Svjetla Brown Mountaina

Brown Mountain se nalazi u okrugu Burke, na rubu klanca Linville u zapadnoj Sjevernoj Karolini. Za razliku od okolnih stjenovitih vrhova, to je dug, zaobljen i šumovit hrbat, bez izrazitog vrha. Gleda se s vidikovaca uz planinske ceste, a između vidikovaca i hrpta pruža se široka dolina.

Svjetla nad hrptom

Prvi novinski zapisi o svjetlima pojavili su se oko 1912. i 1913. Dnevnik Charlotte Daily Observer pisao je u rujnu 1913. o tajanstvenim crvenim svjetlima koja se svake večeri pojavljuju malo iznad obzora, točno u pola osam i ponovno u deset sati. Izvor je bio Anderson Loven, stanovnik kraja kojeg su novine opisale kao starog i pouzdanog čovjeka. Obitelj Loven držala je hotel s kojeg se gledao Brown Mountain, a s posjetiteljima koji su dolazili vidjeti svjetla hotel je dobro poslovao.

To su bile godine u kojima je u kraj stizala električna rasvjeta, a željeznica je jačala svjetla na lokomotivama. Južna željeznica od 1909. postavljala je na lokomotive farove velike snage, jače od nekih ondašnjih svjetionika. Neki istraživači primjećuju i da je 1911. na engleskom izašao roman Julesa Vernea "Gospodar svijeta", u kojem ludi znanstvenik gradi letjelicu u tajnom skrovištu na obližnjoj planini Table Rock, pa se nad vrhom pojavljuju čudna svjetla.

Geolozi s teleskopom

Mještani su od svojih zastupnika tražili da država istraži svjetla. Godine 1913. Američki geološki zavod poslao je geologa D. B. Sterretta. On je brzo utvrdio da se s Lovenova hotela vide farovi lokomotiva koje voze prema zapadu, a usporedba s voznim redom uvjerila ga je da su to svjetla koja ljudi prijavljuju. U srpnju 1916. poplava je na nekoliko tjedana prekinula promet vlakova, a hotelijer je tada novinama rekao da se svjetla i dalje vide. To je mnogima bio dokaz da Sterrett nije bio u pravu.

Zato je 1922. zavod poslao drugog geologa, Georgea R. Mansfielda. On je kraj hotela postavio alhidadu, geodetski teleskop kojim se točno mjeri smjer, i s članovima obitelji Loven promatrao svjetla. Jedno svjetlo, koje se golim okom činilo kao da se pomiče i bljeska, kroz teleskop je cijelu večer ostalo na istom mjestu. Drugo je na karti palo na zavoj pruge, a pojavljivalo se točno u vrijeme kad je prema voznom redu ondje prolazio vlak. Mansfield je zaključio da su svjetla koja se vide bila farovi vlakova i automobila te požari raslinja. Njegov izvještaj Američki geološki zavod ponovno je objavio 1971.

Kako je nastala starija prošlost

Nakon Mansfieldova istraživanja javni interes je oslabio, ali priča se nastavila. Godine 1938. jedne novine tvrdile su da su svjetla poznavali već Indijanci, bez ikakvog izvora; stručnjaci za indijanske predaje smatraju da je ta tvrdnja kasnije izmišljena. Pojavile su se i priče o duhovima: o ubijenoj ženi i djetetu, o vojniku iz Rata za nezavisnost, a na internetu i o vojnicima iz Građanskog rata. Često se navodi i da je svjetla 1771. opisao kartograf John William Gerard de Brahm, ali u njegovu izvještaju piše o planinama u Južnoj Karolini i nema riječi o Brown Mountainu.

Najstarije svjedočanstvo koje se spominje potječe od Josiaha "Fatea" Wisemana, koji je navodno oko 1854. s ocem vidio kratak bljesak koji se svake večeri pojavljivao na istom mjestu. Tu je obiteljsku priču tek 1971. objavio njegov pranećak, glazbenik Scotty Wiseman, čija je pjesma o svjetlima iz 1961. postala vrlo popularna. Vrijeme i opis odgovaraju vlaku koji skreće na zavoju, a prvi vlak u tom dijelu Sjeverne Karoline vozio je od 1858.

Kamere na krovovima

U drugoj polovici 20. stoljeća svjetla su se počela povezivati i s NLO-ima, a danas ih posjećuju i ljubitelji lova na duhove. Novije priče govore o svjetlećim kuglama koje lebde blizu promatrača, čega u izvještajima s početka stoljeća nema. Sveučilište Appalachian State postavilo je dvije kamere za slabo svjetlo koje gledaju na Brown Mountain i klanac Linville. Do 2014. snimile su oko 6300 sati, a na snimkama nije bilo svjetla koje se ne bi moglo objasniti.