Sedamdeset i jedna glava šibenske katedrale

Oko apsida šibenske katedrale niže se vijenac od 71 kamene glave: starci i djeca, žene u maramama, namršteni i nasmijani muškarci. Prije gotovo šest stoljeća isklesao ih je Juraj Dalmatinac sa suradnicima, a nitko ne zna koga prikazuju.

Ukratko

  • Na vanjskoj strani triju apsida i dijela sjevernog pročelja šibenske katedrale svetog Jakova nalazi se vijenac od 71 isklesane ljudske glave i tri lavlje.
  • Glave je oko 1441.–1443. isklesao Juraj Dalmatinac sa svojom radionicom; pri obnovi sredinom 19. stoljeća 14 glava zamijenjeno je novima.
  • Zbog izrazito osobnih crta lica smatraju se portretima Jurjevih suvremenika, ali ni za jednu se ne zna sa sigurnošću koga prikazuje.
  • Jedni istraživači u njima vide galeriju stvarnih Šibenčana, drugi opće ljudske tipove ili prikaz raznolikosti Božjih stvorenja.

Katedrala svetog Jakova u Šibeniku građena je više od sto godina, od 1431. do 1535. Godine 2000. upisana je na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Poznata je po tome što je u cijelosti sagrađena od kamena, s neobičnom tehnikom gradnje svodova i kupole, i po vijencu glava koji se proteže oko stražnjeg dijela crkve, tik iznad glava prolaznika.

Majstor iz Zadra

Juraj Dalmatinac rođen je u Zadru početkom 15. stoljeća. Godine 1441. potpisao je ugovor na šest godina kao glavni majstor katedrale, a 1446. produžio ga je za još deset. Gradnja je bila skupa i često se prekidala zbog nedostatka novca. Od 1451. do 1460. radio je u Anconi, gdje je izradio tri pročelja. Umro je u Šibeniku 10. listopada 1473. Gornje dijelove katedrale, kamene svodove, pročelje i kupolu, dovršio je prema vlastitim zamislima Nikola Ivanov Firentinac.

Apside su nastale u Jurjevo vrijeme. Na vijencu u njihovu donjem dijelu isklesane su glave, svaka drukčija.

Galerija lica

Povjesničar umjetnosti Radovan Ivančević prvi je 1999. sustavno obradio sve glave, numerirao ih i objavio fotografije svake od njih. Podijelio ih je u četiri skupine. Četrdesetak je, prema njemu, Jurjevo djelo, desetak djelo njegove radionice i pomoćnika, a 14 ih je zamijenjeno pri obnovi katedrale sredinom 19. stoljeća. Za još šest nije bilo jasno jesu li tada zamijenjene ili preklesane. Ivančević je upozorio da su mnoge slabe glave iz 19. stoljeća u domaćoj i stranoj literaturi pogrešno pripisivane Jurju.

Ivančević je glave nazvao prvom javnom renesansnom "galerijom skulptura" u Dalmaciji i jednom od najvećih skupina ranorenesansnih portreta u Europi prve polovice 15. stoljeća. Usporedbom oblika lica, nosa, usta, ušiju i triju tipova muške frizure s Jurjevim potvrđenim djelima razlučio je koje je glave isklesao sam majstor.

Lica su raznolika. Ima mladića i staraca, žena i djece, glava s kapama i maramama, ozbiljnih, zabrinutih i nasmijanih. Hrvatska enciklopedija navodi da se zbog izražajnih crta i izrazite individualizacije smatraju portretima Jurjevih suvremenika. Gliptoteka HAZU, koja čuva njihove gipsane odljeve, ističe njihove izrazito portretne osobine i renesansni realizam.

Tko su ti ljudi

Odatle je nastala priča koja se danas prepričava u Šibeniku i turističkim vodičima: Juraj je u kamen uklesao ljude koje je viđao oko sebe i oko gradilišta, Šibenčane svog vremena. Za tu tvrdnju nema isprava. Nijedna glava nema natpis, a nije pronađen ni zapis o tome koga bi trebala prikazivati.

Povjesničar umjetnosti Predrag Marković u razgovoru za Hrvatske katoličke medije 2020. bio je oprezniji. Prema njemu, postoji samo jedan portret, onaj biskupa Jurja Šižgorića, a za ostale se ne može utvrditi da su portreti. Nije pronađen ni ključ koji bi raspored glava povezao s identitetima. Marković je spomenuo i tumačenje povjesničarke umjetnosti Mije Gostović, prema kojem glave izražavaju misao o stvorenjima koja slave Boga, a njihova raznolikost bogatstvo života.

Pitanje ostaje otvoreno i zbog obnove. Pri radovima oko 1850. dio glava zamijenili su klesari slabije vještine, pa se ni na današnjem vijencu ne vidi u cijelosti ono što je Juraj zamislio. Koliko su nove glave slijedile izgled izvornih, nije poznato. Ivančević je upozorio i da su podaci o tim zamjenama davno objavljeni, ali ih nitko nije povezao s pojedinim glavama na zidu. Za jednu od njih, glavu broj 30, utvrdio je da ju je izradio kipar Pasini.

Katedrala ima i drugu predaju koja se tiče njezine gradnje. Prema mjesnoj tradiciji iz 16. stoljeća, u žbuku kojom su spajane kamene ploče bačvastog svoda miješan je bjelanjak. Marković smatra da ta predaja ima podlogu. Priča o glavama nema takvu potvrdu: koga je Juraj gledao dok je klesao, ostaje nepoznato.

Kronologija

  1. 1431.: Počinje gradnja katedrale svetog Jakova.
  2. 1441.: Juraj Dalmatinac potpisuje ugovor kao glavni majstor katedrale.
  3. 1441.–1443.: Prema Ivančeviću, nastaje vijenac s glavama na apsidama.
  4. 1446.: Juraj produžuje ugovor za deset godina.
  5. 10. listopada 1473.: Juraj Dalmatinac umire u Šibeniku.
  6. Oko 1475.–1506.: Nikola Firentinac dovršava gornje dijelove katedrale.
  7. 1535.: Gradnja katedrale je završena.
  8. Oko 1850.: Pri obnovi je 14 glava zamijenjeno novima.
  9. 1999.: Radovan Ivančević objavljuje prvu sustavnu obradu svih 71 glave.
  10. 2000.: Katedrala je upisana na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Ključne osobe

  • Juraj Dalmatinac: Kipar i graditelj iz Zadra, glavni majstor katedrale od 1441., koji je isklesao većinu glava.
  • Nikola Firentinac: Kipar i graditelj koji je dovršio gornje dijelove katedrale.
  • Juraj Šižgorić: Šibenski biskup iz 15. stoljeća, jedini u kojem Predrag Marković prepoznaje portret na vijencu.
  • Radovan Ivančević: Povjesničar umjetnosti koji je 1999. sustavno obradio i fotografirao sve glave.
  • Predrag Marković: Povjesničar umjetnosti koji smatra da se za većinu glava ne može utvrditi da su portreti.

Što se zna

  1. Na vijencu apsida i dijela sjevernog pročelja nalazi se 71 ljudska i tri lavlje glave.
  2. Oko četrdeset glava pripisuje se samom Jurju Dalmatincu, a ostale radionici i obnovi iz sredine 19. stoljeća.
  3. Pri obnovi oko 1850. zamijenjeno je 14 glava.
  4. Nijedna glava nema natpis ni ispravu koja bi rekla koga prikazuje.
  5. Katedrala je izgrađena između 1431. i 1535., a od 2000. je na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine.

Otvorena pitanja

  • Jesu li glave portreti stvarnih Šibenčana ili opći ljudski tipovi?
  • Je li raspored glava na vijencu slučajan ili ima neko značenje?
  • Kako su izgledale izvorne glave zamijenjene sredinom 19. stoljeća?

Teorije

  • Juraj je isklesao stvarne ljude iz Šibenika svog vremena
  • Glave prikazuju opće ljudske tipove i raznolikost stvorenja, a ne određene osobe
  • Među glavama ima nekoliko portreta, a većina su tipovi

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori