Vinkovačko srebrno blago

Na gradilištu u središtu Vinkovaca arheolozi su 2012. otkopali jamu s više od četrdeset srebrnih pladnjeva, vrčeva i žlica teških oko trideset šest kilograma. Netko ih je krajem 4. stoljeća zakopao i nikad se nije vratio po njih.

Ukratko

  • Dana 23. ožujka 2012. arheolozi su na gradilištu u Dugoj ulici u Vinkovcima, na mjestu rimskog grada Cibalae, pronašli ostavu kasnorimskog srebrnog posuđa.
  • Ovisno o izvoru, ostava ima 48 predmeta teških oko 36 kilograma ili 45 srebrnih predmeta i jedan poludragi kamen, ukupno oko 38 kilograma srebra.
  • Posuđe potječe iz druge polovice 4. stoljeća, a stručnjaci ga ubrajaju među najvažnija kasnorimska otkrića novog tisućljeća.
  • Tko je bio vlasnik, zašto je posuđe zakopao i zašto se po njega nije vratio, nije poznato.

Vinkovci su jedan od najstarijih gradova u Hrvatskoj. Na njihovu mjestu stajao je rimski grad Cibalae, na važnoj cesti koja je povezivala zapadni i istočni dio Carstva. Hrvatska enciklopedija navodi da je u 2. stoljeću postao municipij, a za cara Karakale kolonija pod imenom Colonia Aurelia Cibalae. Ondje su rođena dvojica rimskih careva, Valentinijan I. i Valens. Gradski muzej Vinkovci desetljećima prati svako kopanje u središtu grada, jer gotovo svaka nova zgrada stoji na rimskim zidovima.

Zdjela u jami

U ožujku 2012. u Dugoj ulici, u zaštićenoj povijesnoj jezgri, trebala se graditi nova zgrada. Zato je prije gradnje provedeno zaštitno arheološko istraživanje, koje je vodila zagrebačka tvrtka Geoarheo pod vodstvom arheologa Šime Vrkića. Dana 23. ožujka na dubini od sedamdesetak centimetara iskopali su jamu u kojoj je ležalo srebrno posuđe.

Predmeti su bili složeni u veliku keramičku zdjelu, zakopani i zatrpani zemljom, što ih je dobro sačuvalo. Arheolozi su cijelu ostavu iskopali sami i zabilježili njezin položaj, pa se točno zna u kakvom je okruženju ležala. Srebro je pod policijskom pratnjom preneseno u trezor Gradskog muzeja Vinkovci, a javnosti je predstavljeno 28. ožujka 2012.

Pladnjevi, vrčevi i jedno ime

Ostava je posuđe za bogat stol. Šime Vrkić i Goran Skelac u preliminarnoj analizi iz 2016. navode pladnjeve, vrčeve, zdjele, čaše, žlice, cjedilo, kutiju za miris i svijećnjak. Neki su predmeti pozlaćeni ili ukrašeni crnom slitinom zvanom niello, a na mnogima su urezani životinje, biljke, zgrade i ljudi. Na jednom je prikazan junak Belerofont kako ubija himeru, na drugom pastir koji čuva stado.

Na jednom pladnju urezan je natpis AQVILA ANTONINVS FECIT, "izradio Antonin Akvila". To je rijedak trenutak u kojem kasnoantički srebrnar ostavlja svoje ime. Prema ocjeni koju prenose pregledni izvori, veći dio posuđa mogla je izraditi jedna ruka, možda u radionici u samom gradu.

Izvori se ne slažu oko broja predmeta. Engleska Wikipedija i časopis Current World Archaeology navode 48 predmeta teških oko 36 kilograma. Vrkić i Skelac pišu o 45 srebrnih predmeta i jednom poludragom kamenu, ukupno oko 38 kilograma srebra. Razlika može ovisiti o tome broje li se dijelovi i ulomci kao zasebni predmeti.

Među najvažnijim otkrićima

Hrvoje Vulić iz Gradskog muzeja Vinkovci, Damir Doračić, Richard Hobbs iz Britanskog muzeja i Janet Lang objavili su 2017. u časopisu Journal of Roman Archaeology preliminarni izvještaj. Ostavu nazivaju jednim od najvažnijih kasnorimskih otkrića novog tisućljeća i prvim velikim skupom srebrnog posuđa iz 4. stoljeća pronađenim u najmanje pola stoljeća. Usporedivi su s njom samo slavni nalazi poput blaga iz Kaiseraugsta u Švicarskoj, otkrivenog 1961., i Seusova blaga, koje je vjerojatno pronađeno krajem 1970-ih.

