Bribirska glavica, prijestolnica Šubića

Fra Lujo Marun je 1910. na brdu kraj Skradina počeo kopati ono što je nazvao hrvatskom Trojom. Ispod gomile kamenja ležali su liburnsko utvrđeno naselje, rimski grad, rotonda s osam apsida i grobnica obitelji koja je oko 1300. upravljala većinom Hrvatske.

Ukratko

Bribirska glavica je brdo kraj Bribira (Skradin) na kojem je arheološki dokazano neprekinuto naseljavanje od neolitika: liburnsko utvrđeno naselje, rimski municipij Varvaria i srednjovjekovni Breberium.
Ondje je sjedište imala obitelj Šubića Bribirskih, koja je oko 1300. kontrolirala većinu bivšeg Hrvatskog Kraljevstva.
Fra Lujo Marun počeo je kopati 1910.; od 2014. istraživanje vodi međunarodni projekt Varvaria–Breberium–Bribir.
Izvori ne slažu se oko točnih godina pada: obitelj je 1322. izgubila moć, a Osmanlije su Bribir osvojile 1522.

Bribirska glavica diže se nad poljem u zaleđu Šibenika. Danas je to travnato brdo prekriveno kamenim ostacima zidova, ali Hrvatski povijesni muzej 2019. u izložbi "Varvaria, Breberium, Bribir: razotkrivanje slojeva" opisuje je kao jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta u zemlji.

Od Liburna do Rimljana

Projekt Varvaria–Breberium–Bribir navodi da je na brdu naseljavanje utvrđeno od neolitika do danas. Prva faza koju razlikuju je liburnsko utvrđeno naselje, zatim rimski municipij Varvaria. Projekt bilježi da je Bribir u 10. stoljeću bio jedna od četrnaest najranije dokumentiranih hrvatskih županija. Današnji projekt usredotočen je na kasnoantičku i ranosrednjovjekovnu fazu, a pitanja su mu gradske strukture, razmjena na velike udaljenosti, širenje kršćanstva i uloga dalmatinskog zaleđa u oblikovanju regionalnih identiteta.

Rotonda s osam apsida

Najstarija crkvena građevina je oktokonhalna rotonda. Njezin temelj, prema projektu, datira se grobnim kontekstom u razdoblje prije sredine 6. stoljeća, a moguće i u 4. ili 5. stoljeće. Istraživana je 1959. i 1967., a od 2014. sustavno. Vjerojatno je bila u uporabi barem do 11. stoljeća.

Šubići

Hrvatska enciklopedija piše da Bribirski ili Šubići potječu od Bribirščića, a pouzdana genealogija počinje u sredini 12. stoljeća s Bogdancem. Grgur I. (1184.–1234.) prvi je upotrijebio naslov kneza. Pod Stjepkovim sinovima, Pavlom I., Jurjem I. i Mladenom I., obitelj je došla do vrhunca moći: oko 1300. držala je najveći dio nekadašnjeg Hrvatskog Kraljevstva te Dalmaciju, Bosnu i Hum, a Mladen I. 1302. postao je ban Bosne.

Crkva Svete Marije u Dolu, podignuta vjerojatno oko 1300. za Pavla I. Šubića (umro 1312.), služila je kao obiteljska grobnica. Pavao II. tražio je da ga pokopaju "u Bribiru, u crkvi svete Marije, u grobu gdje počivaju njegov otac i sinovi". To je jedina crkva na brdu koja je potpuno istražena i konzervirana. U njoj je otkriveno 172 groba, među njima dvokatni i trokatni, od 14. stoljeća. Ploča s reljefom anđeoskog krila odgovara grbu Šubića, a među nalazima su mačevi iz 13. stoljeća, pečatnjaci i ostruge.

Pad

Prema Hrvatskoj enciklopediji, Mladen II. izgubio je moć 1322. pred koalicijom pobunjenih plemića, komuna Šibenika i Trogira, Mlečana i kraljevskih snaga pod banom Ivanom Babonićem. Juraj II. poražen je i zarobljen 1324. u Tropolju kraj Knina. Nakon smrti Pavla II. 1347. Grgur II. zamijenio je Ostrovicu za Zrin, a obitelj je 1356. izgubila Klis i Skradin i raspala se u više grana.

