Bijeli Hrvati i Bijela Hrvatska

Sredinom 10. stoljeća bizantski car zapisao je da su Hrvati u Dalmaciju došli iz zemlje "s one strane Bavarske", u kojoj su još živjeli njihovi nekršteni srodnici, Bijeli Hrvati. Gdje je bila ta Bijela Hrvatska, povjesničari se ne mogu složiti ni nakon tri stoljeća rasprave.

Ukratko

  • Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet u djelu O upravljanju Carstvom, nastalom sredinom 10. stoljeća, piše da su se Hrvati u Dalmaciju doselili iz Bijele ili Velike Hrvatske, a da su njihovi srodnici ostali u staroj domovini.
  • Bijelu Hrvatsku smješta s one strane Bavarske i Mađarske, blizu Franaka, a Hrvate u njoj opisuje kao nekrštene i podložne njemačkom kralju Otonu.
  • Hrvate na sjeveru spominju i drugi izvori: ruski Povijesni ljetopis, opis Europe kralja Alfreda i praška isprava iz 1086., ali nijedan ne određuje granice te zemlje.
  • Povjesničari je smještaju u istočnu Galiciju, u Malu Poljsku oko Krakova ili u Češku, a dio njih smatra da je careva priča kasnija predaja o podrijetlu, a ne pouzdan opis seobe.

Oko 950. bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet sastavio je za svog sina priručnik o narodima oko Carstva. Spis je kasnije dobio latinski naslov De administrando imperio, O upravljanju Carstvom. U njemu su i najstarija opširna priča o dolasku Hrvata i najstariji spomen zemlje koju car zove Bijela ili Velika Hrvatska.

Petero braće i dvije sestre

U tridesetom poglavlju car piše da su Hrvati nekoć živjeli s one strane Bavarske, gdje su u njegovo vrijeme živjeli Bijeli Hrvati. Od njih se odvojila obitelj od petero braće, Kluka, Lobela, Kosenca, Muhla i Hrvata, i dviju sestara, Tuge i Buge. Došli su sa svojim narodom u Dalmaciju, zatekli je pod vlašću Avara, ratovali s njima nekoliko godina, pobijedili ih i ondje se naselili.

Ostatak Hrvata, piše car, ostao je blizu Franačke. Zovu se Bijeli Hrvati, imaju svog vladara i podložni su Otonu, velikom kralju Franačke i Saske. Nisu kršteni i sklapaju brakove i prijateljstva s Mađarima.

U tridesetom prvom poglavlju priča je drukčija. Ondje Hrvati dolaze na poziv cara Heraklija, koji im dopušta da istjeraju Avare iz Dalmacije i ondje se nasele, a car šalje svećenike iz Rima da ih krste. Bijelu Hrvatsku car ovdje smješta s one strane Mađarske, blizu Franaka, Srba i Pečenega, a Hrvate u njoj opisuje kao narod slabiji od krštene Hrvatske na jugu.

Ta dva poglavlja ne slažu se u svemu. Povjesničari se zato pitaju koje je starije, odakle je car dobio podatke i što je u njima predaja, a što političko tumačenje bizantskog dvora.

Drugi glasovi sa sjevera

Konstantin nije jedini koji spominje Hrvate na sjeveru. Engleski kralj Alfred Veliki krajem 9. stoljeća dao je prevesti Orozijevu povijest i dodao opis srednje Europe u kojem se spominje narod Horithi. Hoće li se to ime čitati kao Hrvati, nije sigurno.

Isprava praške biskupije iz 1086., koja se oslanja na podatke iz 973., među narodima na sjeveroistočnoj granici biskupije navodi dva puta Hrvate, Chrouati et altera Chrowati. Ruski Povijesni ljetopis, sastavljen početkom 12. stoljeća, spominje Bijele Hrvate među slavenskim plemenima, Hrvate u vojsci kneza Olega koja je 907. krenula na Carigrad i pohod kneza Vladimira na Hrvate 992. Nakon toga ti Hrvati nestaju iz ruskih izvora.

Hrvatska enciklopedija navodi da su se Bijeli Hrvati u drugoj polovici 10. stoljeća našli podijeljeni između češke, poljske i ruske države i da su se ondje postupno stopili s drugim plemenima. U području Krakova spominju se još u drugoj polovici 11. stoljeća.

Gdje je bila Bijela Hrvatska

Rasprava je stara koliko i hrvatska povijesna znanost. Ivan Lučić u 17. stoljeću, a poslije njega Matija Petar Katančić, Josef Dobrovský i Pavel Josef Šafařík, smještali su Bijelu Hrvatsku u istočnu Galiciju, na gornji tok Dnjestra, u današnjoj zapadnoj Ukrajini. Franjo Rački i Ljudmil Hauptmann tražili su je u Maloj Poljskoj oko Krakova, uz gornju Vislu. Drugi su je smještali u Češku, uz Labu, a Vjekoslav Klaić i Milko Kos poistovjećivali su je sa Samovom državom iz 7. stoljeća.

Pitanje je i je li takva zemlja uopće postojala kao cjelina. Vatroslav Jagić, John Bagnell Bury i Konstantin Jireček sumnjali su da je postojala u 10. stoljeću, dok su je Rački i Lubor Niederle smatrali stvarnom. Nada Klaić zaključila je da je jezgra careva spisa točna, ali da joj je car pridodao podatke iz pučke predaje.

Noviji istraživači, poput Florina Curte i Danijela Džina, idu korak dalje. Smatraju da pisani izvori o seobi govore više o vremenu u kojem su nastali nego o 7. stoljeću i da se hrvatski identitet oblikovao uglavnom na tlu bivše rimske Dalmacije, a ne da je cijeli donesen sa sjevera. Njihovi kritičari odgovaraju da takvo tumačenje odbacuje previše izvora i da se priča o Bijeloj Hrvatskoj slaže s ruskim, češkim i arapskim podacima.

Zašto je važno kako čitamo jedan spis

O upravljanju Carstvom gotovo je jedini izvor koji opširno govori o počecima Hrvata u Dalmaciji. Zato o njegovu čitanju ovisi mnogo: kada su Hrvati stigli, s kim su ratovali, jesu li došli kao velik narod ili kao malena ratnička skupina. Rasprava o Bijeloj Hrvatskoj nije pitanje ponosa, nego pitanje kako povjesničar odvaja predaju od podatka u tekstu napisanom tri stoljeća nakon događaja.

Kronologija

  1. 610.–641.: Vladavina cara Heraklija, u čije vrijeme, prema 31. poglavlju, Hrvati dolaze u Dalmaciju.
  2. Krajem 9. st.: U opisu Europe uz Alfredov prijevod Orozija spominje se narod Horithi.
  3. 907.: Prema ruskom ljetopisu, Hrvati sudjeluju u pohodu kneza Olega na Carigrad.
  4. Oko 950.: Konstantin VII. Porfirogenet piše O upravljanju Carstvom.
  5. 992.: Knez Vladimir ratuje protiv Hrvata.
  6. 1086.: Isprava praške biskupije spominje dvoje Hrvata na sjeveroistoku biskupije.
  7. 1666.: Ivan Lučić objavljuje djelo O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske.

Ključne osobe

  • Konstantin VII. Porfirogenet: Bizantski car koji je oko 950. zapisao priču o Bijeloj Hrvatskoj i dolasku Hrvata.
  • Heraklije: Bizantski car na čiji su poziv, prema 31. poglavlju, Hrvati došli u Dalmaciju.
  • Ivan Lučić: Trogirski povjesničar iz 17. stoljeća koji je Bijelu Hrvatsku smjestio u istočnu Galiciju.
  • Franjo Rački: Povjesničar koji je Bijelu Hrvatsku tražio u Maloj Poljskoj oko Krakova.
  • Nada Klaić: Povjesničarka koja je jezgru careva spisa smatrala točnom, uz dodatke iz pučke predaje.
  • Florin Curta: Povjesničar koji pisane priče o seobi Slavena čita kao kasnije tvorevine.
  • Danijel Džino: Povjesničar koji hrvatski identitet vidi kao proces nastao uglavnom u Dalmaciji.

Što se zna

  1. Spis O upravljanju Carstvom nastao je sredinom 10. stoljeća na dvoru Konstantina VII. Porfirogeneta.
  2. U 30. i 31. poglavlju spominje se Bijela ili Velika Hrvatska, nekrštena i smještena s one strane Bavarske i Mađarske.
  3. Ta dva poglavlja različito opisuju dolazak Hrvata: jedno govori o petero braće i dvjema sestrama, drugo o pozivu cara Heraklija.
  4. Ruski Povijesni ljetopis spominje Bijele Hrvate te Hrvate 907. i 992.
  5. Praška isprava iz 1086. navodi dva puta Hrvate na sjeveroistočnoj granici biskupije.
  6. Povjesničari Bijelu Hrvatsku smještaju u istočnu Galiciju, Malu Poljsku ili Češku, a dio ih sumnja da je postojala kao jedna zemlja.

Što tvrde zagovornici

  • Spis se oslanja na podatke koje je bizantski dvor skupljao od poslanika i trgovaca, pa opisuje stvarnu zemlju 10. stoljeća.
  • Hrvate na sjeveru neovisno spominju ruski, češki i engleski izvori, što potvrđuje da je takav narod ondje postojao.
  • Hrvatsko ime javlja se u više slavenskih krajeva, od Češke do Ukrajine, što se lako objašnjava seobom iz zajedničke domovine.
  • Priča o petero braće i dvjema sestrama mogla je biti hrvatska predaja koju je car zapisao, a predaje često čuvaju jezgru stvarnih događaja.

Što kažu kritičari

  • Spis je nastao tri stoljeća nakon opisanih događaja, a njegova se dva poglavlja međusobno ne slažu.
  • Opis Bijele Hrvatske zemljopisno je nejasan, pa se može smjestiti na više mjesta udaljenih stotinama kilometara.
  • Priče o braći osnivačima česte su u srednjovjekovnim predajama o podrijetlu naroda i ne moraju opisivati stvarnu seobu.
  • Arheologija ne pokazuje jasan trag seobe iz jedne sjeverne zemlje u Dalmaciju, pa se identitet mogao oblikovati na licu mjesta.

Otvorena pitanja

  • Je li Bijela Hrvatska bila jedna zemlja ili ime za više raspršenih plemena?
  • Koje je od dvaju careve poglavlja starije i odakle potječu njihovi podaci?
  • Jesu li Horithi iz Alfredova opisa doista Hrvati?
  • Koliko je ljudi došlo u Dalmaciju i kako su se pomiješali sa starosjediocima?

Teorije

  • Bijela Hrvatska bila je u istočnoj Galiciji, uz gornji Dnjestar
  • Bijela Hrvatska bila je u Maloj Poljskoj, oko Krakova i gornje Visle
  • Bijeli Hrvati živjeli su u više krajeva sjeverno od Karpata, od Češke do Ukrajine
  • Priča o Bijeloj Hrvatskoj kasnija je predaja o podrijetlu, a ne opis stvarne seobe

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Konstantin VII. Porfirogenet (1967). De Administrando Imperio. Uredili G. Moravcsik i R. J. H. Jenkins. Washington: Dumbarton Oaks Center for Byzantine Studies.
  • Goldstein, I. (1995). Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb: Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta.
  • Džino, D. (2010). Becoming Slav, Becoming Croat: Identity Transformations in Post-Roman and Early Medieval Dalmatia. Leiden: Brill.

Izvori