Šokci: odakle ime i podrijetlo

Najstariji poznati spomen imena Šokac nije u Slavoniji nego u selu u Mačvi, 1533., u osmanskom popisu. Tko su bili ti prvi Šokci, što znači njihovo ime i zašto je istraživači još nisu riješili?

Ukratko

Šokci su, prema Hrvatskoj enciklopediji, katolici ikavskoga štokavskog govora; najviše ih je u istočnoj Slavoniji i zapadnom Srijemu, a žive i u Baranji, Bačkoj, Bosanskoj Posavini i Rekašu u Rumunjskoj.
Prema Mariju Bari, najstariji zasad dokumentirani spomen imena je selo Šokac u Mačvi zabilježeno 1533. u popisu Zvorničkog sandžaka.
Etimologija imena i prostor odakle se razvilo nisu do kraja razjašnjeni: predlagani su veza s katoličkom vjerom, rudarima iz Srbije, mađarskim jezikom i drevnim plemenom.
Ime se u izvorima 16. i 17. stoljeća, prema Bari, nalazi u područjima gdje su se dodirivali katolici, pravoslavci i muslimani.

Ime Šokac danas je za mnoge sinonim slavonskoga sela, pjesme i narodne nošnje. Prije toga bilo je ime koje su davali drugi, a ono što o tome znamo dolazi iz popisa, fermana i putopisa koji su ga bilježili bez objašnjenja.

Gdje i kad se ime prvi put javlja

Mario Bara u radu iz 2020. prati najranije spomene imena Šokac. Prema njemu, dosad najranije dokumentirani spomen potječe iz popisa Zvorničkog sandžaka iz 1533., u kojemu je u nahiji Gornja Mačva, na dodiru Drine i Save, zabilježeno selo Šokac. Taj je podatak, ističe Bara, ostao relativno neprimijećen od objave popisa 1986. Trideset godina poslije, u 1560-ima, ime se u osmanskim popisima javlja u većem broju srijemskih naselja, među ostalima u Gornjem Lovasu, Kupincu, Jameni, Štitaru, Opojevcima, Velikim Remetama i Beški, a kao prezime i u Vukovaru.

Hrvatska enciklopedija najstariji poznati spomen smješta u osmanski defter iz 1566., pa se izvori u tome razilaze; Bara je rad posvetio upravo ranijem spomenu. Dalje se ime pojavljuje u carskim fermanima: onaj sultana Ahmeda I. iz 1615. sadrži naziv Šokci, a u fermanu iz 1620. kaže se da se vjera Mađara i Šokaca razlikuje od vjere Grka, Srba i Vlaha i da oni nemaju veze s pravoslavnim mitropolitom. Osmanske vlasti u Beogradu 1628. i 1632. bilježe katolike Bošnjake i Šokce zasebno.

Što znači ime

Prema Hrvatskoj enciklopediji, jedinstvenog objašnjenja nema. Matija Petar Katančić vezao je ime uz planinu Succus i držao Šokce ilirsko-panonskim narodom. Neki autori, među njima Antun Kanižlić i Josip Bösendorfer, izvode ga iz mađarskog jezika. Ivan Franjo Jukić izveo ga je iz riječi šaka, jer su pravoslavci ismijavali katolike koji se ne križaju trima prstima. Većina povijesnih izvora, kaže enciklopedija, ime povezuje s katoličkom vjerom: pravoslavci su ga koristili pogrdno za katolike, a u Semiču ga i danas koriste za slovenske katolike, pa nije vezano uz etničku pripadnost.

Bara prenosi još jedno tumačenje: u Ibru se ime Šokci upotrebljavalo za rudare Latine, a na Kopaoniku se neka okna i danas zovu Šokačke rupe. Prema Milenku Filipoviću i Marinku Vukoviću, ime je preko albanskog i vlaškog supstrata moglo nastati u tom kraju, a migracijama pod osmanskim osvajanjima prenijelo se na druge katolike. Vuković smatra da je Bosna vjerojatno samo sekundarno ishodište imena i da se prvo imenovanje zbilo istočnije od Bosne ili na njezinim istočnim rubovima, oko gornjeg i srednjeg toka Drine. Filipović je smatrao da je pojava imena u Mačvi novijeg datuma i posljedica migracija; prema Bari, selo Šokac zabilježeno 1533. to dovodi u pitanje.

Odakle ljudi

Hrvatska enciklopedija piše da etnogeneza Šokaca nije do kraja razriješena. Smatra se da su izvorno živjeli u srednjoj i sjeveroistočnoj Bosni te da su ih osmanska osvajanja u 16. i 17. stoljeću potaknula na seobe preko Save, a najopsežnije iseljavanje bilo je tijekom Velikog bečkog rata (1684.–1699.). Bara upozorava da se ime Šokac javlja ondje gdje su se dodirivali katolici i pravoslavni, često kao suprotnost nazivu Vlah, te da su svim skupinama koje su ga dobile zajednički katolička vjera i ikavski govor.

