa rezultat produžene krize u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu koja je trajala od smrti Matije Korvina, a da su borbe Zapolje i Ferdinanda I. za prijestolje omogućile daljnji prodor Osmanlija u srednju Europu.

Dokazi za i protiv

Utopio se u potoku Čelej

• U prilog: Czettritz, jedini očevidac, izjavio je da se kralj utopio u poplavljenom, močvarnom potoku, a to potvrđuje i Hrvatska enciklopedija.
• U prilog: Vijesti o kralju tjednima nije bilo, a povelja iz 1527. i oporuka kraljice Marije potvrđuju njegovu smrt.
• Protiv: Tijelo je, prema Sárffyju, pronađeno u zemlji, a ne u vodi ili močvari, što stručnjaci ne mogu lako uskladiti s opisom utapanja.
• Protiv: Czettritz je bio jedini svjedok, a priča o njegovu prepoznavanju oslanja se na zube i znak na stopalu.

Tijelo je prepoznato pogrešno

• U prilog: Nemes i Tolvaj smatraju da se tako dobro očuvano tijelo nakon šest do sedam tjedana teško može uskladiti s utapanjem i ukopom.
• U prilog: Kasza je u prijepisu pisma našao precrtane dijelove baš kod opisa tijela.
• Protiv: Magyar smatra da je Czettritz mogao prepoznati kralja, možda po znaku na stopalu.
• Protiv: Obje suparničke strane u borbi za prijestolje prihvatile su Czettritzov iskaz, a sama sumnja ne dokazuje da tijelo nije kraljevo.

Nešto što još nismo objasnili

• U prilog: Kraljev kostur nikad nije pronađen, pa se tijelo ne može provjeriti.
• U prilog: Sárffyjev opis možda je uljepšan, a pismo je preživjelo u prijepisu.
• Protiv: Stručnjaci se slažu da je kralj poginuo u bitki ili povlačenju, a ne u kasnijem ubojstvu.
• Protiv: Do danas nema izvora koji bi osporio osnovnu priču o kraljevoj smrti kod Mohača.