Julius i Ethel Rosenberg

Bračni par iz New Yorka pogubljen je 1953. zbog odavanja atomskih tajni Sovjetskom Savezu. Dešifrirane sovjetske poruke kasnije su pokazale da je Julius bio špijun, a Ethelin brat priznao je da je o njoj na sudu lagao.

Ukratko

  • Julius i Ethel Rosenberg osuđeni su 1951. u New Yorku za urotu radi špijunaže u korist Sovjetskog Saveza i pogubljeni 19. lipnja 1953. Bili su jedini američki civili pogubljeni za špijunažu u Hladnom ratu.
  • Sovjetske poruke dešifrirane u projektu Venona, objavljene 1995., pokazuju da je Julius vodio špijunsku mrežu. Njegov sovjetski časnik za vezu kasnije je rekao da o atomskoj bombi nije dao ništa korisno.
  • Glavni dokaz protiv Ethel bio je iskaz njezina brata Davida Greenglassa, koji je 2001. priznao da je dio tog iskaza izmislio.
  • O Ethel se i danas raspravlja: jedni smatraju da je znala za muževljev rad i pomagala mu, drugi da je osuđena nevina kako bi se Julius natjerao na priznanje.

Fuchs, Gold, Greenglass

U veljači 1950. u Britaniji je uhićen fizičar Klaus Fuchs, koji je radio na američkom projektu Manhattan i Sovjetima predavao podatke o atomskoj bombi. Fuchs je otkrio da mu je kurir bio Amerikanac Harry Gold. Gold je uhićen u svibnju i imenovao drugi izvor, mladog strojara iz Los Alamosa, Davida Greenglassa. Greenglass je uhićen u lipnju i rekao da ga je u špijunažu uvukao suprug njegove sestre, Julius Rosenberg.

Julius Rosenberg bio je inženjer elektrotehnike iz New Yorka i član Komunističke partije. Za vrijeme rata radio je kao civilni inspektor u vojnoj službi za veze. Uhićen je 17. srpnja 1950. Njegova supruga Ethel, rođena Greenglass, bivša tajnica i pjevačica amaterka, uhićena je 11. kolovoza 1950., nakon svjedočenja pred velikom porotom. Imali su dva mala sina, Michaela i Roberta.

Suđenje 1951.

Suđenje Rosenbergovima i inženjeru Mortonu Sobellu počelo je 6. ožujka 1951. pred sucem Irvingom Kaufmanom. Glavni svjedoci optužbe bili su David i Ruth Greenglass. David je opisao kako je Juliusu predao skice dijelova bombe, a Ruth je izjavila da je Ethel te bilješke pretipkala pisaćim strojem u njihovu stanu. Ta rečenica bila je najizravniji dokaz Ethelina sudjelovanja.

Rosenbergovi su se pozvali na pravo da ne odgovaraju na pitanja o komunističkoj partiji i do kraja su tvrdili da su nevini. Porota ih je proglasila krivima 29. ožujka 1951. Sudac Kaufman izrekao je 5. travnja smrtnu kaznu, uz obrazloženje da je njihov zločin "gori od ubojstva". Sobell je dobio 30 godina, a Greenglass, koji je surađivao s tužiteljstvom, 15 godina. Ruth Greenglass nije optužena.

Svijet traži milost

Slijedile su dvije godine žalbi. Za pomilovanje su se zauzimali papa Pio XII., Albert Einstein, Jean-Paul Sartre i stotine tisuća prosvjednika u Europi i Americi. Predsjednik Dwight D. Eisenhower odbio je pomilovanje. Julius i Ethel pogubljeni su na električnoj stolici u zatvoru Sing Sing navečer 19. lipnja 1953.

Što su otkrile šifre

Američka vojska je od 1943. potajno pokušavala dešifrirati sovjetske diplomatske i obavještajne brzojave. Taj je projekt kasnije nazvan Venona. Dešifrirane poruke nisu korištene na suđenju, a javnosti su predane tek 1995. U njima se agent pod šiframa ANTENNA i LIBERAL može prepoznati kao Julius Rosenberg. Poruke pokazuju da je vodio mrežu inženjera koji su Sovjetima predavali vojne i industrijske podatke, ponajviše o elektronici i zrakoplovstvu.

Ethel u porukama nema šifru. Jedna poruka iz 1944. navodi da zna za muževljev rad, ali da "ne radi", što se najčešće tumači kao da nije bila aktivna agentica. Zapisi koje je bivši časnik KGB-a Aleksandar Vasiljev prepisao iz sovjetskih arhiva, a koji su objavljeni 2009., prema tumačenju dijela povjesničara pokazuju da je Ethel sudjelovala u vrbovanju brata.

Bratovo priznanje

Godine 2001. novinar Sam Roberts objavio je razgovore s Davidom Greenglassom. Greenglass je priznao da se ne sjeća da je Ethel tipkala bilješke i da je to na suđenju rekao kako bi zaštitio svoju suprugu Ruth. Rekao je da bi i danas postupio isto. Godine 2008. Morton Sobell je, u dobi od 91 godine, prvi put priznao da su on i Julius predavali podatke Sovjetima, ali je dodao da Ethel nije bila špijunka. Svjedočenje Davida Greenglassa pred velikom porotom objavljeno je 2015.; u njemu Ethel nije spomenuo kao osobu koja je tipkala bilješke.

Sinovi Michael i Robert Meeropol, koji su nakon pogubljenja usvojeni i dobili novo prezime, prihvaćaju da je otac pomagao Sovjetima, ali traže da se majka službeno oslobodi krivnje.

Kronologija

  1. Veljača 1950.: U Britaniji je uhićen Klaus Fuchs.
  2. Svibanj 1950.: Uhićen je kurir Harry Gold.
  3. Lipanj 1950.: Uhićen je David Greenglass.
  4. 17. srpnja 1950.: Uhićen je Julius Rosenberg.
  5. 11. kolovoza 1950.: Uhićena je Ethel Rosenberg.
  6. 6. ožujka 1951.: Počinje suđenje.
  7. 29. ožujka 1951.: Porota proglašava Rosenbergove krivima.
  8. 5. travnja 1951.: Sudac Kaufman izriče smrtne kazne.
  9. 19. lipnja 1953.: Julius i Ethel pogubljeni su u zatvoru Sing Sing.
  10. 1995.: Objavljene su dešifrirane poruke projekta Venona.
  11. 2001.: David Greenglass priznaje da je izmislio iskaz o tipkanju bilježaka.
  12. 2008.: Morton Sobell priznaje špijunažu i kaže da Ethel nije bila špijunka.
  13. 2015.: Objavljeno je Greenglassovo svjedočenje pred velikom porotom.

Ključne osobe

  • Julius Rosenberg: Inženjer iz New Yorka koji je vodio sovjetsku špijunsku mrežu, pogubljen 1953.
  • Ethel Rosenberg: Juliusova supruga, osuđena kao suučesnica i pogubljena 1953.
  • David Greenglass: Ethelin brat i strojar u Los Alamosu, glavni svjedok optužbe.
  • Ruth Greenglass: Davidova supruga, čiji je iskaz o tipkanju bio ključan protiv Ethel.
  • Irving Kaufman: Sudac koji je izrekao smrtne kazne.
  • Morton Sobell: Inženjer osuđen s Rosenbergovima na 30 godina zatvora.
  • Klaus Fuchs: Fizičar čije je uhićenje pokrenulo istragu.
  • Aleksandar Feklisov: Sovjetski obavještajac koji je vodio Juliusa i kasnije o tome pisao.

Što se zna

  1. Rosenbergovi su osuđeni 29. ožujka 1951. i pogubljeni 19. lipnja 1953. u zatvoru Sing Sing.
  2. Dešifrirane poruke projekta Venona, objavljene 1995., pokazuju da je Julius Rosenberg bio sovjetski agent pod šiframa ANTENNA i LIBERAL.
  3. Ethel u porukama Venona nema šifru, a jedna poruka navodi da zna za muževljev rad.
  4. David Greenglass je 2001. priznao da je iskaz o tome da je Ethel tipkala bilješke dao bez stvarnog sjećanja, da zaštiti suprugu.
  5. Morton Sobell je 2008. priznao da su on i Julius predavali podatke Sovjetima.

Što tvrde zagovornici

  • Ethel je osuđena gotovo isključivo na temelju iskaza brata koji je kasnije priznao da je lagao.
  • Ethel u porukama Venona nema šifru, a jedna je poruka izričito navodi kao osobu koja ne radi za Sovjete.
  • Tužiteljstvo je Ethel optužilo da bi Juliusa prisililo na priznanje, a ne zato što je imalo jake dokaze protiv nje.
  • Sovjetski časnik za vezu Aleksandar Feklisov rekao je da Ethel nije bila agentica, a Morton Sobell rekao je isto.
  • Podaci koje je Greenglass predao bili su grube skice slabe vrijednosti, pa smrtna kazna nije bila razmjerna ni za Juliusa.

Što kažu kritičari

  • Venona i drugi sovjetski dokumenti nedvojbeno pokazuju da je Julius bio aktivan sovjetski agent koji je vodio cijelu mrežu.
  • Ista poruka iz 1944. navodi da Ethel zna za muževljev rad, pa nije bila neupućena.
  • Bilješke koje je prepisao Aleksandar Vasiljev, prema tumačenju povjesničara poput Johna Earla Haynesa i Harveyja Klehra, pokazuju da je Ethel pomogla vrbovati brata.
  • Prema američkom zakonu za urotu nije potrebno da osoba osobno preda tajne; dovoljno je da svjesno sudjeluje u dogovoru.
  • Greenglassovo kasnije priznanje odnosi se na jedan detalj, a ne na cjelokupni opis obiteljske uključenosti u špijunažu.

Otvorena pitanja

  • Je li Ethel aktivno sudjelovala u špijunaži ili je samo znala za muževljev rad?
  • Bi li Ethel bila optužena da tužiteljstvo nije htjelo izvršiti pritisak na Juliusa?
  • Koliko su podaci Rosenbergove mreže stvarno pomogli Sovjetskom Savezu?

Teorije

  • I Julius i Ethel svjesno su sudjelovali u špijunaži, iako je Julius imao glavnu ulogu.
  • Julius je bio špijun, a Ethel je osuđena bez dovoljno dokaza, kao sredstvo pritiska na muža.
  • Ethel je znala za muževljev rad, ali nije učinila ništa što bi opravdalo osudu za urotu, a pogotovo smrtnu kaznu.

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori