Crveno jezero kraj Imotskog: ponikva ili urušena špilja?

Crveno jezero u Imotskom nikad ne presuši, a dno mu je, prema ronilačkoj ekspediciji iz 1998., šest metara ispod razine mora. Je li provalija nastala urušavanjem špilje ili kao ponikva, znanstvenici se spore više od stotinu godina.

Ukratko

  • Crveno jezero nalazi se u dubokoj provaliji 1,5 km sjeverozapadno od Imotskog i, prema Hrvatskoj enciklopediji, nikad ne presuši; Modro jezero, pola kilometra dalje, presušuje.
  • Razina vode koleba između 253 i 281 metar nadmorske visine, a dno je prema enciklopediji oko 6 metara ispod razine mora.
  • Nastanak je sporan: Cvijić je 1896. pretpostavio urušavanje "stropa špilje", Roglić je govorio o cilindričnoj ponikvi, a Bahun 1991. iznio je drukčije zaključke.
  • Istraživanje iz 2013. pokazalo je da se neke dotadašnje pretpostavke, među njima o jakom toku na dnu, ne potvrđuju.

Dvije provalije

Hrvatska enciklopedija opisuje Crveno jezero kao jezero u dubokoj provaliji, nazvano po crvenoj boji (crvenica) gotovo okomitih strana. Otvor ruba ima promjer oko 0,4 km i leži između 425 m na jugu i 523 m nadmorske visine na sjeveru. Dno jezera nalazi se, prema enciklopediji, 6 metara ispod razine mora, pa je jezero duboko 259 do 287 metara. Kad mu je razina na 260 m, sadrži oko 6,5 milijuna kubičnih metara vode. Ondje živi endemska imotska gaovica.

Modro jezero, piše enciklopedija, ima 39 ha, nazvano je po intenzivnoj modroj boji nakon naglog dotoka vode iz podzemnih vrela, a razina mu se penje i spušta. U potresu 1942. proširene su podzemne odvodne pukotine i od tada jezero često presuši. Oba su jezera od 1964. zaštićena kao spomenici prirode.

Kako je nastala provalija?

Andrić i Bonacci u radu iz 2014. u časopisu Acta Carsologica navode da u povijesti istraživanja Crvenog jezera ima mnogo polemika o nastanku, geomorfologiji i hidrologiji. Prve znanstvene radove objavili su Cvijić (1896.), Grund, Gavazzi i Daneš na prijelazu stoljeća. Cvijić je pretpostavio da su obje depresije nastale urušavanjem "stropa špilje". Roglić je 1938. smatrao da su obje cilindrične ponikve i isključio mogućnost da su nekad djelovale kao ponor. Petrik je 1960. Crveno jezero smatrao najmlađom od deset znatnih ponikvi oko Imotskog. Milanović ih smatra ponikvama koje nastaju kemijskim djelovanjem vode na vapnenac, a Bahun je 1991. zaključio da ni litološke ni tektonske značajke nisu predisponirale nastanak, što se bitno razlikuje od prijašnjih zaključaka. Williams (2004.) opisuje Crveno jezero kao najdublju poznatu urušenu ponikvu s jezerom, duboku 528 m od najnižeg ruba. Gams (2005.) vidi uzrok produbljivanja dna u regionalnoj potresnoj aktivnosti.

Hrvatska enciklopedija sažima: stariji istraživači provaliju smatraju urušenom ponikvom, a možda je to jama ispunjena vodom.

Ronioci 1998. i robot 2013.

Hrvatska enciklopedija bilježi da je Crveno jezero intenzivno istraživano od 1841., a 1998. ga je istraživala međunarodna ekspedicija njemačkih, austrijskih, švicarskih i hrvatskih geologa, biologa, speleologa i hidrologa pod vodstvom Mladena Garašića. Utvrdili su da je najniža dosegnuta točka 6 m ispod razine mora, a ne 4,1 m kao dotad, te da postoji splet kanala kojima voda dotječe i otječe.

