Cerkniško jezero, jezero koje nestaje

U jesen se u kotlini kraj Cerknice pojavi jezero veliko do 38 četvornih kilometara, a ljeti ga nema: voda otječe kroz podzemlje, ribe ostaju u lokvama, a seljaci hodaju i voze po dnu. Valvasor je to opisao Kraljevskom društvu u Londonu.

Ukratko

  • Cerkniško jezero (Cerknica Lake, Zirknitzer See) najveće je jezero u Sloveniji i jedno od najvećih povremenih jezera u Europi; kad je puno, zauzima do 38 četvornih kilometara, a ljeti gotovo posve nestane.
  • Strabon je u svojoj *Geografiji* spomenuo močvaru "Lugeon", koju se povezuje s ovim područjem; Janez Vajkard Valvasor opisao ju je u 17. stoljeću Kraljevskom društvu u Londonu.
  • Mehanizam je danas uglavnom objašnjen krškom hidrologijom, ali dugoročno ponašanje razine vode i dalje je predmet istraživanja.
  • Ljudi su stoljećima pokušavali jezero isušiti ili učiniti trajnim; nijedan plan nije uspio.

U jesen, zimu i proljeće voda iz krških izvora na istočnoj obali preplavljuje ponore i špilje na zapadnom kraju kotline i jezero nastaje. Ljeti izvori presuše, a voda otječe kroz propusno vapnenačko dno, pa jezero nestaje. U lipnju ili srpnju može ostati samo nekoliko potoka koji sporo teku preko polja i nekoliko dubljih lokvi kraj ponora.

Valvasor i podzemne šupljine

Pojava je odavno izazivala čuđenje. Strabon je u Geografiji spomenuo močvaru koju zove "helos Lougeon kaloumenon" i koju se povezuje s ovim područjem u šumama Ilirije. Prvi koji se pojavom pozabavio na gotovo znanstven način bio je kranjski polihistor Janez Vajkard Valvasor. Njegov opis jezera, objavljen u časopisu Philosophical Transactions Kraljevskog društva, uključivao je zamisao o mreži podzemnih jezera, sifona i kanala koji jezero pune i prazne. Zbog tog je rada postao članom Društva. U naslovu pisma Kraljevskom društvu iz 1687. Valvasor je to jezero nazvao "čudesnim jezerom Zirknitz".

Valvasorov prikaz jezera iz 1689. bilježi otoke, sela uz rub kotline i ponore označene krugovima u jezerskoj ploči. Njegova zamisao o spojenim podzemnim šupljinama kasnije se pokazala bliskom suvremenom razumijevanju krša, no Valvasor je opisivao, a nije mjerio.

Ribe u lokvama

Dok se voda povlači, ribe se skupljaju u preostalim lokvama kraj ponora. Ljudi su ih ondje stoljećima skupljali rukama, vrećama, kantama i košarama, a to je bio važan izvor hrane. Danas je područje park prirode, pa ribe prenose u pripremljene ribnjake dok se jezero ne napuni. Na suhom dnu poljoprivrednici ljeti koriste potopljene staze i ceste.

Što pokazuju mjerenja

Stanka Miklič i Tajan Trobec analizirali su 2023. razine vode u jezeru od 1961. do 2020. i povezali ih s klimatskim promjenama. Manje oborina, više temperature, jače isparavanje i slabiji utjecaj snijega snizili su srednju i visoku razinu u godini te u proljeće i ljeto, dok su zimske i jesenske razine ostale otprilike iste. Razina vode, dakle, ne ovisi samo o kišama: mijenjaju je snijeg, isparavanje i ljudski zahvati. Najniže razine uglavnom su porasle, osim u proljeće; autori to ljeti i u jesen pripisuju ponajprije umjetnom zadržavanju vode u jezeru, a zimi i u proljeće klimatskim promjenama. Napominju da su podaci o najnižim razinama manje pouzdani.

Dokazi za i protiv

Podzemne šupljine i sifoni (Valvasor)

  • U prilog: Valvasor je jezero opisao kao sustav podzemnih jezera, sifona i kanala, a suvremena objašnjenja također polaze od podzemnih tokova kroz vapnenac.
  • U prilog: Ribe se uistinu skupljaju kraj ponora kad se voda povlači, što upućuje na otvore u dnu.
  • Protiv: Valvasorova zamisao bila je opis i tumačenje, a ne rezultat mjerenja.
  • Protiv: Sifonski model sam po sebi ne objašnjava zašto razina ovisi o oborinama i snijegu.

Krški sustav i oborine (današnje objašnjenje)

  • U prilog: Mjerenja 1961.–2020. pokazuju da razina vode ovisi o oborinama, temperaturi, isparavanju i snijegu.
  • U prilog: Izvori na istočnoj obali pune jezero, a ponori na zapadnom kraju kotline ga prazne, što odgovara opisima krške hidrologije.
  • Protiv: Miklič i Trobec napominju da su podaci o najnižim razinama manje pouzdani.
  • Protiv: Ljudski zahvati, među njima zadržavanje vode, otežavaju razlikovanje klimatskih od umjetnih čimbenika.

Kronologija

  1. Antika: Strabon spominje močvaru Lugeon.
  2. 1687.: Valvasorovo pismo Kraljevskom društvu o jezeru Zirknitz.
  3. 1689.: Valvasorov bakrorez jezera.
  4. 1961.–2020.: Razdoblje u kojem je praćena razina vode.
  5. 2023.: Miklič i Trobec objavljuju analizu razina.

Ključne osobe

  • Janez Vajkard Valvasor: Kranjski polihistor, opisao jezero i postao član Kraljevskog društva.
  • Strabon: Antički geograf koji spominje močvaru Lugeon.
  • Stanka Miklič i Tajan Trobec: Geografi koji su analizirali razine od 1961. do 2020.

Što se zna

  1. Jezero nastaje u jesen i proljeće, a ljeti nestaje kroz ponore u propusnom vapnencu.
  2. Voda dolazi iz krških izvora na istočnoj obali, a nestaje kroz ponore i propusno dno.
  3. Pokušaji da ga se isuši ili učini trajnim nisu uspjeli.
  4. Razina vode od 1961. do 2020. mijenja se zbog klime i zadržavanja vode.

Otvorena pitanja

  • Koliko je Strabonova močvara "Lugeon" doista ovo jezero?
  • Koliko se razina vode mijenja zbog klime, a koliko zbog zadržavanja vode?
  • Kojim podzemnim tokovima voda otječe pri različitim razinama?

Teorije

  • Jezero pune i prazne podzemna jezera, sifoni i kanali
  • Razinu određuju oborine, krški izvori i ponori u propusnom vapnencu

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori