Trsat i Nazaretska kućica

Prema predaji, u svibnju 1291. na brdu iznad Rijeke osvanula je kuća u kojoj je živjela Djevica Marija, a tri godine poslije nestala je preko mora. Na tom mjestu i danas stoji najstarije hrvatsko marijansko svetište.

Ukratko

Prema predaji, anđeli su 1291. prenijeli kuću Svete obitelji iz Nazareta na Trsat iznad Rijeke, a 1294. dalje preko Jadrana, gdje se od kraja 13. stoljeća štuje u talijanskom Loretu.
Na Trsatu je na mjestu gdje je kućica, prema predaji, stajala, knez Martin Frankapan 1453. počeo graditi crkvu i franjevački samostan, danas najstarije hrvatsko marijansko svetište.
Vjernici predaju čuvaju stoljećima, a dio istraživača kućicu povezuje s prijenosom kamenja i relikvija iz Svete zemlje u doba križarskih ratova.
Kritičari ističu da se priča o čudesnom prijenosu u izvorima prvi put pojavljuje tek oko 1472., gotovo dvjesto godina nakon događaja.

Na brdu iznad Rijeke, na koje se iz grada penje stubama, stoji crkva Majke Božje Trsatske. U njoj se čuva slika Gospe koju hodočasnici zovu Majkom milosti, a pred njom su stoljećima klečali mornari, vojnici, kraljevi i siromasi. Svetište je, prema predaji, nastalo zbog kuće koja je ovdje boravila samo tri godine.

Kuća koja je doletjela

Predaja kaže da je 10. svibnja 1291. na trsatskom brežuljku osvanula malena kamena kuća koje dan prije nije bilo. Bila je to, kaže priča, kuća u Nazaretu u kojoj je Djevica Marija rođena, u kojoj ju je anđeo pozdravio i u kojoj je Isus odrastao. Anđeli su je prenijeli iz Svete zemlje upravo u godini kad su križari izgubili posljednja uporišta u Palestini.

Ljudi s Trsata i iz okolice, prema predaji, nisu znali što je to. Svetost kuće potvrdila su, kažu kasniji zapisi, ukazanje Gospe i ozdravljenja bolesnih, a glasnici koje je upravitelj Dalmacije poslao u Nazaret javili su da kuće ondje više nema.

Trsaćani nisu dugo uživali u svom blagu. Dana 10. prosinca 1294. kuća je, kaže predaja, nestala jednako tajanstveno kako je i došla. Anđeli su je prenijeli preko Jadrana u šumu lovora kraj Recanatija, a nakon još nekoliko seljenja smjestila se na brdu koje se po toj šumi zove Loreto. Ondje se i danas nalazi, okružena mramornom oblogom, unutar velike bazilike.

Utjeha za Trsaćane

Prema predaji svetišta, papa Urban V. 1367. poslao je Trsaćanima, neutješnima zbog gubitka kućice, sliku Majke Božje koju su prozvali Majkom milosti. Predaja kaže da ju je naslikao sveti Luka. Slika je 1715. okrunjena zlatnom krunom, a Hrvatski sabor bio je pokrovitelj svečanosti.

Na mjestu gdje je kućica, prema predaji, stajala, najprije je postojala kapela koju je dao podignuti Nikola Frankapan. Knez Martin Frankapan 1453. počeo je graditi novu crkvu i samostan i doveo franjevce. Uskočki kapetan Petar Kružić 1531. počeo je graditi stube od Rijeke do svetišta, kojima hodočasnici i danas pješače. Papa Pio XI. dodijelio je crkvi 1930. naslov manje bazilike.

Gubitak kućice ostao je dio hrvatskog pamćenja. Francuski povjesničar Luc Orešković opisuje kako su hrvatski i dalmatinski hodočasnici u Loretu oplakivali kuću koja je otišla s njihove obale i pjevali joj da se vrati, a velikaš i pjesnik Fran Krsto Frankopan 1656. objavio je latinsku elegiju o Gospi Loretskoj u kojoj žali za Trsatom.

Što kažu povijesni izvori

Za vjernike je prijenos kućice događaj koji ne treba dokazivati: pobožna predaja koja se prenosi više od pola tisućljeća i koja je dovela milijune hodočasnika u Loreto i na Trsat. Dio katoličkih pisaca branio je i povijesnu stranu priče: kamenje i žbuka kuće u Loretu, tvrde, sličniji su građevinama iz Palestine nego onima iz talijanske pokrajine Marche, a zidovi nemaju temelja, kao da su doista preneseni.

Najpoznatije tumačenje koje spaja predaju i povijest vezano je uz bizantsku plemićku obitelj Angelos, čije ime na grčkom i latinskom znači anđeli. Papin liječnik Giuseppe Lapponi napisao je 1900. da je u vatikanskom arhivu čitao dokumente prema kojima su članovi te obitelji spasili kamenje kuće i prenijeli ga morem. Pri iskapanjima u Loretu od 1962. do 1965. ispod kuće su pronađeni novčići, među njima dva Guya II. de la Rochea, vojvode Atene, čija je majka potjecala iz obitelji Angelos. Na hrvatskoj Wikipediji navodi se i mišljenje dijela istraživača da je u svemu ulogu mogla imati trgovina relikvijama iz Svete zemlje, istočnojadranski plovni put, templari, pape, napuljski Anžuvinci i Frankapani.

