Svalbardski trezor sjemena

Na planinskoj padini kraj Longyearbyena, glavnog naselja Svalbarda, iz snijega viri uski betonski ulaz. Noću ga osvjetljava umjetnička instalacija od zrcala i prizmi, pa ga se vidi izdaleka. Iza ulaza tunel vodi u planinu od pješčenjaka, do prostorija u kojima se u zapečaćenim kutijama čuva sjeme.

Zašto pričuvna kopija

Diljem svijeta postoji oko 1750 genskih banaka, ustanova koje čuvaju sjeme sorti žitarica, mahunarki, povrća i drugih kultura. Te zbirke nisu sigurne. Genska banka na Filipinima stradala je u poplavi, a zatim u požaru, a banke u Afganistanu i Iraku potpuno su izgubljene. Uzrok gubitka češće je nesreća, kvar opreme ili manjak novca nego katastrofa.

Zamisao o zajedničkom pričuvnom skladištu razvila je skupina stručnjaka koju je vodio Cary Fowler. Nordijska genska banka još je od 1984. čuvala smrznuto sjeme u napuštenom rudniku ugljena kraj Longyearbyena. Studija iz 2004. pokazala je da je Svalbard dobar izbor: daleko je od sukoba, tlo je trajno smrznuto, a nema ni potresa. Trezor je 130 metara iznad mora, pa bi ostao suh i kad bi se ledene kape otopile.

Ključ koji drži vlasnik

Norveška je platila gradnju, oko 45 milijuna kruna. Trezor je u vlasništvu norveške države, njime upravlja Nordijski centar za genske resurse (NordGen), a troškove rada dijeli s međunarodnom zakladom Crop Trust. Polaganje sjemena besplatno je, a uzorci i dalje pripadaju banci koja ih je položila. Samo ona ih može tražiti natrag, a nitko drugi nema pravo otvoriti njezine kutije. Prema norveškom zakonu, u trezoru se ne smije čuvati genetski modificirano sjeme.

U dvoranama se održava temperatura od minus 18 °C. Kad bi hlađenje zakazalo, okolna stijena, koja ima oko minus 3 °C, prema procjenama bi sjeme još dugo štitila od zagrijavanja. U trezoru nema stalnog osoblja.

Prvo povlačenje

Trezor je otvoren 26. veljače 2008. Već za prvi rođendan imao je 400 tisuća uzoraka, a za deseti, 2018., broj primljenih uzoraka prešao je milijun.

U rujnu 2015. dogodilo se nešto što se dotad nije dogodilo. Međunarodni centar za poljoprivredna istraživanja u suhim područjima (ICARDA) imao je glavnu gensku banku kraj Alepa u Siriji, s važnim zbirkama pšenice, ječma i drugih kultura prilagođenih sušnim krajevima. Zbog rata više nije mogao normalno raditi s tom zbirkom ni slati sjeme istraživačima, a sjedište je preselio u Libanon. Zatražio je zato dio sjemena koje je položio na Svalbardu. Uzorci su posijani u Libanonu i Maroku, umnoženi, a dio novog sjemena vraćen je u trezor.

Drugo, veće povlačenje uslijedilo je 2017., kad je ICARDA podigla 52 451 uzorak, a u istom tjednu položila više od 7500 novih. Do 2024. to su bila jedina povlačenja iz trezora.

Sjeme ne polažu samo velike genske banke. Godine 2015. predstavnici Krumpirovog parka (Parque de la Papa) iz Perua položili su 750 uzoraka krumpira, a 2020. Cherokee Nation postao je prvi indijanski narod iz SAD-a koji je ondje pohranio sjeme svojih starih sorti.

Voda u tunelu

U listopadu 2016. neuobičajeno toplo vrijeme i obilne kiše uzrokovale su prodor vode u ulazni tunel. Voda se smrznula nakon petnaestak metara i nije dosegnula sjeme, ali vijest je obišla svijet kao znak da ni Arktik nije siguran od klimatskih promjena. Norveška je do 2019. obnovila tunel kako bi se to spriječilo.