Tintilinić
Maleni lik iz Šume Striborove ima korijene u hrvatskim predajama o nekrštenoj djeci i bićima s crvenom kapicom.
Ukratko
- Tintilinić je lik iz hrvatskoga folklora, osobito zabilježen u dalmatinskim i primorskim predajama.
- U pojedinim pričama povezuje se s dušama djece koja su umrla prije krštenja; drugdje je opisan kao maleno biće s crvenom kapicom.
- Ivana Brlić-Mažuranić upotrijebila je ime Malik Tintilinić u bajci „Šuma Striborova”.
- Književni lik nije isto što i sve inačice iz usmene tradicije.
Lik iz narodnih predaja
Tintilinić, koji se u zapisima pojavljuje i kao tintilin, malik ili pimpilić, pripada hrvatskoj tradiciji nadnaravnih bića. Njegov izgled i značenje nisu jednaki u svim krajevima. Neki zapisi opisuju ga kao maleno biće s crvenom kapicom, dok ga drugi povezuju s dušama djece koja su umrla prije krštenja. Najčešće se pojavljuje u primorskim krajevima, ali i kod gradišćanskih Hrvata u Austriji. Etnolog Ivan Lozica tintilina ubraja među brojna lokalna imena za macića, malog duha u crvenoj kapici.
Takve priče treba čitati u kontekstu nekadašnjih vjerskih predodžbi o krštenju, smrti i sudbini dječje duše. One nisu dokaz da je postojalo stvarno nadnaravno biće, nego svjedočanstvo o tome kako su ljudi objašnjavali neobične zvukove, svjetla i strahove na putovima. Priča je mogla služiti i kao upozorenje da se ne prolazi opasnim ili samotnim mjestima po mraku.
Crvena kapica i neobični zahtjev
U nekim lokalnim pričama Tintilinić je prikazan kao malen čovječuljak s crvenom kapicom. Kao i macić, mogao je biti nestašan, plašiti ljude ili im pomagati, ovisno o tome kako su se prema njemu odnosili. Pojedinosti ovise o mjestu i kazivaču; nije opravdano pretpostaviti da su svi Tintilinići iz predaja izgledali ili se ponašali jednako.
Od usmene predaje do književnosti
Tintilinića je široj publici približila Ivana Brlić-Mažuranić u „Šumi Striborovoj”, jednoj od priča iz zbirke Priče iz davnine iz 1916. godine. U književnom djelu pojavljuje se Malik Tintilinić, član čudesnog svijeta koji okružuje Striborovu šumu. Brlić-Mažuranić nadahnjivala se slavenskom mitologijom i narodnim motivima, ali ih je umjetnički oblikovala u vlastiti bajkoviti svijet.
Zato treba razlikovati folklorni Tintilinić od lika iz književnosti. Bajka nije etnografski zapis, nego autorsko djelo koje posuđene motive povezuje u novu priču. Popularnost književnog lika učinila je da mnogi danas Tintilinića prije svega povezuju s Brlić-Mažuranić, premda njegovo ime ima i širu folklornu pozadinu.
Što se zna
- Tintilinić je zabilježen u hrvatskim narodnim predajama, osobito u primorskim krajevima.
- U nekim kazivanjima povezuje se s dušama nekrštene djece, a u drugima s malim bićem pod crvenom kapicom.
- Ivana Brlić-Mažuranić uvrstila je Malika Tintilinića u „Šumu Striborovu”.
- Predaje se razlikuju po pojedinostima i ne čine jednu jedinstvenu priču.
- Podaci o Tintiliniću govore o povijesti vjerovanja i pripovijedanja, ne o dokazanom postojanju bića.