Nakon kratkog izlaganja u Vinkovcima posuđe je prikazano u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, a zatim preneseno u Arheološki muzej u Zagrebu na konzervaciju. Dvadeset šest predmeta oštećeno je korozijom srebra. Na konzervaciji su sudjelovali i stručnjaci Rimsko-germanskog središnjeg muzeja u Mainzu, a tehnološku analizu objavili su Doračić, Lang i Fletcher u časopisu Historical Metallurgy.

Vlasnik koji se nije vratio

Ono što ostava ne govori jest priča njezina vlasnika. Posuđe teško desetke kilograma mogao je imati samo vrlo bogat čovjek, vjerojatno netko od uglednih građana Cibala. Zakopao ga je u keramičkoj zdjeli, očito s namjerom da se po njega vrati.

Krajem 4. stoljeća Panonija je postajala sve nesigurnija. Pregledni izvori kao moguće razloge zakopavanja navode građanske nemire, političke potrese ili provalu barbara, ali ne mogu odabrati jedan. Hrvatska enciklopedija bilježi da su Huni zauzeli Cibalae 441., a da su se u sljedećem stoljeću u gradu smjenjivali Gepidi, Ostrogoti, Langobardi i Bizantinci. Vlasnik posuđa možda je pobjegao, poginuo ili jednostavno nikad nije stigao natrag. Njegovo srebro ostalo je u zemlji šesnaest stoljeća.

Kronologija

  1. 2. stoljeće: Cibalae postaje municipij.
  2. 211.–217.: Za cara Karakale Cibalae dobiva status kolonije.
  3. 4. stoljeće: U Cibalama su rođeni carevi Valentinijan I. i Valens.
  4. kraj 4. stoljeća: Srebrno posuđe zakopano je u keramičkoj zdjeli.
  5. 441.: Huni zauzimaju Cibalae.
  6. 23. ožujka 2012.: Zaštitno istraživanje u Dugoj ulici otkriva srebrnu ostavu.
  7. 28. ožujka 2012.: Ostava je predstavljena javnosti u Vinkovcima.
  8. 2016.: Šime Vrkić i Goran Skelac objavljuju preliminarnu analizu ostave.
  9. 2017.: Preliminarni izvještaj objavljen je u časopisu Journal of Roman Archaeology.

Ključne osobe

  • Šime Vrkić: Arheolog tvrtke Geoarheo koji je vodio iskopavanje na kojem je ostava pronađena.
  • Hrvoje Vulić: Arheolog Gradskog muzeja Vinkovci, suautor preliminarnog izvještaja o ostavi.
  • Richard Hobbs: Kustos Britanskog muzeja, stručnjak za kasnorimsko srebro i suautor izvještaja.
  • Antonin Akvila: Srebrnar čije je ime urezano na jednom pladnju.

Što se zna

  1. Ostava je pronađena 23. ožujka 2012. u zaštitnom istraživanju u Dugoj ulici u Vinkovcima, na području rimskog grada Cibalae.
  2. Predmeti su bili složeni u veliku keramičku zdjelu zakopanu u jamu.
  3. Izvori navode 48 predmeta teških oko 36 kilograma ili 45 srebrnih predmeta i poludragi kamen s oko 38 kilograma srebra.
  4. Posuđe se datira u drugu polovicu ili kraj 4. stoljeća, a jedan pladanj nosi natpis AQVILA ANTONINVS FECIT.
  5. Ostava je konzervirana u Arheološkom muzeju u Zagrebu uz sudjelovanje stručnjaka iz Mainza.

Otvorena pitanja

  • Tko je bio vlasnik posuđa i čime se bavio?
  • Koji je događaj potaknuo zakopavanje: provala, građanski rat ili osobna nevolja?
  • Je li posuđe izrađeno u Cibalama ili je doneseno iz nekog većeg središta?

Teorije

  • Vlasnik je zakopao posuđe zbog prijetnje provale i nije se uspio vratiti.
  • Posuđe je skriveno u vrijeme građanskih ratova ili političkih progona u Carstvu.
  • Riječ je o skrivenoj imovini jedne obitelji, a razlog zakopavanja bio je osobne naravi i ne može se odrediti.

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori