Izgubljene Sapfine pjesme

Sapfa je u antičkoj Grčkoj bila poznata kao iznimna pjesnikinja. Njezini su stihovi bili povezani s ljubavlju, prijateljstvom, obredima i ljudskim osjećajima, a njezin je utjecaj trajao dugo nakon njezine smrti. Ipak, djela koja su se nekoć čitala i izvodila u cijelosti danas su uglavnom izgubljena. Njezin je slučaj posebno upečatljiv jer je slava pjesnikinje ostala velika, dok je većina njezinih stihova nestala iz izravne književne predaje.

Devet knjiga u Aleksandriji

Sapfa je živjela na otoku Lezbosu, vjerojatno krajem 7. i početkom 6. stoljeća pr. Kr. Njezine pjesme bile su poznate drugim grčkim pjesnicima i kasnijim književnim kritičarima. Nekoliko stoljeća nakon njezina života, aleksandrijski učenjaci Aristofan iz Bizanta i Aristarh sa Samotrake uredili su njezine pjesme u devet knjiga, organiziranih prema metru. Prva knjiga sadržavala je pjesme u strofi koja je poslije dobila ime po pjesnikinji.

Takva zbirka svjedoči da je Sapfin opus bio znatno veći od onoga što je preživjelo. Ipak, ne znamo koliko je točno pjesama sadržavao, niti kako su bile raspoređene u svim knjigama. Njezina poezija kružila je u izvedbi i prijepisima, a književni tekstovi u antici često su preživljavali samo ako su ih kasniji pisari smatrali vrijednima prepisivanja.

Kako su stihovi nestali?

Nije poznat jedan događaj koji bi objasnio nestanak Sapfinih pjesama. U antici i srednjem vijeku knjige su propadale zbog vlage, požara, ratova, trošenja i ponovne uporabe materijala. Tekstovi koji su se manje prepisivali postupno su nestajali. Sapfina poezija bila je sačuvana u rukopisima i citatima, ali se tijekom stoljeća izravni prijepisi njezinih zbirki nisu održali.

Ponekad se tvrdi da su njezine pjesme sustavno uništavane zbog sadržaja ljubavnih pjesama o ženama. Takve su pretpostavke dio povijesti recepcije Sapfe, no nema dovoljno dokaza za jednu organiziranu kampanju koja bi objasnila gubitak gotovo cijelog opusa. Sačuvani tekstovi nestajali su u dugom procesu prijenosa književnosti, a razlozi za to nisu nužno bili isti u svakom razdoblju.

Dio njezinih pjesama poznajemo samo zato što su ih drugi antički autori citirali u raspravama o jeziku, glazbi, ljubavi ili običajima. Ponekad je ostao cijeli odlomak, a ponekad samo jedan redak ili riječ. Drugi važan izvor su papirusni ulomci pronađeni u Egiptu, osobito na području Oxyrhynchusa, gdje su suhi uvjeti omogućili očuvanje velikog broja drevnih dokumenata i književnih tekstova.

Papirusi vraćaju izgubljene pjesme

Od kraja 19. stoljeća arheolozi i papyrolozi pronalazili su ulomke Sapfinih pjesama na starim odlagalištima papirusa u Egiptu. Svaki novi ulomak zahtijeva pažljivo čitanje: list može biti potrgan, slova izblijedjela, a redoslijed redaka nejasan. Istraživači uspoređuju rukopis, jezik, metar i citate iz drugih tekstova kako bi utvrdili kako se ulomci uklapaju u poznate pjesme.

U 2004. objavljeni su novi dijelovi pjesme poznate kao „Titonova pjesma”, u kojoj govornica razmišlja o starosti i prolasku vremena. Godine 2014. objavljeni su ulomci koji su donijeli nove retke i proširili poznati tekst pjesme o Sapfinu bratu Haraksu, često nazivane „Pjesma o braći”. Otkrića su pokazala da čak i nakon stoljeća proučavanja novi papirus može promijeniti razumijevanje pjesnikinjina opusa.

Koliko je ostalo?

Ne postoji jedinstven broj koji jednostavno opisuje koliko je Sapfine poezije sačuvano, jer se razlikuje brojanje stihova, fragmenata i djelomično obnovljenih pjesama. Samo je jedna pjesma, poznata kao „Himna Afroditi”, sačuvana gotovo u cijelosti. Nekoliko drugih pjesama poznato je u duljim fragmentima, dok mnogi ulomci sadrže tek nekoliko riječi. Ipak, ti ostaci omogućuju uvid u pjesnički glas koji je bio važan već u antici.

Izgubljene Sapfine pjesme podsjećaju da književni kanon nije samo popis onoga što su autori napisali. On ovisi i o tome koji su se tekstovi prepisivali, čuvali, citirali i ponovno otkrivali. Sapfa je ostala poznata kroz stoljeća, ali njezin se opus i danas sastavlja iz dijelova, a buduća otkrića mogu donijeti još novih redaka.