Andrić i Bonacci navode Garašićeve rezultate: špiljski ulaz istočno od jezera na dubini od 175 m, dimenzija 30 × 30 m; nove vrste špiljskih riba i račića; stalna temperatura od 7,9 °C ispod 50 m; kretanje podzemne vode prema zapadu na dnu; te volumen vode od najmanje 16 milijuna m³. Garašić tvrdi i da je na dnu jak tok, to jest podzemna rijeka.

U rujnu 2013. Andrić i Bonacci prvi su put snimili jezero terestričkim laserskim skeniranjem i sonarom na ROV-u. Za najvišu zabilježenu razinu vode (311 m) izračunali su volumen 8,24 milijuna m³. Sonar je pokazao da je dno na –4 m eliptično, dimenzija 20 × 10 m, a kamera je na dnu pronašla urušeni materijal, uključujući otpad koji je ondje završio ljudskom rukom. Daljnji spust nije bio moguć zbog oštrih metalnih predmeta, a dno se, očekuje se, spušta do –6 m. Snimka je pokazala nepomične lebdeće čestice na dnu, što autori navode kao dokaz da ranije pretpostavke o aktivnom toku kroz kraške kanale na dnu nisu točne.

Dokazi za i protiv

Provalija je urušena špilja ili ponikva

  • U prilog: Cvijić je još 1896. pretpostavio urušavanje stropa špilje, a Williams je 2004. opisao Crveno jezero kao najdublju poznatu urušenu ponikvu s jezerom; Hrvatska enciklopedija bilježi da je stariji istraživači smatraju urušenom ponikvom.
  • Protiv: Bahun je 1991. zaključio da ni litološke ni tektonske značajke nisu predisponirale nastanak; Roglić je isključio da su jezera nekad bila ponori.

Na dnu je jak podzemni tok

  • U prilog: Garašić je 1998. izvijestio o jakom toku na dnu, a enciklopedija bilježi splet kanala kojima voda dotječe i otječe.
  • Protiv: Videosnimka iz 2013., prema Andriću i Bonacciju, pokazuje nepomične čestice na dnu, pa dotadašnje pretpostavke o aktivnom toku nisu točne.

Kronologija

  1. 1841.: Početak intenzivnog istraživanja jezera.
  2. 1896.: Cvijić pretpostavlja urušavanje stropa špilje.
  3. 1938.: Roglić smatra jezera cilindričnim ponikvama.
  4. 1942.: Potres proširuje pukotine; Modro jezero od tada često presušuje.
  5. 1964.: Oba jezera zaštićena kao spomenici prirode.
  6. 1998.: Međunarodna ronilačka ekspedicija pod vodstvom Mladena Garašića.
  7. 2013.: Prvo lasersko i sonarno snimanje jezera.

Ključne osobe

  • Mladen Garašić: Voditelj ekspedicije "Crveno jezero 98".
  • Ivo Andrić: Istraživač koji je 2013. s Bonaccijem snimio jezero laserom i sonarom.
  • Ognjen Bonacci: Hidrolog, koautor morfološke studije iz 2014.

Što se zna

  1. Crveno jezero nikad ne presuši, a dno mu je oko 4 do 6 metara ispod razine mora.
  2. Modro jezero često presuši otkako je potres 1942. proširio pukotine.
  3. Volumen vode bio je 8,24 milijuna m³ pri najvišoj zabilježenoj razini (311 m).
  4. Na dnu je urušeni materijal; jakog toka u snimci iz 2013. nije bilo.

Otvorena pitanja

  • Kako je provalija točno nastala i koliko je to bio spor ili nagao proces?
  • Kamo otječe voda i odakle dotječe?
  • Koliko je dno doista duboko, ispod –6 m?

Teorije

  • Provalija je nastala urušavanjem stropa velike špilje
  • Provalija je ponikva nastala djelovanjem vode na vapnenac
  • Nastanak je složeniji i nije ga objasnila nijedna od dviju teorija

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Mladen Garašić (2001). New speleohydrogeological research of Crveno Jezero (Red Lake) near Imotski in Dinaric karst area (Croatia, Europe): International Speleodiving expedition "Crveno Jezero 98". 13th International Congress of Speleology, Brasilia, str. 168–171 (navedeno prema Andrić i Bonacci).

Izvori