Angkor

Najveći hram na svijetu bio je samo središte mnogo većega grada, čije su ulice, kanali i kuće nestali pod šumom. Tek su laseri iz zrakoplova pokazali koliko je velik bio i zašto se možda pretvorio u svoju propast.

Ukratko

  • Angkor je bio prijestolnica Kmerskog Carstva od 9. do 15. stoljeća; najpoznatiji je po hramu Angkor Wat, sagrađenom u 12. stoljeću.
  • Istraživanja od 2007. pokazala su da je oko hramova postojao golem grad s kanalima i akumulacijama, koji se prostirao na više od tisuću četvornih kilometara.
  • Lidarska snimanja iz zrakoplova 2012. i 2015. otkrila su pod šumom ulice, kuće, nasipe i čitave gradove kojih nema na površini.
  • Zašto je Angkor napušten, i dalje se raspravlja: spominju se rat sa Sijamom, suše i poplave koje su oštetile vodni sustav te postupno preseljenje moći prema jugu.

Angkor leži sjeverno od jezera Tonlé Sap u Kambodži, kraj današnjeg grada Siem Reapa. Ime dolazi od sanskrtske riječi nagara, "grad". Ondje je stajalo više od tisuću hramova, ali hramovi su bili samo kameni dio grada. Kuće, palače i tržnice građene su od drva i trske i odavno su nestale.

Kraljevi bogovi

Razdoblje Angkora počinje 802., kad se kralj Jayavarman II. proglasio "univerzalnim vladarom" i neovisnim o Javi. Njegovi nasljednici gradili su hramove kao kamene planine, slike planine Meru, prebivališta hinduističkih bogova. Kralj Suryavarman II. podigao je između 1113. i oko 1150. Angkor Wat, posvećen Višnuu i vjerojatno zamišljen kao njegov grobni hram. Zidovi njegovih galerija prekriveni su reljefima bitaka i prizora iz hinduističkih epova.

Krajem 12. stoljeća kralj Jayavarman VII., koji je prihvatio budizam, sagradio je grad Angkor Thom sa zidinama i hramom Bayon, na kojem se s tornjeva smiješe golema kamena lica. Kineski diplomat Zhou Daguan proveo je u Angkoru 1296. i 1297. godinu dana i opisao grad, tržnice, svečanosti i život običnih ljudi. Njegov je tekst jedini sačuvani opis Angkora iz vremena kad je bio živ.

Grad koji nikad nije bio izgubljen

Godine 1431. vojska sijamskog kraljevstva Ayutthaye zauzela je i opljačkala Angkor, a kmerski dvor ubrzo se preselio na jug, prema današnjem Phnom Penhu. Ta se godina obično uzima kao kraj razdoblja Angkora. Grad ipak nije posve opustio: Angkor Wat ostao je budistički samostan i hodočasničko mjesto, a portugalski redovnik António da Madalena posjetio ga je 1586.

Francuski prirodoslovac Henri Mouhot stigao je u Angkor u siječnju 1860. Njegovi crteži i bilješke, objavljeni nakon njegove smrti, proširili su sliku o "izgubljenom gradu u džungli" koji je otkrio europski istraživač. Ta je slika netočna: Kmeri su uvijek znali za Angkor, a Mouhot nije bio ni prvi Europljanin koji ga je vidio. Nakon toga su francuski arheolozi desetljećima čistili i obnavljali hramove. Angkor je 1992. upisan na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Laseri iznad šume

Dugo se mislilo da je Angkor bio skup hramova s nešto naselja oko njih. Tim arheologa Damiana Evansa, Rolanda Fletchera i Christophea Pottiera 2007. je na temelju radarskih i satelitskih snimaka objavio kartu na kojoj se vidi mreža kanala, nasipa, akumulacija i polja na više od tisuću četvornih kilometara. Prema toj karti, Angkor je po površini bio najveći grad predindustrijskog svijeta.

Pravi preokret donio je lidar, uređaj koji iz zrakoplova šalje laserske impulse i mjeri njihove odraze. Dio impulsa prođe kroz krošnje do tla, pa se može izraditi karta reljefa ispod šume. Snimanje 2012. obuhvatilo je nekoliko stotina četvornih kilometara i pokazalo planski izgrađen gradski krajolik oko Angkor Wata, s mrežom ulica i humaka na kojima su stajale kuće, te gradsko područje na visoravni Phnom Kulen, koje se povezuje s Mahendraparvatom, prijestolnicom poznatom iz natpisa. Novo, mnogo veće snimanje 2015. otkrilo je slična gradska područja i oko drugih kmerskih središta.

Previše vode, premalo vode

Angkor je živio od vode. Golemi pravokutni bazeni, baraji, i kanali skupljali su monsunske kiše i vodu s brda. Znanstvenici se spore jesu li služili za navodnjavanje riže ili su bili prije svega vjerski simboli, slike oceana oko planine Meru, ali se slažu da je sustav bio golem i težak za održavanje.

Godine 2010. tim Brendana Buckleyja objavio je niz godova drveća iz vijetnamskih šuma koji bilježi duge suše sredinom i krajem 14. te početkom 15. stoljeća, isprekidane iznimno jakim monsunima. Autori smatraju da su suše i poplave mogle oštetiti kanale i bazene i oslabiti grad koji je ovisio o njima. Drugi istraživači naglašavaju rat sa Sijamom, prijelaz na budizam teravade, koji je slabio vjeru u kralja-boga, i rast pomorske trgovine, zbog koje je dvoru više odgovaralo sjedište bliže moru.

Istraživanje Dana Pennyja i suradnika iz 2019., temeljeno na uzorcima tla iz jarka oko Angkor Thoma, pokazalo je da se zemljište u središtu grada sve manje koristilo već tijekom 14. stoljeća, desetljećima prije 1431. Prema tom tumačenju, Angkor nije propao u jednom udaru nego ga je elita polako napuštala. Koliko je koji uzrok pridonio, nije riješeno.

Kronologija

  1. 802.: Jayavarman II. proglašava se univerzalnim vladarom; počinje razdoblje Angkora.
  2. 1113.–oko 1150.: Suryavarman II. gradi Angkor Wat.
  3. Kraj 12. st.: Jayavarman VII. gradi Angkor Thom i Bayon.
  4. 1296.–1297.: Zhou Daguan boravi u Angkoru i opisuje grad.
  5. 14. i početak 15. st.: Razdoblje dugih suša i jakih monsuna.
  6. 1431.: Vojska Ayutthaye zauzima Angkor.
  7. 1586.: Portugalski redovnik António da Madalena posjećuje Angkor Wat.
  8. 1860.: Henri Mouhot stiže u Angkor.
  9. 1992.: Angkor je upisan na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
  10. 2007.: Objavljena je karta grada na više od tisuću četvornih kilometara.
  11. 2012.: Prvo lidarsko snimanje Angkora i Phnom Kulena.
  12. 2015.: Drugo, veće lidarsko snimanje.
  13. 2019.: Istraživanje pokazuje postupno napuštanje središta grada.

Ključne osobe

  • Jayavarman II.: Kmerski kralj kojim počinje razdoblje Angkora.
  • Suryavarman II.: Kmerski kralj koji je dao sagraditi Angkor Wat.
  • Jayavarman VII.: Kmerski kralj koji je sagradio Angkor Thom i Bayon.
  • Zhou Daguan: Kineski diplomat koji je ostavio jedini suvremeni opis Angkora.
  • Henri Mouhot: Francuski prirodoslovac čiji su zapisi Angkor proslavili u Europi.
  • Damian Evans: Arheolog koji je vodio kartiranje i lidarska snimanja Angkora.

Što se zna

  1. Razdoblje Angkora počinje 802., a Angkor Wat sagrađen je u prvoj polovici 12. stoljeća.
  2. Vojska Ayutthaye zauzela je Angkor 1431.
  3. Grad sa svojim kanalima i poljima prostirao se na više od tisuću četvornih kilometara.
  4. Lidarsko snimanje 2012. otkrilo je pod šumom planski izgrađen gradski krajolik oko Angkor Wata.
  5. Godovi drveća bilježe duge suše i jake monsune u 14. i 15. stoljeću.
  6. Angkor je od 1992. na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine.

Otvorena pitanja

  • Zašto je dvor napustio Angkor?
  • Jesu li baraji služili za navodnjavanje ili su bili vjerski simboli?
  • Koliko je ljudi živjelo u Angkoru u doba najvećeg procvata?
  • Je li golem vodni sustav bio snaga grada ili njegova slabost?

Teorije

  • Suše i poplave oštetile su vodni sustav o kojem je grad ovisio
  • Ratovi sa Sijamom i osvajanje 1431.
  • Moć se preselila prema jugu zbog pomorske trgovine
  • Spoj klime, rata i političkih promjena kroz više desetljeća

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Coe, M. D. (2003). Angkor and the Khmer Civilization. Thames & Hudson.
  • Zhou Daguan (2007). A Record of Cambodia: The Land and Its People. Preveo Peter Harris. Silkworm Books.
  • Angkor, UNESCO World Heritage Centre

Izvori