Makhunik: selo niskih kuća

Kuće zbog kojih je selo postalo poznato

Makhunik se nalazi u pokrajini Južni Horasan na istoku Irana, blizu granice s Afganistanom. Selo je postalo poznato izvan regije zbog svojih starih kuća: zidane su od zemlje, kamena i drva, a vrata su toliko niska da se u njih ulazi saginjanjem. U izvještaju Rudawa iz 2020. spominje se raspon visine vrata od 50 do 70 centimetara. Isti članak navodi da većina tadašnjih stanovnika ima prosječnu visinu.

Mala vrata često se fotografiraju kao dokaz da su svi nekadašnji stanovnici bili iznimno niski. No građevina se ne može tumačiti samo prema jednoj značajci. Niske prostorije mogu zahtijevati manje materijala i biti lakše za zagrijavanje u hladnom, suhom području. Al Jazeera je prenijela i lokalno objašnjenje da su manjak vode, ograničeno zemljište za poljoprivredu, udaljenost i nedostatak prijevoza utjecali na gradnju.

Svjedočanstva o oskudici

U razgovorima s novinarima pojedini stanovnici govorili su o ranijoj nestašici hrane, vodi iz izvora i teškom pristupu gradovima. Rudaw je zabilježio iskaz Hajjija Hassana, koji je glad i žeđ povezivao s niskim rastom svoje zajednice. Drugi mještanin, Ismael Ghullami, rekao je da su djeca koja danas jedu bolje viša. U izvještaju Al Jazeere lokalni dužnosnik također povezuje prehranu i raniju kvalitetu vode s rastom stanovnika.

Takve izjave važan su zapis sjećanja i lokalnog tumačenja, ali ne dokazuju medicinski uzrok. Za to bi bili potrebni povijesni podaci o rastu, zdravstvenom stanju, prehrani i nasljeđivanju, uz dovoljno velik i reprezentativan uzorak. U novinskim člancima koje sam pregledao takva istraživanja nisu prikazana. Stoga tvrdnju da su svi stanovnici bili niski zbog pothranjenosti ne treba iznositi kao utvrđenu činjenicu.

Nadimak i poštovanje prema mještanima

Novinski tekstovi upotrebljavaju izraze poput „selo patuljaka” jer se oko mjesta razvila turistička priča o ljudima nižima od jednog metra. Takav naziv može pretvoriti stvarne stanovnike u atrakciju i zamagliti razlike među generacijama i pojedincima. Mještani u izvještajima govore o povijesnim uvjetima života, obiteljskim sjećanjima, radu i promjenama nakon poboljšanja cesta i dostupnosti hrane.

U izvještaju Rudawa iz 2020. stanovnici kažu da se prehrana i životni standard s vremenom poboljšavaju. To je sukladno njihovim vlastitim opažanjima, ali se ne može koristiti kao epidemiološki dokaz. Čak i kada je prehrana jedan od čimbenika rasta, visina pojedinca ovisi o više utjecaja, uključujući nasljeđe i zdravlje. O Makhuniku je zato primjerenije govoriti kao o selu s neobičnom povijesnom arhitekturom i lokalnim svjedočanstvima o oskudici nego kao o „gradu patuljaka”.

Kuće i način života

Al Jazeera opisuje kuće kao male građevine prilagođene uvjetima sela, a prenosi lokalna objašnjenja o nedostatku vode, ograničenim mogućnostima poljoprivrede i teškoćama prijevoza. Takve okolnosti mogu pomoći objasniti skromnu gradnju i životne uvjete, ali novinski izvještaj ne pruža arheološko datiranje kuća ni mjerenja stanovništva iz prošlosti.

Kuće su zato trag lokalne gradnje i prilagodbe, a ne samostalna antropološka dijagnoza. Mala vrata mogu imati više uzroka, a bez istraživanja pojedinih građevina ne možemo ih povezati s određenom generacijom niti zaključiti kakva je bila visina svih ljudi koji su ondje živjeli.