Drugi istraživači upozoravaju na teškoće. Katolička enciklopedija iz 1912., u natuknici koju je napisao isusovac Herbert Thurston, navodi da se priča o čudesnom prijenosu ne može pronaći ni kod jednog pisca prije letka koji je oko 1472. sastavio pisac poznat kao Teramano, 180 godina nakon navodnog događaja. Ista natuknica bilježi da je u Loretu crkva posvećena Djevici Mariji postojala već u 12. i 13. stoljeću, prije navodnog dolaska kuće, a da prva papinska bula koja spominje prijenos, ona Julija II. iz 1507., dodaje oprezan izraz "kako se pobožno vjeruje i pripovijeda".

Thurston je predložio i srednje tumačenje: možda je s Trsata u Loreto prenesen čudotvorni kip ili slika Gospe, a štovanje koje je pripadalo slici s vremenom je prešlo na staru kapelicu u kojoj je bila smještena. Takvo tumačenje ne isključuje vjeru, ali kuću ostavlja u Loretu.

Kronologija

10. svibnja 1291.: Prema predaji, kućica iz Nazareta osvanula je na Trsatu.
10. prosinca 1294.: Prema predaji, kućica je prenesena preko Jadrana prema Loretu.
1367.: Prema predaji, papa Urban V. šalje Trsaćanima sliku Majke milosti.
1453.: Martin Frankapan počinje gradnju crkve i samostana na Trsatu.
oko 1472.: Teramano piše prvi poznati opis čudesnog prijenosa.
1507.: Bula Julija II. prvi put spominje prijenos, s izrazom "kako se pobožno vjeruje".
1531.: Petar Kružić počinje graditi stube od Rijeke do svetišta.
1656.: Fran Krsto Frankopan objavljuje latinsku elegiju o Gospi Loretskoj.
1715.: Slika Majke milosti okrunjena je zlatnom krunom.
1962.–1965.: Arheološka iskapanja ispod kuće u Loretu.

Ključne osobe

Martin Frankapan: Knez koji je 1453. počeo graditi crkvu i samostan na Trsatu.
Petar Kružić: Uskočki kapetan koji je 1531. počeo graditi stube do svetišta.
Fran Krsto Frankopan: Pjesnik i velikaš, šurjak Petra Zrinskog, pogubljen 1671.
Herbert Thurston: Isusovac i povjesničar koji je u Katoličkoj enciklopediji iznio sumnje u povijesnost prijenosa.
Giuseppe Lapponi: Papin liječnik koji je 1900. objavio tumačenje o obitelji Angelos.

Što se zna

Na Trsatu postoji marijansko svetište; crkvu i samostan dao je sagraditi Martin Frankapan od 1453.
Prema Hrvatskoj enciklopediji, u Loretu se čuva mala romanička Sveta kuća koja je, prema predaji, čudom prenesena iz Nazareta.
Prvi poznati opis čudesnog prijenosa je letak koji je oko 1472. sastavio Teramano.
Prva papinska bula koja spominje prijenos je bula Julija II. iz 1507.
Pri iskapanjima u Loretu od 1962. do 1965. ispod kuće su pronađeni srednjovjekovni novčići, među njima dva Guya II. de la Rochea.
Papa Pio XI. dodijelio je trsatskoj crkvi 1930. naslov manje bazilike.

Što tvrde zagovornici

Predaja o prijenosu stoljećima je živa na obje obale Jadrana, a Crkva dopušta njezino štovanje.
Kamenje i žbuka kuće u Loretu, prema katoličkim istraživačima, sličniji su građevinama iz Palestine nego onima iz okolice Loreta.
Zidovi kuće nemaju temelja, što se slaže s tvrdnjom da je kuća prenesena.
Ime obitelji Angelos i novčići pronađeni ispod kuće upućuju na to da priča o "anđelima" ima stvarnu povijesnu jezgru.

Što kažu kritičari

Nijedan izvor ne spominje čudesni prijenos prije Teramanova letka iz oko 1472.
U Loretu je crkva posvećena Mariji postojala i prije 1294.
Rani hodočasnici u Nazaretu ne spominju da je ondje nestala neka kuća.
Ni o vrsti kamena ni o temeljima kuće nema slaganja među istraživačima, pa ti argumenti ne mogu presuditi.

Otvorena pitanja

Odakle potječe kamenje kuće u Loretu i kada je ondje sazidana?
Što se točno nalazilo na Trsatu prije 1453.?
Je li predaja nastala u Loretu pa prenesena na Trsat ili obrnuto?

Teorije

Kuću su čudesno prenijeli anđeli, kako kaže predaja
Kamenje kuće prenijela je morem obitelj Angelos, a ime je dalo priču o anđelima
S Trsata je u Loreto prenesena čudotvorna slika ili kip, a štovanje je prešlo na kapelicu
Postojeći izvori ne mogu presuditi odakle kuća potječe