Crnojevićev Oktoih, prva tiskana knjiga na ćirilici u jugoistočnoj Europi

Crnojevićeva tiskara, prema radu Svetlane Tomin u časopisu Čitalište, bila je prva ćirilična tiskara među južnim Slavenima i druga ćirilična tiskara u Europi. Proizvela je u kratkom razdoblju pet inkunabula: dva oktoiha (prvoglasnik i petoglasnik), Psaltir s dodacima, Molitvenik i Četveroevanđelje.

Kolofon i datum

Prvi oktoih ima kolofon s datumom 4. siječnja 1494. (17. siječnja prema novom računanju). Tomin ga ističe kao tekst visoke kvalitete i najvažniju staroslavensku tiskanu knjigu tog doba. Početak rada, prema predgovoru, pada u proljeće 1493. Petoglasnik je dovršen sljedeće godine, Psaltir nosi 1495., a Molitvenik je bez datuma i pretpostavlja se da je slijedio. Predgovor i pogovor kao motive navode očuvanje vjere i otpor duhovnoj kolonizaciji.

U pogovoru Psaltira Makarije kaže da je on napravio te knjige. U predgovoru Oktoiha vladar Đurađ Crnojević piše da je, vidjevši uništavanje svetih knjiga u pljački i previranjima, sastavio tiskarske forme na kojima je u jedno ljeto osam ljudi dovršilo Oktoih od četiri glasa.

Gdje je tiskano

Najčešći odgovor je Cetinje. Psaltirov kolofon izričito imenuje Cetinje. Obod, stariju prijestolnicu Crnojevića, također se spominje: izložba Matice crnogorske navodi da je tiskara, kupljena u Veneciji 1492., počela raditi 1493. u Obodu i Cetinju. Za Obod, međutim, nema materijalnih dokaza i rasprava je neriješena. Venecija se kao mjesto tiskanja spominje samo povremeno i bez potpore. Tomin pak piše da su tiskarski stroj i materijal kupljeni u Veneciji i da su veze s Venecijom bile presudne. Pitanje gdje je oprema nabavljena i gdje se tiskalo zapravo su, dakle, dva različita pitanja.

Koliko je knjiga

Sačuvane su četiri knjige: Oktoih prvoglasnik, Oktoih petoglasnik, Psaltir i Molitvenik. Četveroevanđelje je sporno: jedini dokaz je bilješka u rukom pisanom primjerku, a tiskani primjerak nije sačuvan. Zato se broj Crnojevićevih izdanja navodi kao četiri ili pet.

Makarije

Makarije je bio jeromonah i prvi tiskar tiskare. Uređivao je tekst i nadzirao rad. Poslije se preselio u Vlašku, a zatim u Hilandar. Izvori kojima raspolažemo ne kažu je li prekid rada tiskare povezan s njegovim odlaskom.

Jezik tiskanih knjiga je ekavski srpsko-slavenski, a izgled im spaja slavensku rukopisnu tradiciju i renesansni ukras. Oktoih prvoglasnik ima 270 listova, dvobojan je tisak s inicijalima i drvorezima, a stranica sloga ima 30 redaka. Prve su knjige na staroslavenskom tiskane u Krakovu 1490.–1491., a odmah potom u Crnoj Gori.

Dokazi za i protiv

Tiskano u Cetinju

• U prilog: Kolofon Psaltira izričito navodi Cetinje.
• U prilog: Tomin i drugi izvor tiskaru nazivaju Crnojevićevom tiskarom na Cetinju.
• Protiv: Obod se također spominje kao mjesto tiskanja.
• Protiv: Dio opreme, prema Tomin, kupljen je u Veneciji, pa se postavlja pitanje je li dio posla obavljen tamo.

Tiskano u Obodu

• U prilog: Izložba Matice crnogorske navodi da je tiskara počela raditi 1493. u Obodu i Cetinju.
• Protiv: Za Obod nema materijalnih dokaza.
• Protiv: Nijedan sačuvani kolofon ne imenuje Obod.

Dio posla obavljen u Veneciji

• U prilog: Tiskarski strojevi i materijal kupljeni su u Veneciji, a veze s tim gradom bile su presudne.
• Protiv: Tvrdnja da su knjige tiskane u Veneciji spominje se samo povremeno i bez potpore.
• Protiv: Psaltir u kolofonu navodi Cetinje.