Bitka na Belasici i Samuilova oslijepljena vojska

Godine 1014. rat koji je trajao gotovo četrdeset godina dosegnuo je vrhunac. Bazilije II., koji će ostati upamćen kao Bugaroubojica (grč. Boulgaroktonos), svake je godine prodirao na područje Samuilove države i palio sve pred sobom. Samuilo, koji se u otvorenoj bitci nije mogao suprotstaviti, zatvorio je pristup unutrašnjosti jarcima i ogradama.

Zid u klancu

Prema Skilici, Samuilo je znao da car ulazi u njegovu zemlju kroz ravnicu Campu Lungu i klanac Klidion. Zato je cijelom širinom klanca podigao zid i na njega postavio jake čuvare. Kad je Bazilije pokušao proći, branitelji su ga junački odbili i s visine gađali napadače.

Car je gotovo odustao kad mu je došao Nikefor Ksifija, strateg Filipopola. Savjetovao je caru da ostane i dalje juriša na zid, a on će s vojnicima zaobići Klidion s juga, kroz neprohodan kraj, i prijeći visoku planinu Belasicu. Dvadeset devetog srpnja 1014. njegovi su ljudi iznenada sišli Bugarima iza leđa uz bojne povike. Zbunjeni branitelji pobjegli su, a car je probio napušteni zid. Mnogi su poginuli, a još ih je više zarobljeno. Samuilo se jedva spasio zahvaljujući sinu, koji se junački borio, posadio ga na konja i odveo u utvrdu koja se zvala Prilep.

Hrvatska enciklopedija bitku smješta "kraj planine Belasice, blizu Strumice". Planina Belasica pruža se na granici Sjeverne Makedonije, Bugarske i Grčke, a izvori koje smo provjerili ne određuju smještaj klanca Klidion dovoljno da bi se moglo reći na kojoj se strani granice nalazio.

Oslijepljeni zarobljenici

Skilica nastavlja: car je oslijepio zarobljenike, "oko 15 000 kako se kaže", a svakoj stotini odredio jednookog vodiča i vratio ih Samuilu. Kad je Samuilo ugledao jednake, uređene odrede kako se vraćaju, nije mogao to podnijeti: sam je, piše Skilica, bio kao oslijepljen i pao je u nesvijest. Družina ga je kratko oživjela vodom i mirisnim solima. Kad se oporavio, zatražio je gutljaj hladne vode, dobio srčani udar i umro dva dana poslije, 6. listopada.

Treba primijetiti dvije stvari. Skilica ne tvrdi broj kao činjenicu, nego kaže "kako se kaže". A Hrvatska enciklopedija o Bazilijevu pothvatu govori kao o nečemu što se "navodno" dogodilo i bilježi da je vladar, "prema bizantskim izvorima", umro od srčane kapi nakon toga prizora. Sama bitka i Samuilova smrt iste godine nisu sporne; sporno je koliko je sve izvorno bilo onako kako se kasnije pripovijedalo.

Tko je bio Samuilo

Hrvatska enciklopedija opisuje ga kao najmlađeg od četiriju sinova komesa Nikole, koji su 976. dignuli bunu protiv Bizanta. Nastalo je carstvo koje je, piše, "baštinilo tradiciju bugarske carske krune", ali mu se središte pomaknulo na zapad, u zapadnu Makedoniju, pa ga se "s pravom naziva Makedonskim Carstvom". Prijestolnica mu je najprije bila Prespa, a potom Ohrid. U istoj odrednici stoji da je Samuilo "dopro najdalje od svih makedonskih ili bugarskih vladara". Tako se isti vladar u izvorima i enciklopedijama pojavljuje i kao bugarski i kao makedonski; što se o tome misli u pojedinoj zemlji, ostaje izvan ovog članka.

Njegov natpis iz 993., ćirilična nadgrobna ploča koju je dao podići roditeljima i bratu Davidu, pronađen je 1898. u crkvi u selu Germanu blizu Prespanskog jezera i danas je u Narodnom muzeju u Sofiji. Hrvatska enciklopedija ga opisuje kao jedini datirani staroslavenski spomenik, a godina je zapisana prema bizantskom računanju od stvaranja svijeta.

Što je došlo poslije

Nakon Samuilove smrti u njegovoj su državi zaredale dinastičke borbe, a pod bizantskim pritiskom carstvo je 1018. palo, i Bazilije je ušao u Ohrid. Kako je od tih događaja nastao lik cara Bugaroubojice, tema je rada Paula Stephensona iz 2000. pod naslovom "The legend of Basil the Bulgar-slayer"; njegov zaključak ovdje ne prepričavamo, ali već naslov pokazuje da se i taj lik proučava kao predaja.

Dokazi za i protiv

Oko petnaest tisuća oslijepljenih

• U prilog: Skilica, bizantski povjesničar, bilježi da je Bazilije oslijepio zarobljenike, "oko 15 000 kako se kaže", i da je svakoj stotini odredio jednookog vodiča.
• U prilog: Hrvatska enciklopedija Bazilijevu pobjedu u klancima Belasice drži odlučujućom i bilježi da je upravo zbog oslijepljenih zarobljenika dobio naslov Bugaroubojica.
• Protiv: Skilica sam piše "kako se kaže", a Hrvatska enciklopedija o oslijepljenima govori kao o nečemu što se "navodno" dogodilo; u izvorima koje smo provjerili nema neovisne potvrde brojke.
• Protiv: Hrvatska enciklopedija navodi oko 14 000, a Skilica oko 15 000, pa se brojke u izvorima razilaze.

Manji broj, ali okrutan čin

• U prilog: Hrvatska enciklopedija navodi nižu brojku (oko 14 000) uz riječ "navodno", što pokazuje da se broj nije prihvaćao kao pouzdan podatak.
• U prilog: Skilica brojku ne iznosi kao činjenicu nego kao priču ("kako se kaže").
• Protiv: U izvorima koje smo provjerili nije sačuvana nijedna druga, niža brojka, pa je pretpostavka o manjem broju zaključak, a ne podatak.
• Protiv: Hrvatska enciklopedija i Skilica slažu se oko osnovnog tijeka: zarobljenici su oslijepljeni i poslani natrag.

Kasnije oblikovana legenda

• U prilog: Stephenson je 2000. objavio rad o legendi o Baziliju Bugaroubojici, što pokazuje da se slika cara kao Bugaroubojice proučava i kao predaja.
• U prilog: Skilica nije pisao kao svjedok, a prizor Samuilove nesvjestice izvorno dolazi iz bizantske pripovijesti.
• Protiv: Skilicin je prikaz podudaran s Hrvatskom enciklopedijom u datumu bitke i Samuilovoj smrti iste godine.
• Protiv: Pad Samuilove države 1018. potvrđuje da je bizantska pobjeda 1014. bila stvarna i odlučujuća.