Arhimedov palimpsest
Molitvenik iz srednjeg vijeka skrivao je ispod vidljivog teksta djela antičkog matematičara. Napredne metode snimanja otkrile su dijelove rukopisa koji su stoljećima bili gotovo nečitljivi.
Ukratko
- Arhimedov palimpsest sadrži srednjovjekovni molitvenik napisan preko starijeg grčkog rukopisa.
- Stariji tekst uključuje djela Arhimeda, među njima jedinstvene sačuvane primjerke nekih njegovih rasprava.
- Rukopis je prepoznat kao iznimno važan nakon istraživanja J. L. Heiberga početkom 20. stoljeća.
- Multispektralno snimanje i rendgenska fluorescencija pomogli su pročitati dijelove izbrisanog teksta.
Knjiga koja je dospjela do suvremenih istraživača na prvi pogled nije izgledala kao blago povijesti matematike. Bila je to oštećena srednjovjekovna liturgijska knjiga, ispisana grčkim tekstom. Ispod vidljivih molitava nalazili su se blijedi tragovi starijeg rukopisa. Ta je knjiga danas poznata kao Arhimedov palimpsest, a njezino istraživanje promijenilo je znanje o djelima jednog od najvažnijih matematičara antike.
Kako je starija knjiga postala molitvenik
Palimpsest je rukopis na kojem je izvorni tekst izbrisan ili ostrugan kako bi se pergament mogao ponovno upotrijebiti. Pergament je bio skup materijal, pa su pisari ponekad uklanjali stariji tekst i na istim listovima pisali nešto novo. U ovom slučaju, izvorni grčki rukopis nastao je približno u 10. stoljeću i sadržavao je sedam rasprava Arhimeda, matematičara koji je živio u Sirakuzi u 3. stoljeću pr. Kr.
U 13. stoljeću pisar je stariji rukopis rastavio, listove okrenuo i presavio te ih iskoristio za izradu molitvenika. Novi tekst nije u potpunosti izbrisao tragove prethodnog pisanja, ali su vlaga, plijesan, habanje i kasniji zahvati dodatno otežali čitanje. Stoljećima se knjiga čuvala kao vjerski rukopis, dok je matematički tekst ispod površine ostao neprepoznat ili nedovoljno proučen.
Otkriće Heiberga
Godine 1906. danski klasični filolog Johan Ludvig Heiberg istraživao je rukopise u Konstantinopolu, današnjem Istanbulu. U katalogu je uočio naznaku matematičkog teksta na donjem sloju jednog palimpsesta. Kada je rukopis pregledao, prepoznao je Arhimedova djela. Objavio je prijepise dijelova teksta, ali tadašnje metode nisu mogle otkriti sve što se nalazilo ispod kasnijeg pisma.
Rukopis je tijekom 20. stoljeća prošao kroz teške okolnosti. Oštećen je vlagom i plijesni, a neki su dijelovi bili izgubljeni. Na pojedinim stranicama pojavile su se i naknadne slike koje su otežavale čitanje. Godine 1998. rukopis je prodan na dražbi u New Yorku privatnom kupcu, koji ga je sljedeće godine povjerio Walters Art Museumu u Baltimoreu radi konzerviranja, snimanja i istraživanja.
Tehnologija čita ono što oko ne vidi
Tim konzervatora, povjesničara i znanstvenika godinama je stabilizirao krhki pergament. Zatim su primijenili različite metode snimanja. Ultraljubičasto svjetlo pomoglo je razlikovati tragove tinte od podloge, a rendgenska fluorescencija omogućila je prikaz elemenata u tinti, osobito željeza, koji su se mogli odvojiti od sastava pergamenta. Različite snimke zatim su računalno obrađene kako bi se slova lakše razabrala.
Rezultati su otkrili tekstove koji nisu sačuvani u drugim poznatim grčkim rukopisima. Među njima su dijelovi rasprave Metoda mehaničkih teorema i Stomahion. Palimpsest je važan i zato što sadrži jedinstven grčki tekst rasprave O plutajućim tijelima. Djelo Metoda pokazuje kako je Arhimed koristio zamišljene postupke rastavljanja likova i uspoređivanja njihovih dijelova kako bi došao do matematičkih rezultata, iako takav postupak nije zamjenjivao njegov strogi geometrijski dokaz.
Na istim su listovima pronađeni i tekstovi drugih autora, među njima dijelovi govora atenskog govornika Hipereida i komentar Aristotelovih Kategorija. Palimpsest zato nije samo riznica Arhimedovih radova nego i svjedočanstvo o drugim antičkim tekstovima koji su preživjeli slučajno, kao donji sloj kasnije knjige.
Što još ostaje skriveno?
Istraživanje je pročitalo velik dio dostupnog teksta, ali rukopis je teško oštećen i ne može se svaka riječ pouzdano obnoviti. Pojedini listovi nedostaju, a neka su slova nestala zbog oštećenja ili kasnijih intervencija. Istraživači moraju razlikovati ono što se jasno vidi na snimkama od riječi koje se mogu zaključiti iz konteksta.
Priča o palimpsestu pokazuje da izgubljeni tekstovi ne moraju uvijek biti u potpunosti nestali. Mogu preživjeti u drugim knjigama, skriveni ispod kasnijih zapisa, a nova tehnologija može otkriti tragove koje prethodne generacije nisu mogle pročitati. U ovom slučaju, drevni matematički tekst nije pronađen u zapečaćenoj grobnici ili tajnom arhivu, nego u knjizi koja je stoljećima služila sasvim drugoj svrsi.
Što se zna
- Donji sloj rukopisa potječe približno iz 10. stoljeća.
- U 13. stoljeću pergament je ponovno upotrijebljen za grčki pravoslavni molitvenik.
- J. L. Heiberg prepoznao je Arhimedov tekst 1906. godine.
- Walters Art Museum započeo je projekt konzerviranja i snimanja 1999.
- Rendgenska fluorescencija i druge metode otkrile su dijelove tekstova nepoznatih iz drugih grčkih rukopisa.
Otvorena pitanja
- Mogu li se budućim metodama pročitati još nejasni dijelovi?
- Koliko je teksta izgubljeno zbog oštećenja i nestalih listova?
- Postoje li drugi palimpsesti koji skrivaju nepoznate antičke radove?
Teorije
- Stariji tekst uklonjen je zato što je pergament bio vrijedan i trebalo ga je ponovno upotrijebiti.
- Palimpsest je sačuvao djela koja bi inače bila izgubljena, jer je srednjovjekovna knjiga preživjela do suvremenog doba.
- Dio sadržaja može se obnoviti iz konteksta, ali neke praznine više nije moguće pouzdano popuniti.