Gavanovi dvori i Crveno jezero

Zapadno od Imotskog, uz granicu s Hercegovinom, krš se na dva mjesta naglo otvara. Modro jezero leži odmah pod gradom, a nekoliko stotina metara dalje je Crveno jezero, okruglo, okruženo crvenkastim liticama. Boju im daju željezni oksidi, a po njima je jezero dobilo ime. Obje jame vjerojatno su nastale kad se urušio strop golemih podzemnih dvorana.

Jama bez dna

Crveno jezero je treća po veličini poznata urušena jama na svijetu i najdublja poznata takva jama s jezerom. Prema mjerenjima objavljenima 2017., od najvišeg ruba do najdubljeg dna ima 526,9 metara, a voda je, ovisno o vodostaju, duboka od 232 do 315 metara. Najdublja točka jezera nalazi se četiri metra ispod razine mora. Mjerenja se nisu uvijek slagala: speleolog Vlado Božić 2013. pisao je da jama nije duboka 528, nego 432 metra.

Francuski speleoronilac Frédéric Swierczynski spustio se 2017. do dna na 245 metara dubine, snimio ga i uzeo uzorak taloga. U jezeru žive endemske ribe, a to što se u sušnim razdobljima pojavljuju i u okolnim izvorima i rijekama upućuje na podzemne veze. Prirodoslovna istraživanja počela su 1840., kad je jezero opisao ihtiolog Rudolf Kner.

Dvori u kojima se brojalo zlato

Predaju o Gavanu u njezinu najrazvijenijem obliku zapisao je 1936. fra Silvestar Kulteša. Gavan je živio kraj Imotskog i imao je sve osim duše. Imao je dva dvora, jedan ljepši od drugoga. U jednoj sobi držao je zlato, u drugoj srebro, u trećoj bakar, a stoku na sedamdeset i sedam mjesta. Bogatstvo je dijelom naslijedio, a većinom stekao prijevarom, prisilom i lažnim svjedočenjima svojih slugu na sudu. Ljeta je provodio u jednom dvoru, a zime u drugom. Žena mu je bila još oholija od njega i tjerala je prosjake s vrata.

Jednog je dana pred istočni dvor došao prosjak. Gavan je bio u zapadnom dvoru i brojao novac. Prosjak je zamolio za komad kruha, a Gavanica mu je odgovorila da joj ne treba njegov Bog dok ima svoga Gavana. Da ga se riješi, naredila je slugi da joj donese koru kruha, stavila je na papuču i dobacila prosjaku. Kad je zamolio za glavicu kupusa, poslala je slugu da je ubere kraj puta, gdje su psi obavljali nuždu. Sluga se bojao Boga i ubrao je zdravu glavicu. Odlazeći, prosjak mu je rekao da se te noći ne boji, jer će udarati gromovi, tresti se zemlja i otvarati jezera, ali njemu se ništa neće dogoditi.

Prosjak je zatim obišao svih sedamdeset i sedam Gavanovih pastira i kmetova. Samo su ga dvojica darovala, iako su i sami bili siromašni. Prvi mu je zaklao janje, a kad su ga pojeli i složili kosti na stol, janje je oživjelo i otrčalo u staju. Drugi mu je dao cijelo runo, a pred kućom mu je osvanula hrpa vune.

Noć kad se otvorila zemlja

Te večeri nad dvore su se spustili crni oblaci, a s Biokova i Zavelima udarali su gromovi. Gavan nije dizao pogleda s novca. Zemlja se tresla tri puta, a na treći udarac otvorila se i progutala zapadni dvor s Gavanom i njegovim blagom. Tako je nastalo Crveno jezero, okruglo kao zidovi koji su opasivali dvor. Kad je nebo vedro, a voda mirna, kaže predaja, u dubini se još vide zidine.

Istočni dvor propao je iste noći, s Gavanicom. Prosjak se još jednom javio poštenom slugi i rekao mu da uzme svoju plaću i bježi. Sluga se sjetio Gavanova djeteta u kolijevci, uzeo ga u naručje i potrčao, a za njim je zemlja nestajala i ustupala mjesto vodi. Zato je Modro jezero izduženo, a ne okruglo. Kod Proložca začuo je glas iz oblaka da ostavi dijete ako želi preživjeti. Kad ga je spustio, zemlja je progutala i dijete, a na tom mjestu provrela je voda. To se mjesto zove Utopišće.

Ista priča, mnoga jezera

Nikola Sunara i Helena Dragić 2019. usporedili su objavljene zapise predaje i pokazali da priče o Gavanu objašnjavaju postanak mnogih jezera: Crvenog i Modrog jezera kraj Imotskog, Prokljanskog jezera kraj Šibenika, Plitvičkih jezera, Hutova blata, jezera Borak kraj Konjica, jezera Kuti kraj Neuma, pa i Balatona u Mađarskoj. Najživlja je u Imotskoj krajini i Hercegovini, gdje se pripovijeda i danas.

Fra Petar Bakula zabilježio je hercegovačku inačicu, prema kojoj je Gavanova gospodarica siromahu dobacila pljesnivu koru kruha nakon što ju je zgazila nogom. Siromah joj je rekao da će bez milosti biti suđen onaj tko nije činio milosrđe, i Gavanovo je imanje propalo u bezdan. Narod je, piše Bakula, vjerovao da je siromah bio sam Isus.

Prema autorima, predaja je u narod došla iz crkvenog štiva i propovijedi. Slična priča nalazi se već u talijanskoj zbirci poučnih priča Fiore di virtù iz 14. stoljeća. U njoj se prepoznaju dva biblijska teksta: priča o tri tajanstvena posjetitelja kod Abrahama i propasti Sodome i Gomore te Isusova prispodoba o bogatašu i siromahu Lazaru.