Bitka kod Cibala: 314. ili 316.?

Grad Cibale

Prema Hrvatskoj enciklopediji, na području današnjih Vinkovaca u rimsko je doba postojalo veće gradsko naselje Cibale, od 2. stoljeća municipij, a za cara Karakale (211.–217.) kolonija Colonia Aurelia Cibalae. Zahvaljujući položaju na magistrali koja je povezivala zapadni i istočni dio Carstva, bio je važno uporište na limesu, a u 3. stoljeću imao je i biskupa Euzebija. U progonima kršćana 304. spaljen je cibalski prvak lektora Polion.

Dvojica careva

Valerije Licinije, koji je prema Hrvatskoj enciklopediji od 308. suvladar, nakon pobjede nad Maksiminom 313. postao je samovladar u istočnom dijelu Carstva. Povezao se sa Konstantinom rodbinski (oženio je njegovu sestru) i s njim je 313. izdao Milanski edikt. Enciklopedija bilježi da su se njihovi odnosi ubrzo pogoršali i došlo je do rata u kojem je Konstantin pobijedio Licinija kraj današnjih Vinkovaca (Cibalae). Poslije rata Balkanski poluotok, osim Trakije, došao je pod Konstantinovu vlast. Konstantin je 324. ponovno zaratio, pobijedio i ubrzo pogubio Licinija.

Natuknica o Konstantinu dodaje da je nakon kraćeg sukoba 317. preuzeo upravu nad dijecezama Panonijom i Makedonijom te da je od tada većinu vremena boravio u Sirmiju.

Koja godina?

Hrvatska enciklopedija bitku datira u 314. Mirković u radu iz 1997. (Živa antika 47) opisuje da starija literatura ima bitku na 8. listopada 314., a da je to datum iz kronike Fasti Hydatiani (Consularia Constantinopolitana). Poslije toga, prema istoj autorici, Licinije je pobjegao na istok.

Datum je osporen od pedesetih godina 20. stoljeća. P. Bruun je proučavajući Konstantinov novac iz Arelata zaključio da je ondje od jeseni 313. do početka 315. neprekidno kovan i novac za Licinija, pa je morao biti mir, a rat je pomaknuo na 316. Christian Habicht potkrijepio je to analizom antičkih pisaca. Mirković navodi njegove argumente: Aurelije Viktor stavlja rat tri godine nakon poraza Maksimina (313.), a razdoblje mira između dvaju ratova šest godina (317.–323.); Eusebije-Hijeronimova kronika stavlja ga između Milanskog edikta i 316.; Zosim ga smješta nakon Maksiminova pada, ali prije nego što su 317. Konstantinovi sinovi i Licinijev sin proglašeni cezarima; Anonimni Valezijan govori o ratu nakon zajedničkog konzulata (315.), ali i nakon imenovanja cezara 317. U tom svjetlu Mirković smatra da je datum iz Fasti Hydatiani, jedinog izvora za 314., pogreška.

Ipak, Mirković bilježi da su neki istraživači ostali pri 314., među njima M. R. Alföldi, Dietmar Kienast i Ingemar König, a J. Vogt računa s dvije faze rata, od kojih je jedna počela 314., a druga završila 316.

Srebrno posuđe i desetogodišnjica

Sama Mirković problem dodatno razrađuje na primjeru srebrnog posuđa s votivnim natpisima, izrađenog u Naissu (današnji Niš), s željom za Licinijevu desetogodišnjicu vladavine (decennalia) i za sljedeću proslavu. Posuđe je izrađeno u području koje je Licinije izgubio nakon Cibala. Mirković navodi da je teško zamisliti da su takve zdjele s željama za Licinijevu desetogodišnjicu, koja bi počela najranije krajem 316., izrađivane u Naissu odmah nakon rata, na području koje je ostalo pod Konstantinovom vlašću. Njezino je rješenje da je Licinije pripreme počeo prije bitke, prije listopada 316., a da je posuđe razdijeljeno časnicima prije otvorenog sukoba.

Slika uz članak prikazuje Licinijev zlatnik izdan za decennalia, kovan u Nikomediji 317.–318.

Dokazi za i protiv

Bitka je bila 314.

• U prilog: Fasti Hydatiani (Consularia Constantinopolitana) datiraju je u 314., 8. listopada, a Hrvatska enciklopedija slijedi taj datum.
• Protiv: Prema Mirković, to je jedini izvor za 314.; Aurelije Viktor, Eusebije-Hijeronim i Zosim upućuju na kasnije razdoblje, a novac iz Arelata upućuje na mir do početka 315.

Bitka je bila 316.

• U prilog: Bruunova analiza novca iz Arelata i Habichtova analiza antičkih pisaca; Mirković dodaje srebrno posuđe iz Naissa i datum početka Licinijevih decennalia.
• Protiv: Neki istraživači (Alföldi, Kienast, König) ostaju pri 314., a Hrvatska enciklopedija i danas daje 314.