Astečki bogovi i Templo Mayor

Kad su Španjolci 1519. ušli u Tenochtitlan, grad na otoku usred jezera, iznad svih zgrada vidjeli su stepenastu piramidu s dva hrama na vrhu. Hernán Cortés i njegovi ljudi pisali su s divljenjem o gradu i s gnušanjem o žrtvama koje su se ondje prinosile. Dvije godine poslije grad je pao, hram je srušen, a na ruševinama je izrastao Mexico City. Bogovi kojima je hram bio posvećen ostali su poznati ponajviše iz rukopisa koje su nakon osvajanja pisali franjevci s astečkim kazivačima.

Kolibrić s južne strane

Ime Huitzilopochtli obično se prevodi kao "kolibrić s lijeve strane" ili "kolibrić s juga", jer su Asteci jug povezivali s lijevom stranom tijela. Bio je bog Sunca, rata i plemena Mexica. Prema predaji, Meksikanci su potekli iz Aztlána, a Huitzilopochtli im je zapovjedio da krenu na put i obećao znak: orla koji na kaktusu proždire zmiju. Taj znak našli su na otočiću u jezeru Texcoco i ondje osnovali Tenochtitlan. Isti prizor danas je u grbu Meksika.

Najpoznatija priča o njemu, zapisana u Firentinskom kodeksu franjevca Bernardina de Sahagúna, zbiva se na brdu Coatepec, Zmijskom brdu. Božica Coatlicue metla je hram kad je s neba palo klupko perja. Stavila ga je u njedra i zatrudnjela. Njezina kći Coyolxauhqui i četiri stotine sinova, Centzon Huitznahua, smatrali su to sramotom i odlučili ubiti majku. Kad su se popeli na brdo, Huitzilopochtli se rodio odrastao i naoružan, s ognjenom zmijom u ruci. Odsjekao je sestri glavu, a tijelo je bacio niz brdo, pa se ono raspalo na komade. Braću je potjerao i raspršio.

Istraživači tu priču čitaju i kao sliku neba: Sunce svakog jutra pobjeđuje Mjesec i zvijezde. Templo Mayor bio je kameni Coatepec. Na vrhu je stajao Huitzilopochtlijev hram, a u podnožju njegovih stuba ležao je kameni disk s raskomadanom Coyolxauhqui.

Dimeće zrcalo i Pernata zmija

Tezcatlipoca, čije ime znači "dimeće zrcalo", bio je bog noćnog neba, vjetra, opsidijana i sukoba, a njegov životinjski dvojnik bio je jaguar. Zrcala od opsidijana služila su za proricanje, pa je bio i bog sudbine, kojemu su se kraljevi molili kad bi stupili na prijestolje. Često je prikazan bez jednog stopala, umjesto kojega ima zrcalo ili zmiju, jer ga je izgubio u borbi sa zemaljskim čudovištem. Na njegovu blagdanu Toxcatl mladić izabran među ratnim zarobljenicima godinu je dana živio kao bog, u skupoj odjeći i uz glazbu, a na kraju je žrtvovan.

Quetzalcoatl, Pernata zmija, bog vjetra, znanja i svećenika, štovao se u Mezoamerici stoljećima prije Asteka, i u Teotihuacanu. U jednoj priči spustio se u Mictlan, zemlju mrtvih, i od njezina gospodara ukrao kosti ranijih ljudi. Dok je bježao, spotaknuo se i kosti su se razbile, pa su se, kad ih je poškropio vlastitom krvlju, iz njih rodili ljudi različitih visina.

Tezcatlipoca i Quetzalcoatl u mnogim su pričama suparnici. Prema predaji o pet Sunaca svijet je već četiri puta stvoren i uništen: prvo Sunce bio je Tezcatlipoca, a Quetzalcoatl ga je zbacio s neba; u drugoj priči Tezcatlipoca lukavstvom tjera Quetzalcoatla iz grada Tollana. Peto Sunce, ono koje danas sja, rođeno je u Teotihuacanu, kad se skromni bog Nanahuatzin bacio u veliku vatru i postao Sunce. Prema predaji ono će propasti u velikom potresu.

Hram nad hramom

Asteci nisu rušili stari hram kad su gradili novi, nego su ga zatrpavali i gradili preko njega. Prvi hram podignut je ubrzo nakon 1325., a do 1520. nadograđen je šest puta. Na vrhu posljednjeg stajala su dva svetišta: Huitzilopochtlijevo na južnoj i Tlalocovo na sjevernoj strani, svako sa svojim stubištem. Kralj Ahuitzotl posvetio je šestu fazu hrama 19. prosinca 1487., na posljednji dan mjeseca posvećenog Huitzilopochtliju.

Hernán Cortés 1519. dao je na hram postaviti križ. Godine 1520. Pedro de Alvarado pokrenuo je pokolj astečkog plemstva u svetom okrugu za vrijeme blagdana, a nakon pada grada 1521. hram je razrušen. Kamen je poslužio za nove zgrade, a nedaleko je sagrađena katedrala.

Disk ispod ulice

Ostatke hrama početkom 20. stoljeća pronalazio je arheolog Manuel Gamio, ali kvart je bio gusto naseljen i iskopavanja su ostala mala. Onda su 21. veljače 1978. radnici gradske elektrane, kopajući dva metra ispod ulice, naišli na kameni disk promjera 3,25 metra i težak 8,5 tona. Na njemu je bila Coyolxauhqui, gola, odsječene glave i udova, sa zvončićima na obrazima, kako joj kaže ime. Disk je ležao ondje gdje ga je priča smjestila: u podnožju Huitzilopochtlijeva stubišta.

Predsjedničkom odlukom pokrenut je Projekt Templo Mayor. Od 1978. do 1982. arheolozi pod vodstvom Eduarda Matosa Moctezume otkopali su hram i srušili trinaest zgrada iznad njega. Pronađeno je više od sedam tisuća predmeta: posude s likom Tlaloca, koralji, školjke, kosturi životinja, nakit, maske i noževi od opsidijana. Danas ih čuva Muzej Templo Mayora uz iskopine.

Pernata zmija i Cortés

Najpoznatija priča o astečkim bogovima nastala je nakon osvajanja. Prema njoj je car Moctezuma II. dočekao Cortésa kao Quetzalcoatla koji se vraća iz istoka, pa nije pružio otpor. Povjesničarka Camilla Townsend 2003. pokazala je da te priče nema u izvorima iz samog doba osvajanja, nego da se pojavljuje desetljećima poslije, u španjolskim i franjevačkim tekstovima. Povjesničar Matthew Restall u knjizi iz 2018. došao je do sličnog zaključka. Drugi istraživači smatraju da su ranije usmene predaje o povratku Quetzalcoatla mogle postojati, ali da se ne mogu dokazati.