Što se dogodilo s Teslinim papirima

Kad je Nikola Tesla, izumitelj rođen 1856. u Smiljanu kraj Gospića, ostario, živio je sam u hotelskoj sobi 3327 hotela New Yorker na Manhattanu. Bio je siromašan, ali je i dalje primao novinare i najavljivao velike izume, među njima i oružje koje je tisak prozvao zrakom smrti. Ta je najava, nekoliko godina kasnije, odredila sudbinu svega što je ostavio za sobom.

Soba s natpisom "Ne smetaj"

Tesla je umro sam, u noći 7. siječnja 1943., u 87. godini. Sobarica ga je pronašla sljedećeg dana, kad je ušla unatoč natpisu "Ne smetaj" koji je na vratima visio već danima. Mrtvozornik je kao uzrok smrti naveo začepljenje krvne žile srca.

Sjedinjene Države tada su bile u ratu. Teslin najbliži rođak bio je nećak Sava Kosanović, sin njegove najmlađe sestre Marice, rođen u Plaškom, političar jugoslavenske vlade u izbjeglištvu. Američke službe pitale su se što će se dogoditi ako nacrti oružja o kojem je Tesla govorio dođu do njega i dalje, u Europu zahvaćenu ratom.

Zapljena

FBI je zatražio od Ureda za stranu imovinu da preuzme Tesline stvari, i to se dogodilo dva dana nakon smrti. Ured je inače upravljao imovinom neprijateljskih državljana, a Tesla je bio američki državljanin od 1891., pa je zapljena i sama postala dio priče. Uz stvari iz sobe preuzete su i kutije koje su godinama ležale u skladištima hotela u kojima je Tesla prije živio.

Za stručno mišljenje pozvan je John G. Trump, profesor elektrotehnike s MIT-a, koji je tada radio kao tehnički savjetnik vladina Odbora za istraživanje za nacionalnu obranu. Nakon tri dana pregleda napisao je povjerljivo izvješće. Prema njemu, Tesline zamisli iz posljednjih godina bile su pretežno spekulativne i promidžbene i nisu sadržavale nova, provediva načela, pa papiri ne bi predstavljali opasnost ni u neprijateljskim rukama. U kutiji za koju se pričalo da krije dio oružja našao je, prema izvješćima, četrdesetak godina staru napravu s otpornicima za mjerenja.

Osamdeset kovčega za Beograd

Kosanović je nakon rata tražio da se ostavština preda obitelji. Godine 1952. Teslina je imovina, prema uobičajenom opisu u osamdeset kovčega s oznakom "N. T.", otpremljena u Beograd. Iste je godine ondje osnovan Muzej Nikole Tesle, smješten u vili iz 1927. Godine 1957. Kosanovićeva tajnica Charlotte Muzar prenijela je u Beograd i Teslin pepeo, koji se u muzeju čuva u pozlaćenoj kugli.

U muzeju je danas više od 160.000 izvornih dokumenata, nacrta, pisama i fotografija. Teslin arhiv upisan je 2003. u UNESCO-ov registar Pamćenje svijeta. Tehnički spisi u kojima Tesla opisuje svoje oružje pronađeni su među tim papirima 1984., ali nisu promijenili Trumpovu ocjenu da je riječ o zamisli, a ne o razrađenom uređaju.

Praznine u popisima

Priča bi tu mogla završiti, ali ostavlja praznine. Popisi zaplijenjenih stvari nisu potpuni, a dio predmeta bio je razasut po hotelima i skladištima. Nakon što su neki osobni predmeti nestali, FBI je godinama primao pisma u kojima ga se optuživalo da skriva nacrte tajnog oružja. Spis FBI-ja o Tesli danas je javan i pokazuje da su se uredi međusobno dopisivali o tome tko je za stvari zapravo nadležan.

Zagovornici teorije o skrivenim papirima ističu da je američka vojska tijekom rata i Hladnog rata doista istraživala oružje s usmjerenom energijom i da su presnimke dijela dokumenata mogle ostati u vojnim arhivima. Povjesničari poput W. Bernarda Carlsona odgovaraju da u poznatim dokumentima nema traga da je takvo oružje ikad bilo više od zamisli i da su papiri u Beogradu dovoljni da se to provjeri.