Nestanak Ambrosea Biercea

Ambrose Gwinnett Bierce rođen je 1842. u brvnari u okrugu Meigs u Ohiju, kao deseto od trinaestero djece siromašnih roditelja koji su voljeli knjige. Sva su djeca dobila imena koja počinju slovom A. S petnaest godina otišao je od kuće i zaposlio se kao pomoćnik u tiskari malih novina. U američkom građanskom ratu borio se u vojsci Unije, među ostalim u bitci kod Shiloha 1862., a 1864. je kod planine Kennesaw teško ranjen u glavu.

Najgorči čovjek u San Franciscu

Nakon rata nastanio se u San Franciscu i postao novinar. Pisao je oštre, duhovite i često okrutne kolumne, a najpoznatiji je postao kao pisac lista San Francisco Examiner Williama Randolpha Hearsta. Prijatelji i neprijatelji zvali su ga "Gorki Bierce". Njegove pripovijetke o ratu, među kojima je Događaj na mostu na Sovinom potoku, ubrajaju se među najbolje američke priče o ratu, a priče strave stavljaju ga uz Edgara Allana Poea. Najpoznatija knjiga mu je Đavolji rječnik, zbirka zajedljivih definicija.

Privatni život bio mu je težak. Sa suprugom Mollie, od koje se rastao 1888., imao je troje djece. Oba sina umrla su prije njega: Day 1889., a Leigh 1901. Posljednje godine Bierce je živio u Washingtonu. Krajem 1913. imao je sedamdeset i jednu godinu, bolovao je od astme i pisao prijateljima pisma u kojima se opraštao.

Put na jug

U listopadu 1913. krenuo je na posljednje putovanje. Obišao je bojišta na kojima se borio pola stoljeća ranije, a zatim je preko New Orleansa i Teksasa stigao do El Pasa na meksičkoj granici. Meksiko je tada bio u revoluciji: vojska generala Victoriana Huerte borila se protiv pobunjenika, a na sjeveru je napredovala Divizija sjevera Pancha Ville. Bierce je novinarima govorio da želi revoluciju vidjeti vlastitim očima.

Prešao je granicu u Ciudadu Juárezu i, prema izvještajima, pridružio se Villinoj vojsci kao promatrač. Neki izvori tvrde da je vidio bitku kod Tierre Blance. Došao je do grada Chihuahue i ondje je, 26. prosinca 1913., napisao pismo prijateljici Blanche Partington, koje završava rečenicom da sutra odlazi u nepoznato odredište. Ranije je u jednom pismu napisao da bi, ako ga postave uza zid i strijeljaju, to bio dobar način da ode s ovoga svijeta, bolji od starosti, bolesti ili pada niz podrumske stepenice.

Posljednja pisma nisu sačuvana u izvorniku. Poznata su iz bilježnice njegove tajnice i pratiteljice Carrie Christiansen, u koju su prepisana. To je kasnije postalo važno za raspravu o tome je li Bierce uopće stigao tamo gdje je pisao da jest.

Potraga koja nije našla odgovor

Kad su prestala stizati pisma, obitelj i prijatelji počeli su se raspitivati. Američki konzularni službenici službeno su istražili nestanak državljanina. Načelnik glavnog stožera američke vojske Hugh L. Scott zamolio je Villina predstavnika u SAD-u Felixa A. Sommerfelda da se raspita, a ispitivani su i Villini vojnici. Njihove su priče bile proturječne. Prema jednima, Bierce je posljednji put viđen u Chihuahui u siječnju 1914.

Svako novo svjedočanstvo donosilo je drugu priču. Najraširenija pretpostavka jest da je poginuo u bitci za Ojinagu u siječnju 1914. ili da su ga strijeljali, Villini ljudi ili Huertine postrojbe. U mjestu Sierra Mojada u saveznoj državi Coahuila svećenik James Lienert zapisao je usmenu predaju prema kojoj je jedan stari Amerikanac strijeljan na mjesnom groblju, a mještani ga smatraju Bierceom.

Drugi su sumnjali da Bierce uopće nije otišao u Meksiko na duže vrijeme. Budući da su pisma poznata samo iz prijepisa, neki su pretpostavili da je namjerno sakrio kamo ide i da je otišao umrijeti negdje u SAD-u, primjerice u Grand Canyonu, o kojem je govorio. Ni za tu priču nema dokaza.

Bierceov nestanak postao je dio književnosti. Charles Fort 1932. se pitao je li netko "skupljao Ambroseove", jer je nekoliko godina kasnije u Kanadi nestao i kazališni poduzetnik Ambrose Small. Meksički pisac Carlos Fuentes 1985. objavio je roman Gringo viejo o starom Amerikancu koji odlazi umrijeti u revoluciju, a po njemu je snimljen film s Gregoryjem Peckom.