Hum, najmanji grad, i Aleja glagoljaša
Kad su divovi sagradili gradove u dolini Mirne, kaže priča, ostalo im je nešto kamenja, pa su od njega složili Hum. Gradić s pedesetak stanovnika danas se predstavlja kao najmanji grad na svijetu, a pred njegovim vratima završava sedam kilometara dug niz spomenika glagoljici.
Ukratko
- Hum je utvrđeni gradić iznad izvora Mirne u središnjoj Istri, s 52 stanovnika 2021.; prvi put spominje se 1102., a nadimak najmanjeg grada na svijetu duguje srednjovjekovnom rasporedu sačuvanom na vrlo maloj površini.
- Glagoljica je u Humu stvarno stara: zidne slike u grobnoj kapeli svetog Jeronima potječu iz 12. stoljeća, na zidovima je nepotpuna glagoljska azbuka iz 13. ili 14. stoljeća, a toranj iz 1552. i gradska vrata iz 1562. nose glagoljske natpise.
- Aleja glagoljaša, jedanaest spomenika na cesti od Roča do Huma, novijeg je datuma: podignuta je između 1977. i 1985., a obnovljeno biranje župana na Dan Huma izvodi se kao pučka predstava od 1977.
- Priča o divovima koji su Hum sagradili od kamenja preostalog od drugih gradova danas se pripovijeda turistima, ali njezin stariji zapis nije poznat.
Cesta iz Roča penje se prema Humu. Uz nju, jedan za drugim, stoje kameni stol, kamena knjiga, kamena slova koja se uspinju niz brijeg i na kraju teška bakrena vrata s ručkama u obliku volovskih glava. Tko prvi put prođe tim putem, lako pomisli da hoda kroz stoljeća. Dio je tog puta doista star. Drugi je dio star pedesetak godina.
Grad od preostalog kamenja
Turistička zajednica Istarske županije Hum predstavlja kao najmanji grad na svijetu, koji je, prema legendi, nastao kad su divovi gradili gradove u dolini Mirne, a od preostalog kamenja na kraju sagradili Hum. Priča se uklapa u istarske predaje o divovima koji su zidali zvonike u Motovunu i Buzetu. Za razliku od njih, zapis ove predaje u folklorističkoj literaturi nije pronađen, pa se ne zna koliko je stara.
Nadimak najmanjeg grada na svijetu ima jednostavnije objašnjenje. Prema Istarskoj enciklopediji, Hum je sačuvao odlike srednjovjekovne gradske arhitekture i organizacije na vrlo maloj površini. Grad sa zapadne strane zatvara krilo zidina, a ostatak bedema čine međusobno povezani vanjski zidovi kuća. Dvije uzdužne ulice dijele ga na tri dijela. Imao je i gradsku upravu: od 16. stoljeća Humljani su među sobom birali župana, požupa i vijeće starješina. Nadimak je bio u uporabi već 1972., kad su na prvom Danu Huma ključevi "najmanjega grada na svijetu" svečano predani predstavnicima Čakavskog sabora.
Što je stvarno staro
Hum se prvi put spominje 1102. kao Hulm, u darovnici markgrofa Ulrika II. Početkom 13. stoljeća pripao je akvilejskim patrijarsima, a 1412. osvojili su ga Mlečani i za odmazdu srušili zidine i kaštel. Teško je stradao i 1615., u Uskočkom ratu.
Najstarija građevina je grobna kapela svetog Jeronima na groblju, romanička crkvica iz 12. stoljeća. Na njezinim zidovima sačuvane su zidne slike iz druge polovice 12. stoljeća u tri ciklusa, Navještenje, Pohođenje i Muka Kristova, nastale pod jakim utjecajem bizantskog slikarstva. Preko njih su stoljećima urezivani grafiti. Među njima je i glagoljski abecedarij, popis slova azbuke, iz 13. ili 14. stoljeća, koji nije potpun.
Glagoljica je u Humu bila pismo svakodnevice. Toranj visok 22 metra, sagrađen 1552., nosi glagoljski natpis koji spominje majstora Gržinića. Glagoljski natpis je i na gradskim vratima iz 1562. U župnoj crkvi drugi glagoljski natpis bilježi da su je početkom 17. stoljeća preuredili župnik, župan i starješinstvo. U triptihu iz kapele svetog Jeronima pronađen je glagoljski zapis na papiru koji ga datira u 1529. Iz Huma potječu i dva glagoljska brevijara koja se danas čuvaju u Zagrebu.
