Humačka ploča, najstariji ćirilični natpis u BiH?
Kamena ploča u franjevačkom muzeju u Humcu kraj Ljubuškog bilježi da je neki Krsmir sa ženom Pavicom dao podići crkvu arkanđelu Mihaelu. Tko je bio Krsmir, kako ga treba čitati i kad je ploča uklesana, stručnjaci još raspravljaju: procjene idu od 10. do 12. stoljeća.
Ukratko
- Humačka ploča (Хумачка плоча) oltarna je ploča s natpisom, čuva se u muzeju franjevačkog samostana u Humcu kraj Ljubuškog, a smatra se najstarijim srednjovjekovnim natpisom u Bosni i Hercegovini.
- Natpis počinje križem i zazivom "U ime Oca i Sina i Svetoga Duha", a prema novom čitanju bilježi gradnju crkve svetog arkanđela Mihaela koju su podigli Krsmir, sin Grgurov, i njegova žena Pavica.
- Datiranje je sporno: Hrvatska enciklopedija navodi 12. stoljeće, Radio Slobodna Evropa 11., a Veljkovićev rad iz 2025. stavlja je prije početka 12. stoljeća.
- Natpis se opisuje različitim okvirima: kao najstariji srpski ćirilični natpis (Veljković) i kao najstariji ćirilični spomenik u BiH (Vego).
Ploča u Humcu
Humac je naselje nedaleko od Ljubuškog. Prema Radiju Slobodna Evropa (2012.), ondje se nalazi franjevački samostan, čija je današnja zgrada podignuta 1867. na rimskim temeljima; franjevci su, tvrdi se, u to područje došli u doba Kotromanića i u 15. stoljeću sagradili samostan. U njegovu muzeju, osnovanom 1884., prema Hrvatskoj enciklopediji čuva se Humačka ploča. Tvrdi se da je to najstariji muzej u Bosni i Hercegovini, no članak to prenosi kao tvrdnju samostana.
Fra Milan Jukić, knjižničar i kustos muzeja, opisao je ploču za Radio Slobodna Evropa: riječ je o oltarnoj ploči s tekstom koji ide u smjeru kazaljke na satu kroz tri kruga, a otvara ga križ i zaziv Presvetog Trojstva. Članak ne navodi tko je natpis dešifrirao ni kad je ploča pronađena.
Što piše
Žarko Veljković u radu iz 2025. (Mladi filolozi) nudi novo čitanje i povijesni kontekst. Prema sažetku, natpis počinje zazivom Oca, Sina i Duha Svetoga, a crkva je posvećena svetom arkanđelu Mihovilu. Graditelj je Krsmir, sin gospodina Grgura, a podigao ju je za župu Vruj (koju autor poistovjećuje s Ruljašem) zajedno sa suprugom, gospođom Pavicom. Autor smatra da se Grgur može poistovjetiti s podžupanom Grgurom u neretvanskoj oblasti, zabilježenim u latinskom darovnom tekstu iz 1080.–1090. Time sužava vremensku granicu glasovne promjene vъ(-) > u(-) u staroj srpskoj varijanti jezika, koju postavlja prije početka 12. stoljeća.
Veljković natpis opisuje kao najstariji poznati srpski ćirilični natpis, napisan na starosrpskom jeziku. U popisu literature uz taj rad navode se i starija čitanja: Marko Vego (1956.) opisuje je kao najstariji ćirilični spomenik u Bosni i Hercegovini, iz 10. ili 11. stoljeća; Anđelić (1985.) pita tko su "Bret" i "Krsmir"; Bešlagić (1986.) promatra ga kao ktitorski natpis. Fonetska, fonološka i morfološka obilježja natpisa analizirao je Mulaosmanović (2009.). Ista se ploča opisuje različitim okvirima: Veljković je naziva najstarijim srpskim ćiriličnim natpisom, a Vego najstarijim ćiriličnim spomenikom u Bosni i Hercegovini.
