Avari

Dva i pol stoljeća Avari su iz Panonske nizine vladali Slavenima, opsjedali Carigrad i primali bizantsko zlato. Tridesetak godina nakon što ih je pokorio Karlo Veliki, njihovo ime nestaje iz izvora, a ruski ljetopisac zapisao je da su propali "kao Obri" i da im nije ostalo ni potomaka.

Ukratko

Avari su bili savez stepskih nomada koji je 567.–568. stigao u Panonsku nizinu i ondje osnovao kaganat koji je trajao do početka 9. stoljeća.
Vladali su velikim dijelom Slavena srednje i jugoistočne Europe, ratovali s Bizantom i 626. opsjedali Carigrad; njihov trag u Hrvatskoj čuvaju groblja i nalazi od Dalja do Biskupije kraj Knina.
Nakon franačkih pohoda Karla Velikog od 791. do 796. kaganat se raspao, a posljednji spomen Avara u izvorima potječe iz 822.
Genetska istraživanja iz 2022. i 2024. pokazala su da je avarska elita stigla iz istočne Azije, a kamo je narod nestao i dalje se raspravlja.

Sredinom 6. stoljeća iz istočnih stepa krenula je prema zapadu skupina konjanika koju su Bizantinci nazvali Avarima. Sami bizantski pisci nisu bili složni tko su oni: Turci su tvrdili da su to njihovi odbjegli podanici koji su prisvojili slavno ime. Dio povjesničara povezivao ih je s Žuan-žuanima, narodom čiju su državu u današnjoj Mongoliji oko 550. srušili Turci.

Od Kavkaza do Panonije

Avari su se oko 558. pojavili na Kavkazu i poslali poslanstvo caru Justinijanu, s kojim su sklopili savez za plaću. Bizant im ipak nije dopustio da se nasele južno od Dunava, u Dobrudži, pa su zavladali prostorom od Azovskog mora do Šleske i pokorili slavenska i bugarska plemena. Kad su Langobardi 568. otišli u Italiju, Avari pod kaganom Bajanom zauzeli su cijelu Panonsku nizinu.

Godine 582. zauzeli su Sirmij, današnju Srijemsku Mitrovicu. U Arheološkom muzeju u Zagrebu čuva se opeka s grčkim natpisom koji spominje tu opsadu. Uslijedila su osvajanja Singiduma i Viminacija, a bizantski carevi plaćali su kaganu godišnji danak u zlatu da poštedi carstvo.

Avari i Slaveni

Kaganat nije bio država jednog naroda. Avarska konjanička elita vladala je mnoštvom podanika, od kojih su najbrojniji bili Slaveni. Prema bizantskim izvorima, Slaveni su ratovali uz Avare, plaćali im danak i služili u njihovoj vojsci. Ta veza obilježila je i jezik: Hrvatska enciklopedija navodi da su riječi poput ban i klobuk vjerojatno avarskog podrijetla.

Odnos se mijenjao. Godine 623. pobunili su se Slaveni pod vodstvom Same i osnovali vlastitu državu. Tri godine kasnije Avari su, zajedno sa Slavenima i u savezu s Perzijancima, opsjedali Carigrad, ali nisu uspjeli probiti zidine. Poraz pred Carigradom oslabio je kaganovu moć, pa su se od Avara postupno odvajali i drugi narodi.

U 10. stoljeću bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet zapisao je da su Avari razorili Salonu i zavladali Dalmacijom, a da su ih odande potisnuli Hrvati. Kako se to točno odvijalo i koliko je ta priča pouzdana, povjesničari raspravljaju i danas.

Tragovi u hrvatskoj zemlji

Arheolozi umjesto o "avarskoj" često govore o avarsko-slavenskoj kulturi, jer se po grobovima ne može uvijek reći kojem je narodu pokojnik pripadao. U grobovima su konji pokopani s jahačima, lukovi i strelice, a u muškim grobovima ukrasni okovi pojasa od bronce, srebra i zlata, s grifonima, biljnim viticama i prizorima životinja. Takav pojas bio je znak položaja u društvu.

Nalazišta tog doba poznata su u međurječju Dunava, Save i Drave, primjerice u Dalju, a pojedinačni nalazi pronađeni su i u Biskupiji kraj Knina i u Smrdelju kraj Skradina. Je li to bio avarski životni prostor, ili su predmeti stigli trgovinom i s manjim skupinama, nije sigurno.

Pad kaganata

Krajem 8. stoljeća Franci su postali najjači susjed Avara. Karlo Veliki krenuo je na njih 791. Avari su se povlačili bez velike bitke, a kaganat su potresali unutarnji sukobi. Godine 795. i 796. franačke vojske furlanskog vojvode Erika i Karlova sina Pipina dvaput su zauzele Ring, utvrđeno središte kaganata. U jednom od tih pohoda sudjelovali su i ratnici panonskog kneza Vojnomira. Blago iz Ringa odvezeno je Karlu u Aachen, a on ga je razdijelio svojim ljudima i stranim vladarima.

