Vinodolski zakonik 1288., zakon kojem nedostaje izvornik

Najstariji hrvatski zakon, napisan glagoljicom 6. siječnja 1288., ne postoji u izvorniku. Sačuvan je prijepis nastao oko tristo godina poslije, a izvori ne slažu tko je zakon zapravo pisao.

Ukratko

  • Vinodolski zakonik (zakon) donesen je 6. siječnja 1288. u Vinodolu, a zapisao ga je skup predstavnika vinodolskih općina.
  • Izvornik je izgubljen; najstariji rukopis je prijepis iz druge polovice 16. stoljeća koji se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
  • Zakonik je pisan čakavskim hrvatskim jezikom i glagoljicom, a većinom je običajno pravo; ograničava kneževu samovolju i većinu kazni određuje kao globe.
  • Izvori ne slažu tko je zakon sastavio: Hrvatska enciklopedija spominje skup stanovnika uz zastupnike kneza, a drugi izvor povjerenstvo od 42 člana pod Leonardom Frankopanom.

Vinodol je, prema Hrvatskoj enciklopediji, uska flišna dolina u Hrvatskom primorju, duga oko 20 km, od Kvarnerskog zaljeva prema Novom Vinodolskom. Kralj Andrija II. dao ju je 1260. Gvidu Frankopanu, knezu Krka, i njegovim nasljednicima, a Frankopani su u 13. stoljeću podigli Novigrad (današnji Novi Vinodolski), upravno sjedište svoje vlasti.

Devet općina

Prema Hrvatskoj enciklopediji, Vinodol je obuhvaćao devet općina: Novigrad, Ledenice, Bribir, Grižane, Drivenik, Hreljin, Bakar, Grobnik i Trsat. Natuknica o zakonu bilježi da su se stanovnici okupili i izabrali iskusne ljude koji će zapisati i prilagoditi njihovo običajno pravo, a da su sudjelovali i zastupnici kneza iz plemićke obitelji Krčkih, kao feudalnog gospodara.

Novi list (2018.), u razgovoru s Željkom Bartulovićem, navodi da su zakon zapisali predstavnici puka, ne vladareva službenika, kojih je izabrano po devet općina, uz prisutnog kneza. Natuknica o Vinodolu pak kaže da je 42-člano povjerenstvo pod Leonardom Frankopanom sastavilo zakon u Novigradu 1288.

Što je u zakonu

Prema Hrvatskoj enciklopediji, zakon ograničava kneževu moć, uključujući samovoljne i prekomjerne kazne; većina kazni su globe. Uređuje položaj Crkve, ustroj općine i njezine službenike (satnik, grašćik, busović), sudski postupak (javni poziv, dokazivanje svjedocima i prisegom) i dio obveznog prava, poput nagrade (likuf) za nalaz izgubljene stvari. Novi list navodi da štiti žene, pa je predviđena kazna za skidanje ženi pokrivala s glave, i da članak 39 ograničava kazne za neizričita djela na šest libara.

Izvornik i prijepis

Izvornik je izgubljen. Najstariji rukopis je prijepis iz druge polovice 16. stoljeća, pisan glagoljicom. Antun Mažuranić prvi ga je istraživao i objavio 1843., a J. Bratulić 1988. izdao je faksimil, kritički tekst i rječnik. Hrvatska enciklopedija L. Margetića navodi kao vodećeg suvremenog pravnog povjesničara zakona. Zakonik se smatra jednim od najvrjednijih spomenika srednjovjekovnog hrvatskog jezika.

Dokazi za i protiv

Zakon su zapisali predstavnici puka

  • U prilog: Hrvatska enciklopedija navodi da su se stanovnici okupili i izabrali iskusne ljude koji su zapisali običajno pravo, a Novi list da su izabrani predstavnici devet općina zapisali zakon, a knez je bio prisutan.
  • Protiv: Isti izvori govore i o zastupnicima kneza, a natuknica o Vinodolu spominje povjerenstvo pod Leonardom Frankopanom, pa uloga feudalnog gospodara nije jednoznačna.

Zakon je sastavilo povjerenstvo pod knezom

  • U prilog: Hrvatska enciklopedija o Vinodolu navodi 42-člano povjerenstvo pod Leonardom Frankopanom u Novigradu 1288.
  • Protiv: Natuknica o zakonu i Novi list o povjerenstvu pod knezom ne govore, a zakon ograničava kneževu moć, pa knez teško može biti jedini autor.

Prijepis vjerno čuva tekst iz 1288.

  • U prilog: Prijepis iz 16. stoljeća Hrvatska enciklopedija smatra spomenikom jezika i izvorom za pravni život Vinodola, a Mažuranić i Bratulić objavili su ga i obradili.
  • Protiv: Izvornik je izgubljen, pa se tekst iz 1288. ne može usporediti s prijepisom.

Kronologija

  1. 1260.: Andrija II. daje Vinodol Gvidu Frankopanu.
  2. 6. siječnja 1288.: Donesen Vinodolski zakon.
  3. druga polovica 16. st.: Nastaje najstariji sačuvani prijepis.
  4. 1843.: Antun Mažuranić objavljuje zakon.
  5. 1988.: Bratulićevo izdanje faksimila i kritičkog teksta.
  6. 2018.: Obilježeno 730 godina zakona.

Ključne osobe

  • Leonard Frankopan: Knez koji je, prema natuknici o Vinodolu, vodio povjerenstvo.
  • Antun Mažuranić: Prvi je istraživao i objavio zakon.
  • J. Bratulić: Priredio je faksimil, kritički tekst i rječnik 1988.
  • L. Margetić: Pravni povjesničar, vodeći suvremeni istraživač zakonika.

Što se zna

  1. Zakon je donesen 6. siječnja 1288. i odnosio se na devet vinodolskih općina.
  2. Izvornik je izgubljen; najstariji prijepis je iz druge polovice 16. stoljeća.
  3. Pisan je čakavskim hrvatskim jezikom i glagoljicom.
  4. Ograničava kneževu moć i većinu kazni određuje kao globe.

Otvorena pitanja

  • Tko je sastavio zakon: skup puka, povjerenstvo pod knezom ili oboje?
  • Koliko prijepis iz 16. stoljeća odstupa od izvornika?
  • Kako je nastao prijepis i tko ga je pisao?

Teorije

  • Zakon su zapisali predstavnici vinodolskih općina
  • Zakon je sastavilo povjerenstvo pod vodstvom kneza Leonarda Frankopana
  • Sačuvani tekst mlađa je redakcija izvornog zakona

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Bratulić, J. (1988). Vinodolski zakonik: faksimil, kritički tekst i rječnik (prema Hrvatskoj enciklopediji).

Izvori