Što je novijeg datuma
Ideja o Aleji glagoljaša nastala je početkom 1970-ih u Čakavskom saboru, istarskoj kulturnoj udruzi. Pisac Zvane Črnja najprije je predlagao da se Hum i okolna sela urede kao etno-park, a kad za to nije bilo novca, predložio je aleju. Filolog Josip Bratulić s kiparom Želimirom Janešom osmislio je spomenike, njihovo mjesto, oblik i značenje. Podizani su od 1977. do 1985.
Prvi je Stup Čakavskog sabora u obliku glagoljskog slova S, otkriven 1977. kod Roča. Slijede Stol Ćirila i Metodija, Sijelo Klimenta Ohridskog, Glagoljski lapidarij s kopijama najstarijih glagoljskih natpisa, koji je osmislio Branko Fučić, Klanac hrvatskoga Lucidara, Vidikovac Grgura Ninskoga, Uspon Istarskog razvoda, Zid hrvatskih protestanata i heretika, Odmorište žakna Jurja, Spomenik otporu i slobodi i na kraju bakrena Vrata Huma iz 1981.
Uspon Istarskog razvoda posvećen je stvarnom srednjovjekovnom dokumentu. Hrvatska enciklopedija opisuje Istarski razvod kao glagoljični pravni spomenik koji je nastao u središnjoj Istri između 1275. i 1395. i određuje granice između feudalnih gospodara i seoskih općina. Izvornik se nije sačuvao, nego samo prijepisi kurzivnom glagoljicom iz 16. stoljeća. Prvi ga je 1852. objavio Ante Starčević.
I neki običaji koji djeluju drevno obnovljeni su u isto doba. Biranje župana "na leto dan" stari je običaj, ali se od 1977. izvodi kao pučka predstava na Dan Huma, druge subote u lipnju. Istarska enciklopedija opisuje Aleju kao jedan od likovno najdomišljenijih parkova skulpture u Hrvatskoj. To nije krivotvorina starine, nego spomenik koji o starini govori jezikom 20. stoljeća. Zbunjuje samo onoga tko ne zna kada je nastao.
Kronologija
- 1102.: Hum se prvi put spominje kao Hulm, u darovnici markgrofa Ulrika II.
- 12. stoljeće: Sagrađena je grobna kapela svetog Jeronima, a u drugoj polovici stoljeća oslikana je freskama.
- 1275.–1395.: Nastaje Istarski razvod, sačuvan u prijepisima iz 16. stoljeća.
- 1412.: Mlečani osvajaju Hum i ruše mu zidine i kaštel.
- 1529.: Glagoljski zapis datira triptih iz kapele svetog Jeronima.
- 1552.: Podignut je gradski toranj s glagoljskim natpisom.
- 1562.: Glagoljski natpis na gradskim vratima.
- 1852.: Ante Starčević prvi objavljuje Istarski razvod.
- 4. lipnja 1972.: Na prvom Danu Huma ključevi "najmanjega grada na svijetu" predani su Čakavskom saboru.
- 1977.: Otkriven je prvi spomenik Aleje glagoljaša, a biranje župana obnovljeno je kao pučka predstava.
- 1985.: Otkriven je Glagoljski lapidarij, posljednji spomenik Aleje.
Ključne osobe
- Zvane Črnja: Pisac i tajnik Čakavskog sabora koji je predložio Aleju glagoljaša.
- Josip Bratulić: Filolog koji je osmislio spomenike Aleje glagoljaša.
- Želimir Janeš: Kipar koji je s Bratulićem oblikovao spomenike Aleje.
- Branko Fučić: Povjesničar umjetnosti koji je proučio glagoljske natpise Istre i osmislio Glagoljski lapidarij.
- Mikula Gologorički: Svećenik koji je sastavio izgubljeni predložak Istarskog razvoda.
Što se zna
- Hum se prvi put spominje 1102., a 2021. imao je 52 stanovnika.
- Kapela svetog Jeronima potječe iz 12. stoljeća, a na zidovima ima glagoljski abecedarij iz 13. ili 14. stoljeća.
- Gradski toranj iz 1552. i gradska vrata iz 1562. nose glagoljske natpise.
- Aleja glagoljaša podignuta je između 1977. i 1985. i ima 11 spomenika na oko 7 kilometara ceste.
- Nadimak "najmanji grad na svijetu" koristio se već 1972.
Otvorena pitanja
- Koliko je stara priča o divovima koji su Hum sagradili od preostalog kamenja?
- Kada je Hum prvi put nazvan najmanjim gradom na svijetu i tko je to smislio?
- Što bi pokazalo potpuno istraživanje grafita u kapeli svetog Jeronima?
Povezane priče
Za daljnje istraživanje
- Fučić, B. (1982). Glagoljski natpisi. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
- Istarski razvod, Istrapedia