Berlinski tunel (operacija Gold)

CIA i britanska služba prokopale su 1955. tunel ispod granice u Berlinu i gotovo godinu dana prisluškivale telefonske vodove sovjetske vojske. Moskva je za plan znala od prvog sastanka.

Ukratko

  • Operacija Gold (britanski naziv Stopwatch) bila je zajednička akcija CIA-e i britanske službe MI6: tunel dugačak oko 450 metara iskopan je 1954. i 1955. iz američkog sektora Berlina do telefonskih kabela sovjetske vojske u istočnom dijelu grada.
  • Od svibnja 1955. do travnja 1956. snimljen je golem broj telefonskih razgovora i teleprinterskih poruka; procjene njihova broja jako se razlikuju.
  • Sovjetska služba znala je za plan od 1953., od britanskog obavještajca i sovjetskog agenta Georgea Blakea, ali je pustila da tunel radi kako ga ne bi otkrila.
  • I danas se raspravlja je li prisluškivanje dalo vrijedne podatke ili je Moskva preko njega mogla širiti zablude. Američka je procjena da podaci nisu bili lažirani.

Ideja iz Beča

Nakon Drugoga svjetskog rata sovjetska je vojska sve više važnih poruka slala telefonskim i telegrafskim kabelima umjesto radijem, pa ih zapadne službe više nisu mogle presretati iz zraka. Britanska služba MI6 već je u Beču, u operaciji Silver, kopala kratke tunele do sovjetskih kabela. Kad je CIA 1951. tražila način da ponovno dođe do sovjetskih vojnih veza u Njemačkoj, Britanci su joj otkrili bečko iskustvo.

Zapadnonjemačka obavještajna služba pokazala je mjesto u berlinskoj četvrti Altglienicke, u sovjetskom sektoru, gdje su se uz Schönefelder Chaussee spajala tri važna kabela, nedaleko od granice s američkim sektorom. Dogovor je bio da Amerikanci plate i iskopaju tunel, a Britanci postave opremu za prisluškivanje.

Zapisnik koji je otišao u Moskvu

Planovi su razrađeni na sastancima u Londonu krajem 1953. Zapisnik je vodio mladi časnik MI6 George Blake. Blake je rođen 1922. u Rotterdamu, u ratu je bio kurir nizozemskog pokreta otpora, a u Koreji je 1950. pao u sjevernokorejsko zarobljeništvo. Ondje je postao komunist i ponudio se sovjetskoj službi. Prema kasnijim saznanjima, kopiju zapisnika predao je svojem sovjetskom vezistu.

Sovjetska služba odlučila je ne dirati tunel. Da su ga odmah "otkrili", Britanci bi mogli zaključiti da među malobrojnima koji su znali za plan postoji izdajnik. Prema dokumentima i izjavama iz kasnijih godina, sovjetska služba sigurnosti nije upozorila ni vojsku ni istočnonjemačke vlasti koje su se tim kabelima služile.

Kopanje pod granicom

Na američkoj strani podignuto je skladište s neobično dubokim podrumom, koje je izvana izgledalo kao radarska postaja. Kopanje je počelo 2. rujna 1954. Tunel je obložen s oko 1700 željeznih ploča, a iskopano tlo spremano je u podrum skladišta da ga nitko ne bi vidio kako se odvozi. Kraj tunela došao je tik ispod prometne ceste u istočnom sektoru, a kabeli su ležali manje od pola metra ispod površine.

U svibnju 1955. britanski tehničari spojili su se na kabele. Snimke su se slale u London i Washington, gdje su stotine prevoditelja i analitičara mjesecima prepisivali razgovore. Iz njih su doznavali o rasporedu sovjetskih postrojbi, zrakoplovstvu, nuklearnom programu i odnosima unutar sovjetske vojske u Istočnoj Njemačkoj.

Otkriće u travnju 1956.

U noći s 21. na 22. travnja 1956. sovjetski vojnici "slučajno" su pronašli tunel, navodno tražeći kvar na kabelu nakon kiša. Nekoliko dana kasnije sovjetske i istočnonjemačke vlasti dovele su novinare da razgledaju tunel i optužile Amerikance za grubo kršenje međunarodnog prava. Na zapadu je javnost tunel uglavnom doživjela kao dokaz američke spretnosti.

