Narodi s mora

Oko 1200. godine pr. Kr. istok Sredozemlja bio je povezan svijet. Egipat, Hetitsko Carstvo u Anatoliji, gradovi Sirije i Kanaana, Cipar i mikenska Grčka trgovali su bakrom, kositrom, žitom i luksuznom robom, a vladari su si dopisivali i razmjenjivali darove. Nekoliko desetljeća kasnije većina toga više nije postojala.

Natpisi na zidu hrama

Posmrtni hram faraona Ramzesa III. u Medinet Habuu, na zapadnoj obali Nila kod današnjeg Luksora, jedan je od najbolje očuvanih hramova Egipta. Na njegovim zidovima uklesani su prikazi i natpisi o faraonovim ratovima. Najpoznatiji opisuje pobjedu iz osme godine njegova vladanja.

Prema natpisu, strane su zemlje "skovale urotu na svojim otocima". Nijedna zemlja nije im mogla odoljeti, od Hetita do Cipra i Sirije. Natpis nabraja Peleset, Tjeker, Šekeleš, Denjen i Vešeš. Napadači su se, kako piše, utaborili u Amoru u Siriji i krenuli prema Egiptu kopnom i morem. Reljefi prikazuju bitku na moru u kojoj se egipatski brodovi sudaraju s neprijateljskima, a na kopnu i kola s ženama i djecom. To upućuje na to da nisu dolazile samo vojske, nego cijele zajednice.

Neke od tih skupina spominju se i ranije. Ramzes II. zabilježio je napad Šerdena na delti Nila, a zarobljeni Šerdeni poslije su služili u egipatskoj vojsci. Faraon Merneptah oko 1208. pr. Kr. pobijedio je libijskog vladara kojem su se pridružili Ekveš, Tereš, Luka, Šerden i Šekeleš.

Kako su dobili ime

Izraz "narodi s mora" nije egipatski. Skovao ga je 1855. francuski egiptolog Emmanuel de Rougé, opisujući zarobljenike s reljefa u Medinet Habuu, a raširio ga je njegov nasljednik Gaston Maspero, koji je krajem 19. stoljeća opisao veliku seobu naroda preko mora. Ta je slika dugo bila prihvaćena. Danas je mnogi istraživači smatraju previše jednostavnom, jer su mnoge od tih skupina, čini se, putovale kopnom, a egipatski natpisi slave faraona i ne opisuju događaje nepristrano.

Svijet koji se raspao

Na glinenim pločicama iz Ugarita, bogatog lučkog grada na sirijskoj obali, sačuvana su pisma iz njegovih posljednjih godina. Kralj Ugarita Amurapi u njima javlja Cipru da su se pojavili neprijateljski brodovi i da su mu vojska i brodovi daleko. Ugarit je razoren oko 1180. pr. Kr. i više nikad nije obnovljen. Hetitska prijestolnica Hatuša napuštena je, a carstvo se raspalo. U Grčkoj su razorene ili napuštene mikenske palače, a s njima je nestalo i pismo linear B. Egipat je preživio, ali oslabljen.

Američki arheolog Eric H. Cline uzeo je 1177. pr. Kr., godinu bitke iz Medinet Habua prema jednoj od uobičajenih kronologija, kao simbolični trenutak sloma. Prema njegovu tumačenju, nije postojao jedan uzrok, nego niz udara koji su se istodobno sručili na sustav ovisan o trgovini: dugotrajna suša i glad, niz potresa, unutarnje pobune, prekid trgovačkih putova i napadi skupina u pokretu.

Prirodoslovna istraživanja daju potporu dijelu te slike. Podatke o klimi iz slojeva tla na Cipru francuski istraživač David Kaniewski sa suradnicima protumačio je kao znak nagle promjene klime i suše upravo u to vrijeme. Prema njihovu tumačenju, glad je pokrenula ljude, a seobe i ratovi dovršili su slom.

Tko su bili

O podrijetlu pojedinih skupina raspravlja se više od stoljeća. Najšire je prihvaćeno da su Peleset Filistejci, koji su se nakon tih događaja naselili na obali Kanaana, u gradovima poput Aškelona. Njihova keramika u ranom željeznom dobu nalikuje egejskoj. Genetsko istraživanje iz 2019. pokazalo je da su ljudi pokopani u Aškelonu u ranom željeznom dobu imali dio podrijetla povezanog s Europom, kojeg kod ranijih stanovnika nije bilo. U kasnijim stoljećima taj se trag razrijedio.

Za ostale skupine postoje samo pretpostavke temeljene na sličnosti imena. Šerdeni se povezuju sa Sardinijom, Šekeleš sa Sicilijom, Tereš s Tirenjanima, kako su Grci zvali Etruščane, a Denjen s Danajcima iz Homerovih spjevova. Luka su vjerojatno bili stanovnici Likije u Maloj Aziji. Kritičari upozoravaju da slična imena ne dokazuju podrijetlo: moguće je i da su skupine tek nakon lutanja dale ime krajevima u kojima su se naselile. Za Vešeš se ne zna ništa.