Grčka, nordijska, egipatska, japanska, slavenska i druge mitologije. Područje: Svijet legendi.
Apep, zmija koja svake noći napada Sunce: Egipatski svećenici vjerovali su da Sunce neće izaći ako mu ne pomognu. Svake su noći pljuvali na lik goleme zmije, gazili ga lijevom nogom, probadali, vezali i spaljivali, a upute za to sačuvane su u papirusu starom više od dvije tisuće godina.
Astečki bogovi i Templo Mayor: U veljači 1978. radnici gradske elektrane u Ciudad de Méxicu udarili su lopatom u kameni disk težak osam i pol tona. Na njemu je bila isklesana raskomadana božica, a ispod ulica ležao je hram u kojem su Asteci ponavljali mit o njezinoj smrti.
Atlantida: Prije gotovo 2400 godina Platon je opisao moćno otočno carstvo s onu stranu Heraklovih stupova koje je potonulo u jednom danu i noći. Od tada je ljudi traže od Atlantika do Antarktike.
Duat i vaganje srca, egipatski zagrobni svijet: Pokojnikovo srce stavljalo se na vagu, a na drugoj zdjelici bilo je pero. Ako srce pretegne, čeka ga zvijer s glavom krokodila, a Egipćani su u grob stavljali čarolije da im srce na sudu ne progovori protiv njih.
Enuma eliš, babilonski ep o stvaranju: Prije neba i zemlje postojale su samo dvije vode, slatka i slana. Kad je mladi bog Marduk svladao Tiamat, majku svih bogova, rasjekao joj je tijelo na dvoje i od jedne polovice napravio nebo.
Ep o Gilgamešu: Kralj koji je bio dvije trećine bog otišao je na kraj svijeta da pobijedi smrt, a nije uspio pobijediti ni san. Njegova priča, stara gotovo četiri tisuće godina, ležala je zakopana u ruševinama Ninive dok je 1872. nije pročitao bivši graver novčanica.
Hiperboreja, zemlja iza sjevernog vjetra: Iza sjevernog vjetra, gdje bi trebao vladati vječni led, Grci su smjestili zemlju bez bolesti i starosti. Njezini su stanovnici darove za Apolona slali na Delos umotane u pšeničnu slamu, od naroda do naroda.
Kami, šintoistička božanstva: Planina, stari kedar, slap ili čovjek koji je za života bio izvanredan: sve to može biti kami. U Japanu ih štuju u desecima tisuća svetišta, a najsvetije od njih ruši se i gradi iznova svakih dvadeset godina.
Olimp, planina bogova: Homer je pisao da na vrh Olimpa nikad ne pada kiša ni snijeg. Prvi ljudi za koje se zna da su se popeli na najviši vrh stigli su gore tek 1913., a vodio ih je lovac na divokoze.
Popol Vuh, knjiga naroda K'iche': Bogovi su ljude najprije napravili od blata, pa su se raspali u vodi, zatim od drveta, pa su ih potopom uništili, a tek su treći put uspjeli, kad su ih oblikovali od kukuruza. Knjigu koja to pripovijeda jedan je svećenik oko 1701. prepisao od starješina koji su je skrivali, a izvornik otad nitko nije vidio.
Ragnarök, sudbina bogova: Tri zime bez ljeta, vuk koji proždire Sunce i brod sagrađen od noktiju mrtvih. Nordijski bogovi znali su kako će poginuti, a ipak su se za tu bitku spremali do kraja.
Ramsundski crtež, Sigurd i zmaj Fafnir: Oko 1030. jedna je udovica u Švedskoj dala sagraditi most za dušu svojeg svekra i uz njega u golu stijenu urezati natpis. Natpis teče kroz tijelo zmaja, a ispod zmaja junak Sigurd odozdo zabija mač, dva stoljeća prije nego što je njegova priča zapisana na Islandu.
Slavenska mitologija: Stari Slaveni nisu zapisali nijedan svoj mit. Sve što o Perunu, Velesu i Mokoši znamo zapisali su kršćanski kroničari, stoljećima kasnije, ili su znanstvenici rekonstruirali iz narodnih pjesama i imena brda.
Yamata no Orochi i mač Kusanagi: Zmija s osam glava i osam repova pojela je sedam od osam sestara, a bog Susanoo opio ju je rižinim vinom iz osam bačava. U njezinu repu pronašao je mač koji je danas jedan od tri carska znaka Japana, a nitko ga ne smije vidjeti.
Yu Veliki, kralj koji je ukrotio vode: Njegov je otac devet godina gradio nasipe protiv potopa i nije uspio, pa ga je Nebeski vladar dao pogubiti. Sin se, kaže predaja, rodio iz očeva tijela, prokopao korita svim rijekama i triput prošao pokraj vlastitih vrata, a da nije ušao.