Avarski poglavari pokorili su se i primili krštenje. Na prostoru bivšeg kaganata pojavile su se slavenske kneževine, a potkraj 9. stoljeća stigli su Mađari. Franački ljetopisi posljednji put spominju Avare 822. Nakon toga ime Avara iz izvora nestaje.

Što je pokazala DNK

Istraživanje objavljeno 2022. u časopisu Cell analiziralo je genome 66 ljudi iz Karpatske kotline iz razdoblja prije Avara i iz avarskog doba, među njima i osam najbogatijih avarskih grobova. Pripadnici elite imali su podrijetlo iz sjeveroistočne Azije, slično ranijem stanovništvu mongolske stepe, što upućuje na brzu seobu preko cijele Euroazije.

Drugo istraživanje, objavljeno 2024. u časopisu Nature, obuhvatilo je 424 osobe s četiri avarska groblja i rekonstruiralo obiteljska stabla kroz devet naraštaja. Pokazalo je stroge očinske loze: muškarci su ostajali u svojoj zajednici, a žene su dolazile iz drugih. Na jednom groblju autori su uočili zamjenu cijele zajednice, popraćenu promjenama u grobnim prilozima.

Genetika tako odgovara na pitanje odakle je došla elita, ali ne i na pitanje što se dogodilo s Avarima kao narodom. Mnogi povjesničari smatraju da se nisu iselili ni izginuli, nego da su se stopili sa Slavenima i kasnije s Mađarima, pa je nestalo samo njihovo ime.

Kronologija

Oko 550.: Turci ruše državu Žuan-žuana u istočnoj stepi.
Oko 558.: Avari se pojavljuju na Kavkazu i šalju poslanstvo caru Justinijanu.
567.–568.: Avari pod kaganom Bajanom zauzimaju Panonsku nizinu.
582.: Avari osvajaju Sirmij.
623.: Slaveni pod Samom dižu ustanak protiv Avara.
626.: Neuspjela opsada Carigrada.
791.: Karlo Veliki pokreće pohod na Avare.
795.–796.: Franačke vojske vojvode Erika i Pipina dvaput zauzimaju Ring.
822.: Posljednji spomen Avara u franačkim ljetopisima.
2022.: Genetsko istraživanje pokazuje istočnoazijsko podrijetlo avarske elite.
2024.: Istraživanje četiri groblja rekonstruira avarska obiteljska stabla.

Ključne osobe

Bajan: Avarski kagan koji je 568. zauzeo Panonsku nizinu i 582. Sirmij.
Samo: Vođa slavenskog ustanka protiv Avara 623. i osnivač slavenske države.
Heraklije: Bizantski car za čije je vladavine 626. obranjen Carigrad od Avara.
Karlo Veliki: Franački kralj čiji su pohodi od 791. srušili Avarski kaganat.
Erik Furlanski: Furlanski vojvoda čije su vojske 795.–796. zauzele avarski Ring.
Konstantin VII. Porfirogenet: Bizantski car koji je u 10. stoljeću zapisao priču o borbi Hrvata i Avara u Dalmaciji.

Što se zna

Avari su 567.–568. zauzeli Panonsku nizinu i ondje vladali do početka 9. stoljeća.
Godine 582. zauzeli su Sirmij, a 626. neuspješno su opsjedali Carigrad.
Franački pohodi od 791. do 796. srušili su kaganat, a posljednji spomen Avara potječe iz 822.
Nalazi avarsko-slavenske kulture pronađeni su i u Hrvatskoj, osobito u međurječju Dunava, Save i Drave.
Avarska elita imala je, prema analizi genoma, podrijetlo iz sjeveroistočne Azije.
Avarske zajednice imale su strogo očinske loze, a žene su dolazile iz drugih zajednica.

Otvorena pitanja

Jesu li Avari doista bili potomci Žuan-žuana, kako su sami tvrdili?
Kojim su jezikom govorili i koliko je riječi ostalo u slavenskim jezicima?
Što se dogodilo s avarskim stanovništvom nakon 822.?
Gdje se nalazio Ring, središte kaganata?

Teorije

Avari su se postupno stopili sa Slavenima, a kasnije i s Mađarima, pa je nestalo samo njihovo ime
Franački ratovi, unutarnji sukobi i bolesti uništili su veći dio Avara
Dio Avara preživio je u Panonskoj nizini i dočekao Mađare, s kojima se kasnije stopio
Postojeći izvori ne dopuštaju zaključak o tome što se dogodilo s Avarima

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Pohl, W. (2018). The Avars: A Steppe Empire in Central Europe, 567–822. Ithaca: Cornell University Press.
Curta, F. (2001). The Making of the Slavs: History and Archaeology of the Lower Danube Region, c. 500–700. Cambridge University Press.