Katolička prisutnost u Mačvi, prema Bari, ima dugu povijest: franjevački samostani Bosanske vikarije osnovani nakon 1374., dubrovačke trgovačke kolonije i arhiđakonati Srijemske biskupije južno od Save. Ikavske tragove u mačvanskim govorima jezikoslovci tumače različito: neki kao ostatke starih ikavskih stanovnika, drugi, među njima Slobodan Remetić, čije je mišljenje od 1980-ih prevladavajuće, kao čuvanje glasa jata u dodiru s ijekavskim doseljenicima.

Ime koje se nosi

Etnologinje Manda Svirac i Janja Juzbašić u radu iz 1994., temeljenom na razgovorima u selima kraj Županje, bilježe da je Šokac početkom 20. stoljeća lokalno označavao katoličke hrvatske seljake čije su obitelji dugo živjele u kraju. "Spremila sam se u šokačko" znači odjenuti se u narodnu nošnju za neku prigodu, a "nosim se šokački" nositi je svakodnevno i time se isticati. Autorice ne pokušavaju riješiti pitanje etimologije.

Dokazi za i protiv

Ime kao oznaka vjere

U prilog: Hrvatska enciklopedija navodi da većina povijesnih izvora ime veže uz katoličku vjeru, a ferman iz 1620. razlikuje Šokce od Grka, Srba i Vlaha po vjeri.
Protiv: Hrvatska enciklopedija navodi i druga tumačenja (mađarski jezik, riječ šaka, planina Succus), pa se ne može govoriti o utvrđenoj etimologiji.

Rudarski trag

U prilog: Prema Pavloviću, citiranom kod Bare, u Ibru se Šokcima zvali rudari Latini, a na Kopaoniku postoje Šokačke rupe.
Protiv: Bara navodi da je podrijetlo imena i prostor odakle se razvilo pitanje koje nije do kraja rasvijetljeno, a ime je 1533. zabilježeno kao naziv sela u Mačvi, izvan rudarskih krajeva.

Mačva i Srijem kao ishodište

U prilog: Najstariji dokumentirani spomen, selo Šokac iz 1533., nalazi se u Mačvi, a u 1560-ima ime se javlja u više srijemskih naselja.
Protiv: Vuković prvo imenovanje smješta istočnije od Bosne, oko Drine, a Filipović je smatrao da je pojava imena u Mačvi novijeg datuma.

Drevno plemensko ili mađarsko podrijetlo

U prilog: Katančić je ime vezao uz planinu Succus, a Kanižlić i Bösendorfer uz mađarski jezik.
Protiv: Prema Hrvatskoj enciklopediji, većina povijesnih izvora ime veže uz katoličku vjeru, a ne uz pleme ili jezik.

Kronologija

1533.: Selo Šokac u nahiji Gornja Mačva u popisu Zvorničkog sandžaka.
1560-e: Ime se bilježi u većem broju srijemskih naselja.
1566.: Najstariji spomen u defteru, prema Hrvatskoj enciklopediji.
1615.: Ferman sultana Ahmeda I. koristi naziv Šokci.
1620.: Ferman razlikuje Mađare i Šokce od pravoslavnih Grka, Srba i Vlaha.
1628. i 1632.: Osmanske vlasti u Beogradu zasebno bilježe katolike Bošnjake i Šokce.
1684.–1699.: Veliki bečki rat i najopsežnije seobe preko Save.
1986.: Handžić objavljuje popis Zvorničkog sandžaka iz 1519. i 1533.
2020.: Mario Bara objavljuje rad o najranijim spomenima imena.

Ključne osobe

Mario Bara: Povjesničar, autor rada o najranijim spomenima imena Šokac.
Marinko Vuković: Autor pregleda teorija o podrijetlu imena Šokac iz 2012.
Matija Petar Katančić: Pisac koji je ime vezao uz planinu Succus.
Manda Svirac i Janja Juzbašić: Etnologinje koje su 1994. istraživale šokačku nošnju u Županji.

Što se zna

Šokci su katolici ikavskoga štokavskog govora koji žive u više država.
Najstariji poznati spomen imena kao naziva sela je iz 1533. u Mačvi.
Etimologija imena nije utvrđena.
Etnogeneza nije do kraja razriješena; prema enciklopediji, izvorno su živjeli u srednjoj i sjeveroistočnoj Bosni.

Što tvrde zagovornici

Ime je izvorno oznaka koju su drugi, pravoslavci i muslimani, davali katolicima, pa je vezano uz vjeru, a ne uz pleme.
Prostor Mačve i Srijema odlučujući je za razumijevanje najranijeg imena.
Skupine koje su nosile ime dijele katoličku vjeru, ikavski govor i osjećaj pripadnosti hrvatskom narodu.

Što kažu kritičari

Pojedini autori smatraju da je ime preneseno iz rudarskih krajeva ili nastalo na istočnim rubovima Bosne, a ne u Slavoniji ni Mačvi.
Ime se pojavljuje i ondje gdje nije vezano uz etničku pripadnost, primjerice za slovenske katolike u Semiču.
Hrvatska enciklopedija navodi tumačenja od planine Succus ili od mađarskog jezika kao jedno od mnogih, a nijedno nije potvrđeno.