Toharci

Na rubu pustinje Taklamakan, na zapadu današnje Kine, istraživači su početkom 20. stoljeća pronašli budističke rukopise na nepoznatom jeziku. Kad su ga odgonetnuli, pokazalo se da je to indoeuropski jezik, srodniji latinskom i grčkom nego susjednim jezicima Azije.

Ukratko

  • U oazama Tarimske kotline, na sjeverozapadu Kine, sačuvani su rukopisi iz 5. do 8. stoljeća na dva jezika koja se danas zovu toharski A i toharski B.
  • Početkom 20. stoljeća utvrđeno je da su to indoeuropski jezici, najistočniji poznati ogranak te obitelji, i to s obilježjima kakva imaju jezici zapadne Europe.
  • Kako su govornici tih jezika stigli tako daleko na istok, nije sigurno; većina stručnjaka povezuje ih sa stepskom kulturom Afanasjevo iz južnog Sibira.
  • Genetsko istraživanje iz 2021. pokazalo je da poznate tarimske mumije iz brončanog doba nisu potomci stepskih doseljenika, pa nisu izravni preci Tohara kako se dugo mislilo.

Pustinja Taklamakan zauzima golemu Tarimsku kotlinu u kineskoj pokrajini Xinjiang. Uz njezine rubove nižu se oaze kroz koje je prolazio Put svile. Suhi zrak sačuvao je ondje ono što bi drugdje odavno istrunulo: drvo, tkaninu, papir i ljudska tijela.

Rukopisi na nepoznatom jeziku

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća u oaze su stizale ekspedicije iz Britanije, Njemačke, Francuske, Rusije i Japana. Među njima su bili Aurel Stein i njemačke ekspedicije koje su vodili Albert Grünwedel i Albert von Le Coq. Iz ruševina samostana i špilja odnosili su tisuće ulomaka rukopisa na palminu lišću, drvenim pločicama i papiru, kao i zidne slike, koje su izrezane sa zidova i prenesene u europske muzeje.

Dio rukopisa bio je napisan inačicom indijskog pisma brahmi, ali na jeziku koji nitko nije poznavao. Njemački jezikoslovci Emil Sieg i Wilhelm Siegling, u početku s Friedrichom Wilhelmom Karlom Müllerom, pokazali su da je riječ o dvama srodnim jezicima koji pripadaju indoeuropskoj obitelji. Müller i Sieg nazvali su ga toharskim, prema narodu Tohara koji spominju grčki pisci. To se ime danas smatra vjerojatno pogrešnim, jer su Tohari antičkih pisaca živjeli u Baktriji, daleko na zapadu, ali se ustalilo.

Dva jezika, dvije oaze

Toharski A poznat je iz oaza Turfan i Karašar, a toharski B iz Kuče i okolice, pa ga zovu i kučanskim. Toharski A izgleda kao jezik kojim se služilo u obredima, dok je toharski B bio i jezik svakodnevice. Većina tekstova potječe iz 6. do 8. stoljeća, a najstariji rukopisi na toharskom B možda su iz 5. ili kraja 4. stoljeća. To su uglavnom prijevodi budističkih spisa sa sanskrta, samostanski i gospodarski zapisi, a sačuvan je i ulomak ljubavne pjesme. Oba su jezika izumrla prije 1000. godine.

Sami govornici nazivali su se, koliko se može razabrati, drukčije: u toharskom A javlja se ime ārśi, a u toharskom B pridjev izveden iz imena Kuče. Kako su sebe zvali kao narod, ne zna se pouzdano.

Jezik koji je zbunio jezikoslovce

Otkriće je promijenilo sliku indoeuropskih jezika. Jezikoslovci su u 19. stoljeću dijelili tu obitelj na zapadnu i istočnu skupinu prema tome kako su se razvili neki stari suglasnici. Prema toj podjeli, toharski bi trebao nalikovati indijskim i iranskim jezicima. Umjesto toga, ponaša se kao latinski, grčki ili germanski jezici. Zajedno s otkrićem hetitskog u Anatoliji, to je pokazalo da podjela nije zemljopisna, kako se mislilo.

Mumije iz pustinje

Uz toharske jezike često se spominju i tarimske mumije. U pustinjskim grobljima, poput Xiaohea i Gumugoua, pronađeni su prirodno očuvani ljudi pokopani u vunenoj odjeći, neki i prije četiri tisuće godina. Zbog odjeće i crta lica dugo se pretpostavljalo da su došli sa zapada i da su preci Tohara, iako su živjeli dvije do tri tisuće godina prije prvih toharskih rukopisa.

Istraživanje objavljeno 2021. u časopisu Nature analiziralo je genome trinaestero ljudi iz Tarimske kotline iz razdoblja od oko 2100. do 1700. godine pr. Kr. i petero ljudi iz susjedne Džungarske kotline, starijih otprilike tisuću godina. Ljudi iz Džungarije potjecali su uglavnom od kulture Afanasjevo. Tarimski ljudi, naprotiv, potjecali su od drevnog, genetski izoliranog stanovništva Azije, bez traga stepskih doseljenika. Ostaci mliječnih bjelančevina na njihovim zubima pokazuju da su ipak uzgajali stoku i jeli mliječne proizvode, kao i njihovi susjedi.

Autori su zaključili da tarimske mumije nisu bile doseljenici sa stepe koji su donijeli toharski jezik. Jezik je, prema njihovu mišljenju, mogao stići u Džungariju s doseljenicima kulture Afanasjevo, a u Tarimsku kotlinu kasnije. Kojim su jezikom govorili ljudi pokopani u Xiaoheu, nije poznato.

Kronologija

  1. Oko 3000.–2800. pr. Kr.: U Džungarskoj kotlini žive ljudi podrijetlom iz kulture Afanasjevo.
  2. Oko 2100.–1700. pr. Kr.: Na grobljima Tarimske kotline pokapaju se ljudi čija su tijela prirodno očuvana.
  3. 5.–8. st.: Nastaju rukopisi na toharskom A i B.
  4. Prije 1000.: Toharski jezici izumiru.
  5. Početak 20. st.: Ekspedicije odnose rukopise i zidne slike iz Tarimske kotline u Europu.
  6. 1907.: Sieg i Müller predlažu ime "toharski".
  7. 1921.: Sieg i Siegling objavljuju prvu veliku zbirku tekstova na toharskom A.
  8. 1934.: Folke Bergman istražuje groblje Xiaohe.
  9. 2021.: Genetsko istraživanje pokazuje da tarimske mumije nisu potomci stepskih doseljenika.

Ključne osobe

  • Emil Sieg: Njemački jezikoslovac koji je sa Sieglingom pokazao da je toharski indoeuropski jezik.
  • Wilhelm Siegling: Njemački jezikoslovac, Siegov suradnik na toharskim tekstovima.
  • Friedrich Wilhelm Karl Müller: Njemački orijentalist koji je sa Siegom predložio ime "toharski".
  • Aurel Stein: Istraživač čije su ekspedicije pronašle rukopise u Tarimskoj kotlini.
  • Albert von Le Coq: Vođa njemačkih ekspedicija koje su zidne slike iz Kizila prenijele u Berlin.
  • Folke Bergman: Švedski arheolog koji je 1934. istraživao groblje Xiaohe.

Što se zna

  1. Toharski A i B indoeuropski su jezici poznati iz rukopisa iz Tarimske kotline, većinom iz 6. do 8. stoljeća.
  2. Pisani su inačicom indijskog pisma brahmi, a sadrže uglavnom prijevode budističkih spisa.
  3. Glasovno se ponašaju kao zapadni indoeuropski jezici, iako su najistočniji poznati ogranak obitelji.
  4. Tarimske mumije iz brončanog doba potječu od lokalnog izoliranog stanovništva, bez stepskog podrijetla.
  5. Ljudi iz Džungarske kotline oko 3000. pr. Kr. potjecali su uglavnom od kulture Afanasjevo.

Otvorena pitanja

  • Kada je i kojim putem toharski jezik stigao u Tarimsku kotlinu?
  • Kojim su jezikom govorili ljudi pokopani u Xiaoheu?
  • Kako su sebe nazivali govornici toharskih jezika?

Teorije

  • Preci Tohara stigli su sa sjevera, iz kulture Afanasjevo, preko Džungarije
  • Toharski je donijela neka kasnija seoba sa stepe, nakon brončanog doba
  • Preci Tohara stigli su iz srednje Azije, s jugozapada Tarimske kotline

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Mallory, J. P. i Mair, V. H. (2000). The Tarim Mummies: Ancient China and the Mystery of the Earliest Peoples from the West. Thames & Hudson.

Izvori