Bitka kod Murse i biskupov anđeo

Mursa je nastala na mjestu ilirsko-keltskog naselja na Dravi, koje su Rimljani zauzeli početkom 1. stoljeća i pretvorili u utvrđeni grad. U 2. stoljeću postala je kolonija, Colonia Aelia Mursa. Stajala je ondje gdje je danas osječki Donji grad, koji je, kako piše Hrvatska enciklopedija, kasnije izgrađen na njezinim temeljima. U 4. stoljeću Mursa je postala sjedište biskupije i, prema istom izvoru, glavno središte arijanstva u tom dijelu Panonije.

Dva cara

Godine 350. u zapadnom dijelu Carstva vlast je preuzeo Magnencije, zapovjednik koji se proglasio carem. Konstancije II., sin Konstantina Velikog, koji je vladao istokom, krenuo je na njega. Njihove vojske sukobile su se 28. rujna 351. kod Murse, na Vojnoj cesti koja je vodila kroz Panoniju.

Bitka je bila krvava i do kraja neizvjesna. Konstancije je na kraju pobijedio, ali uz strašne gubitke na obje strane. Procjene koje se navode u literaturi govore o dvadeset četiri do trideset tisuća poginulih na Magnencijevoj strani i tridesetak tisuća na Konstancijevoj. Rimski povjesničar Eutropije zapisao je da su u toj borbi potrošene snage kojima su se mogli izvojevati trijumfi u stranim ratovima. Magnencije je pobjegao, a Konstancije ga nije progonio odmah. Konačno ga je porazio tek dvije godine kasnije.

Car u crkvi mučenika

Najneobičniju priču o bitki zapisao je galski kroničar Sulpicije Sever u svojoj Svetoj povijesti, oko pola stoljeća poslije. Prema njemu, Konstancije nije gledao borbu. Bio je previše tjeskoban, pa je ostao u bazilici mučenika izvan grada. Društvo mu je pravio mjesni biskup Valens, arijanac.

Kad je stigla vijest da je neprijatelj u bijegu, prvi ju je caru, dok je dvor još bio uplašen, priopćio upravo Valens. Konstancije je htio vidjeti glasnika koji je donio tako dobru vijest. Valens mu je odgovorio da mu je vijest javio anđeo. Car je to prihvatio i, kako piše Sulpicije, poslije javno govorio da je pobijedio zahvaljujući Valensovim zaslugama, a ne hrabrosti svoje vojske.

Glasnici u zasjedi

Sulpicije pritom ne ostavlja čitatelja u neizvjesnosti. U istom odlomku piše da je Valens unaprijed rasporedio svoje ljude, koji su mu trebali prvi javiti ishod bitke. Tako bi, objašnjava kroničar, u slučaju pobjede stekao carevu naklonost, a u slučaju poraza na vrijeme pobjegao. Anđeo je, dakle, prema Sulpiciju, bio izmišljotina lukavog biskupa.

Treba imati na umu tko je to pisao. Sulpicije Sever bio je protivnik arijanaca, a Valens jedan od njihovih vodećih biskupa, pa je njegov prikaz ujedno i oštra kritika. Arijanski izvori koji bi istu priču ispričali iz Valensove perspektive nisu sačuvani. Engleska Wikipedija, pozivajući se na suvremenu literaturu, navodi da neki povjesničari sumnjaju u pouzdanost cijelog izvješća o caru u svetištu mučenika.

Bitka i njezina sjena

Suvremenici, osobito oni iz senatorskih krugova, vidjeli su u Mursi sudbonosnu prekretnicu i početak propadanja Carstva. Hrvoje Gračanin u radu iz 2003. smatra da je njezino stvarno značenje bilo manje. Konstancije je i nakon nje postupao oprezno i Magnencija je porazio tek dvije godine poslije, izbjegavajući nepotrebno krvoproliće. Carska propaganda, s druge strane, prikazivala je pobjedu kao trenutak u kojem je vlast vraćena zakonitom caru.

Najveću cijenu platio je kraj između Save i Drave, koji je bio glavno poprište borbi. Gračanin piše da je obnova, pa i popravak prometnica, počela još prije nego što su sukobi posve završili. Sama Mursa preživjela je još stotinjak godina: krajem 4. stoljeća opustošili su je Goti, a 441. razorili Huni.