Pojedinosti se razlikuju: projekt Varvaria–Breberium–Bribir bilježi da je Pavao II. umro 1346., a Hrvatska enciklopedija 1347. Slično je s osmanskim osvajanjem: Hrvatski povijesni muzej bilježi da su Osmanlije Bribir zauzele 1522., a projekt da su 1523. oštetile crkvu Svete Marije, iz koje su dragocjenosti prije toga prenesene u Šibenik.

Grobovi

Projekt navodi pet predmodernih grobalja kroz osam stoljeća, od kraja 8. ili početka 9. do druge polovine 16. stoljeća. Na Vratnicama je istraženo 123 groba, od kojih je 64 imalo priloge, uglavnom naušnice. Na Tjemenu je 1967. istraženo 78 grobova; troperlaste filigranske naušnice datiraju ih u 14. stoljeće, a grobište je korišteno do 1523.

Nalaz "ratnika iz Vaćana" iz Gradskog muzeja Šibenik na izložbi 2019. prvi je put prikazan javnosti.

Dokazi za i protiv

Moć Bribira slomljena je 1322.

U prilog: Hrvatska enciklopedija bilježi pad Mladena II. 1322. pred savezom plemića, Šibenika, Trogira, Mlečana i kralja.
Protiv: Obitelj je i nakon toga ostala dovoljno moćna da Pavao II. bude pokopan u Bribiru, a crkva je popravljana 1415., 1440., 1447. i 1452.

Bribir je izgubljen gubitkom Skradina i Klisa 1356.

U prilog: Prema enciklopediji, 1356. obitelj gubi Klis i Skradin i dijeli se na više grana.
Protiv: Grobovi na Tjemenu korišteni su do 1523., pa je naselje nakon 1356. i dalje živjelo.

Bribir je prestao postojati osmanskim osvajanjem 1522.

U prilog: Hrvatski povijesni muzej bilježi da su Osmanlije Bribir osvojile 1522., a projekt da su 1523. oštetile crkvu.
Protiv: Hrvatska enciklopedija pad obitelji smješta stoljeće ranije, pa se 1522. odnosi na grad kojem je politička moć već bila otišla.

Kronologija

1184.–1234.: Grgur I. Šubić, prvi koji upotrebljava naslov kneza.
oko 1300.: Šubići drže najveći dio Hrvatskog Kraljevstva.
1302.: Mladen I. postaje ban Bosne.
1312.: Umire Pavao I. Šubić.
1322.: Mladen II. gubi moć.
1324.: Juraj II. poražen u Tropolju.
1346.–1347.: Umire Pavao II.
1356.: Šubići gube Klis i Skradin.
1522.: Osmanlije osvajaju Bribir.
1910.: Lujo Marun počinje kopati.
2014.: Počinje međunarodni projekt Varvaria–Breberium–Bribir.

Ključne osobe

Lujo Marun: Franjevac i arheolog, prvi istraživač Bribira, zvan otac hrvatske arheologije.
Pavao I. Šubić: Bribirski knez koji je držao najveći dio Hrvatske oko 1300., umro 1312.
Mladen I. Šubić: Ban Bosne od 1302.
Mladen II. Šubić: Šubić koji je 1322. izgubio moć.
Pavao II. Šubić: Šubić koji je tražio pokop u crkvi Svete Marije u Bribiru.

Što se zna

Na Bribirskoj glavici naseljavanje je neprekinuto od neolitika; slojevi uključuju liburnski i rimski (Varvaria) te srednjovjekovni Breberium.
Šubići Bribirski oko 1300. drže većinu Hrvatskog Kraljevstva, a crkva Svete Marije u Dolu bila im je obiteljska grobnica.
U Dolu je istraženo 172 groba, a na brdu postoji pet grobalja koja pokrivaju osam stoljeća.
Moć obitelji pala je 1322., a Osmanlije su Bribir osvojile 1522.
Lujo Marun počeo je istraživati 1910.; od 2014. istražuje ga međunarodni projekt.