Đurđevački pijesci, hrvatska Sahara

Na ravnici kraj Drave, okruženoj šumama i oranicama, leži pješčani krajolik s dinama i vrištinom. Pijesak je tisućljećima nanosio vjetar, a znanstvenici još raspravljaju zašto se u novom vijeku ponovno pokrenuo.

Ukratko

  • Đurđevački pijesci ostatak su prostranog pješčanog pokrivača uz Dravu u Podravini koji je nastao djelovanjem rijeke i vjetra u ledenom dobu i poslije.
  • Prema istraživanju objavljenom 2025. u časopisu Quaternary Research, prva razdoblja nastanka dina počela su prije oko 18 000 godina, a pijesak je potjecao iz naplavina rijeke Drave.
  • Hrvoje Petrić 2009. navodi da se pijesak u 17. i 18. stoljeću ponovno pokrenuo kad je nestalo biljnog pokrova, a da je trajno vezivanje pijeska počelo tek krajem 19. stoljeća.
  • Ostaje otvoreno je li to pokretanje pijeska u novom vijeku bilo ponajprije djelo ljudi ili klime.

Nedaleko od Đurđevca, u istočnom dijelu grada, nalazi se krajolik koji ne odgovara okolici: žut, rahao pijesak s niskim grmljem i dinama, a oko njega šume i polja. Mještani su ga zvali Peski. U govoru je poznat i kao Hrvatska Sahara, a stariji naziv bio je i Krvavi pijesci. Danas je to prostor s osobitom florom i faunom, a dio je i zaštićen kao botanički rezervat.

Pijesak iz Drave

Znanstvenici godinama rekonstruiraju kako je pijesak nastao. Prema radu Koena Beertena i suradnika, objavljenom u časopisu Quaternary Research, područje se sastoji od dina malog reljefa uz južnu dolinu Drave. Autori su kombinirali terenska istraživanja i laboratorijske metode, uključujući luminiscentno i radiougljično datiranje.

Prema njihovu zaključku, prva epizoda nastanka dina počela je prije oko 18 000 godina. Pijesak je, smatraju autori, rijeka Drava donijela u obliku naplavina, a vjetar ga je s otkrivenih terasa nanosio u dine. Slabo stvaranje tla tijekom razdoblja Bølling-Allerød ustalilo je dine. Nova faza djelovanja vjetra dogodila se u mlađem driasu i/ili ranom holocenu, a kasnije, u srednjem i/ili kasnom holocenu, dine su prekrivene novim, nepreperjelim pijeskom. Slične vremenske okvire autori nalaze i na drugim mjestima u Panonskoj nizini.

Radovan Kranjčev u pregledu iz Šumarskog lista 1996. opisao je pijesak kao riječno-eolski nanos alpskog podrijetla, preslagan na desnoj obali Drave i odavno poznat kao đurđevački pijesci.

Novi vijek: kad se pijesak ponovno pokrenuo

Pitanje zašto je prostor u povijesti ponovno postao pustinja Petrić je obradio 2009. u časopisu Podravina. Prema njegovu pregledu, srednjovjekovni zapisi ne spominju otvorene pijeske, vjerojatno zato što ih je prekrivala humusna zemlja. U 17. i 18. stoljeću korijenje biljaka je nestalo, vjetar je ponovno počeo odnositi tlo, a pijesak je izašao na površinu. Petrić pita je li to isključivo posljedica ljudskog djelovanja ili i klimatskih promjena, upućujući na promjene gospodarstva, poljoprivrednih postupaka i unesenih biljaka.

Vezivanje pijeska počelo je krajem 19. stoljeća. Uvedene biljke, piše Petrić, pomogle su stvaranju humusa, pa je u 20. stoljeću na tom zemljištu bila šuma, trava i usjevi. Danas se, dodaje, zaustavljanje pomicanja pijeska ponovno mijenja sadnjom borova i širenjem borovih šuma.