Zašto je datiranje sporno
Vego, prema sažetku Veljkovićeva rada, ploču stavlja u 10. ili 11. stoljeće. Radio Slobodna Evropa navodi 11. stoljeće. Hrvatska enciklopedija u natuknici o Ljubuškom daje 12. stoljeće. Veljković, oslanjajući se na darovnicu iz 1080.–1090., traži vrijeme prije početka 12. stoljeća. Zaključak o dataciji, dakle, ovisi o tome tko je Grgur i kojom se jezičnom promjenom datira.
Dokazi za i protiv
10. ili 11. stoljeće
- U prilog: Marko Vego (1956.) smatra natpis najstarijim ćiriličnim spomenikom u BiH i datira ga u 10. ili 11. stoljeće.
- U prilog: Radio Slobodna Evropa navodi 11. stoljeće.
- Protiv: Hrvatska enciklopedija navodi 12. stoljeće.
- Protiv: Izvori koje smo pronašli ne navode na čemu se temelje datacije Vege i Radija Slobodna Evropa.
12. stoljeće
- U prilog: Hrvatska enciklopedija u natuknici o Ljubuškom ploču datira u 12. stoljeće.
- Protiv: Veljković sužava vrijeme glasovne promjene na razdoblje prije početka 12. stoljeća.
- Protiv: Radio Slobodna Evropa i Vego predlažu ranije datume, a natuknica ne navodi na čemu se temelji 12. stoljeće.
Prije početka 12. stoljeća
- U prilog: Povezivanje Grgura s podžupanom iz latinskog teksta iz 1080.–1090. daje povijesno uporište.
- U prilog: Jezična promjena vъ(-) > u(-) na koju se autor oslanja nastupila je, prema njemu, prije 12. stoljeća.
- Protiv: Identifikacija Grgura iz natpisa s osobom iz darovnice nije dokazana, nego je Veljkovićevo tumačenje.
- Protiv: Starija su čitanja (Anđelić, 1985.) imena podijelila drukčije, pa ostaje pitanje koliko je čitanje sigurno.
Kronologija
- 1080.–1090.: Latinski darovni tekst koji spominje podžupana Grgura u neretvanskoj oblasti.
- 1867.: Podignuta današnja zgrada franjevačkog samostana u Humcu.
- 1884.: Osnovan muzej samostana.
- 1956.: Marko Vego objavljuje rad o Humačkoj ploči u *Glasniku Zemaljskog muzeja*.
- 1985.: Anđelić pita tko su "Bret" i "Krsmir".
- 2025.: Veljković objavljuje novo čitanje i povijesnu kontekstualizaciju.
Ključne osobe
- Krsmir: Graditelj crkve koji se spominje u natpisu.
- Pavica: Krsmirova žena.
- Grgur: Krsmirov otac, koga Veljković poistovjećuje s podžupanom iz darovnice.
- Marko Vego: Istraživač koji je ploču 1956. opisao kao najstariji ćirilični spomenik u BiH.
- Žarko Veljković: Autor novog čitanja iz 2025.
Što se zna
- Ploča se čuva u muzeju franjevačkog samostana u Humcu i najstariji je srednjovjekovni natpis u BiH.
- Natpis bilježi gradnju crkve svetog arkanđela Mihaela, a spominje Krsmira i njegovu ženu Pavicu.
- Datiranja idu od 10. do 12. stoljeća, ovisno o autoru.
- Ime Krsmirova oca i župe čita se različito.
Otvorena pitanja
- Tko su Krsmir i njegov otac i je li Grgur doista podžupan iz darovnice 1080.–1090.?
- Koje je točno razdoblje nastanka ploče?
- Kojem se pismu i jeziku natpis najispravnije pripisuje?
Teorije
- Ploča je nastala u 10. ili 11. stoljeću
- Ploča je nastala u 12. stoljeću
- Ploča je nastala prije početka 12. stoljeća, što se temelji na identifikaciji Grgura
Za daljnje istraživanje
- Vego, M. (1956). Humačka ploča. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu 11, 41–61.