Izgubljena Aristotelova knjiga o komediji

Aristotelova Poetika jedan je od najutjecajnijih tekstova o književnosti. U sačuvanom dijelu filozof razmatra pjesničko stvaranje, prikazivanje radnje i osobito tragediju. No čitatelj nailazi na tragove šireg plana: Aristotel spominje komediju i najavljuje da će je razmotriti, ali cjelovit tekst koji bi slijedio nije sačuvan. Tako je nastala jedna od najpoznatijih praznina u povijesti književne teorije.

Djelo koje završava prerano

Aristotel je živio u 4. stoljeću pr. Kr. i pisao o logici, prirodi, politici, etici i umjetnosti. Njegova Poetika nije sačuvana kao autorov izvornik, nego se prenosila kroz kasnije rukopisne prijepise. Tekst koji danas čitamo uglavnom je posvećen tragediji i epu. U njemu Aristotel razmatra građu radnje, karaktere, prepoznavanje, preokret i učinak tragedije na publiku.

Ipak, u tekstu se nalaze naznake da je razmatrao i komediju. Stari popisi Aristotelovih spisa navode Poetiku u više knjiga, a kasniji komentatori poznavali su ili spominjali ideje koje se mogu odnositi na izgubljeni dio. To ne znači da znamo koliko je taj tekst bio dug, kada je nestao ili je li ikada bio dovršen u obliku kakav zamišljaju suvremeni čitatelji.

Traktat koji možda čuva odjek izgubljene knjige

U 19. stoljeću pozornost istraživača privukao je tekst nazvan Tractatus Coislinianus, sačuvan u srednjovjekovnom rukopisu. On donosi kratku raspravu o komediji, uključujući njezinu definiciju, dijelove i izvore smijeha. Neki su klasični filolozi predložili da je tekst sažetak ili odjek Aristotelove izgubljene knjige. Takva bi veza objasnila zašto traktat koristi pojmove slične onima iz sačuvane Poetike.

Drugi istraživači smatraju da tekst može biti kasniji pokušaj primjene Aristotelovih ideja na komediju ili neovisna kompilacija različitih književnih teorija. Njegova struktura nije potpuno jasna, a sam tekst ne pruža nedvojbenu potvrdu da izravno potječe iz Aristotelove knjige. Zato se ne može jednostavno predstaviti kao izgubljeni drugi dio Poetike koji je slučajno preživio pod drugim naslovom.

Zašto bi knjiga bila važna?

Da je cjelovit drugi dio pronađen, mogao bi pokazati kako je Aristotel razumio komediju, smijeh i razliku između tragičkog i komičkog prikaza ljudskog ponašanja. U sačuvanom dijelu Poetike komedija se opisuje kraće nego tragedija, pa istraživači nagađaju kakvu bi sustavnu analizu mogao sadržavati izgubljeni tekst.

Ipak, ne treba pretpostaviti da bi izgubljena knjiga sadržavala sve odgovore na pitanja o antičkoj komediji. Aristotel sam napominje da su rani oblici komedije slabo dokumentirani. Čak bi i cjelovit tekst mogao biti ograničen onim što je bilo poznato u njegovo doba. Rekonstrukcije koje se temelje na kasnijim traktatima korisne su za istraživanje, ali ostaju hipoteze, a ne zamjena za izgubljeni izvornik.

Književna zagonetka koja nadahnula fikciju

Praznina u Poetici postala je dio moderne mašte i popularne kulture. U romanu Umberta Eca Ime ruže izgubljena Aristotelova knjiga o komediji postaje središte sukoba u samostanskoj knjižnici. Eco je iskoristio stvarnu prazninu u povijesti tekstova i pretvorio je u književnu priču o znanju, strahu i moći.

U stvarnosti, međutim, nema pouzdanog dokaza da je knjiga namjerno uništena zato što je govorila u prilog smijehu ili ugrožavala crkvenu vlast. Njezin je nestanak dio šireg problema prijenosa antičke književnosti: djela su preživljavala ovisno o tome jesu li se prepisivala, poučavala i čuvala. Ako se tekst prestao prepisivati, mogao je nestati bez jedne dramatične odluke ili događaja.