Kad se nekoliko godina kasnije saznalo da je Moskva za tunel znala od početka, nametnulo se pitanje je li sve snimljeno bilo bezvrijedno ili čak namjerno lažno. Prema CIA-inu izvješću, nema znakova da su Sovjeti tunelom slali dezinformacije, a sovjetska je vojska kabelima i dalje prenosila stvarne podatke. Dio britanskih stručnjaka sumnjao je u suprotno. Autori knjige Battleground Berlin, među kojima je i bivši časnik KGB-a Sergej Kondrašev, također zaključuju da podaci nisu bili lažirani.

Blakeov pad i bijeg

Tek 1961. poljski prebjeg Michał Goleniewski dao je podatke koji su doveli do Blakea. Blake je priznao da je godinama predavao Sovjetima dokumente i imena agenata. Osuđen je na 42 godine zatvora, jednu od najdužih kazni ikad izrečenih u Britaniji. U listopadu 1966. pobjegao je iz londonskog zatvora Wormwood Scrubs uz pomoć bivših zatvorenika i preko Istočne Njemačke stigao u Moskvu. Ondje je živio do smrti 26. prosinca 2020.

Dio tunela izložen je danas u Savezničkom muzeju u Berlinu.

Kronologija

  1. 1951.: CIA i MI6 počinju tražiti način za prisluškivanje sovjetskih kabela u Njemačkoj.
  2. Kraj 1953.: Na sastancima u Londonu razrađuje se plan; zapisnik vodi George Blake.
  3. 2. rujna 1954.: Počinje kopanje na američkoj strani.
  4. Proljeće 1955.: Tunel je dovršen do sovjetskog sektora.
  5. Svibanj 1955.: Britanski tehničari spajaju se na sovjetske kabele.
  6. 21. i 22. travnja 1956.: Sovjetski vojnici "otkrivaju" tunel.
  7. 24. travnja 1956.: Sovjetske vlasti pokazuju tunel novinarima.
  8. 1961.: Blake je otkriven i osuđen na 42 godine zatvora.
  9. Listopad 1966.: Blake bježi iz zatvora Wormwood Scrubs.
  10. 26. prosinca 2020.: Blake umire u Moskvi.

Ključne osobe

  • George Blake: Časnik MI6 i sovjetski agent koji je Moskvi otkrio plan tunela.
  • William King Harvey: Šef CIA-ine baze u Berlinu koji je vodio gradnju tunela.
  • Allen Dulles: Direktor CIA-e koji je odobrio operaciju.
  • Michał Goleniewski: Poljski obavještajac čiji su podaci 1961. doveli do Blakea.

Što se zna

  1. Tunel dugačak oko 450 metara vodio je iz američkog sektora Berlina do sovjetskih kabela u Altglienickeu.
  2. Prisluškivanje je trajalo od svibnja 1955. do 22. travnja 1956.
  3. George Blake obavijestio je sovjetsku službu o planu još 1953.
  4. Blake je otkriven 1961., osuđen na 42 godine, pobjegao 1966. i umro u Moskvi 2020.
  5. Dio tunela izložen je u Savezničkom muzeju u Berlinu.

Otvorena pitanja

  • Je li sovjetska strana preko tunela svjesno slala lažne podatke ili je samo šutjela?
  • Koliko su snimljeni podaci stvarno pridonijeli zapadnoj procjeni sovjetske vojske?
  • Zašto je Moskva odlučila "otkriti" tunel baš u travnju 1956.?

Teorije

  • Sovjetska je služba šutjela da zaštiti Blakea, a tunel je Zapadu dao velik broj stvarnih i vrijednih podataka.
  • Moskva je preko tunela svjesno puštala lažne ili beznačajne podatke kako bi zavarala Zapad.

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Stafford, D. (2002). Spies Beneath Berlin. Overlook Press.
  • Murphy, D. E., Kondrashev, S. A. i Bailey, G. (1997). Battleground Berlin: CIA vs. KGB in the Cold War. Yale University Press.
  • AlliiertenMuseum, Berlin

Izvori