Dokazi za i protiv

Prvenstveno ljudski utjecaj

  • U prilog: Petrić piše da su u 17. i 18. stoljeću nestali biljni korijeni, a srednjovjekovni zapisi ne bilježe otvorene pijeske, pa je pokretanje vremenski povezano s promjenama gospodarstva i poljoprivrede.
  • Protiv: Beerten i suradnici nalaze starije faze nastanka dina neovisno o ljudima, a Petrić sam postavlja pitanje je li uzrok bio i klimatski.

Prvenstveno klimatske promjene

  • U prilog: Beerten i suradnici razlikuju faze djelovanja vjetra i stvaranja tla koje se podudaraju s klimatskim razdobljima (Bølling-Allerød, mlađi drijas), pa je prostor reagirao na klimu i prije ljudskog utjecaja.
  • Protiv: Ti radovi ne daju izravne dokaze o klimatskom pokretanju pijeska u 17. i 18. stoljeću, a Petrić navodi da su se istodobno mijenjali gospodarstvo i uneseni usjevi.

Kombinacija

  • U prilog: Petrić uzima u obzir i ljudsko djelovanje i klimu, a Beerten i suradnici zadnju fazu stavljaju u srednji i/ili kasni holocen, kad su dine prekrivene svježim pijeskom.
  • Protiv: Udio svakog čimbenika nije izmjeren, pa je ovo više opis nego dokazano objašnjenje.

Kronologija

  1. prije oko 18 000 godina: Prema Beertenu i suradnicima, počinje prva faza nastanka dina.
  2. mlađi drijas i/ili rani holocen: Druga faza djelovanja vjetra.
  3. srednji i/ili kasni holocen: Dine se prekrivaju novim, nepreperjelim pijeskom.
  4. 17.–18. stoljeće: Prema Petriću, pijesak se ponovno pokreće.
  5. kraj 19. stoljeća: Počinje vezivanje pijeska uvedenim biljkama.
  6. 2009.: Petrić objavljuje rad o povijesti pijesaka.
  7. 2025.: Objavljeno istraživanje o dobi i fazama nastanka dina.

Ključne osobe

  • Koen Beerten: Prvi autor rada o dobi dina iz 2025.
  • Lidija Galović: Koautor rada iz 2025. i autor ranijih radova o eolskim naslagama Podravine.
  • Hrvoje Petrić: Autor rada o povijesti pijesaka iz 2009. (Filozofski fakultet u Zagrebu).
  • Radovan Kranjčev: Autor pregleda o sadašnjem stanju pijesaka iz 1996.

Što se zna

  1. Đurđevački pijesci nastali su djelovanjem rijeke Drave i vjetra, a prve faze nastanka dina počele su prije oko 18 000 godina.
  2. Dine su se ustalile tijekom toplijeg razdoblja Bølling-Allerød, a kasnije su opet bile aktivne.
  3. Srednjovjekovni zapisi ne bilježe otvorene pijeske, a u 17. i 18. stoljeću pijesak se ponovno pokrenuo.
  4. Krajem 19. stoljeća počelo je vezivanje pijeska uvedenim biljkama, a danas se u tome rabe i borovi.

Otvorena pitanja

  • Koliko je ponovno pokretanje pijeska u 17. i 18. stoljeću bilo djelo ljudi, a koliko klime?
  • Koliko se današnji krajolik razlikuje od onoga prije 19. stoljeća?
  • Kako će sadnja borova utjecati na preostale otvorene pijeske?

Teorije

  • Pijesak je u novom vijeku pokrenulo uništavanje biljnog pokrova i promjene u gospodarenju zemljom
  • Pokretanje pijeska uzrokovale su klimatske promjene
  • I ljudsko djelovanje i klima zajedno su ponovno pokrenuli pijesak

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

  • Galović, L., Posilović, H. (2017). Geneza i značenje eolskih naslaga Podravine. U: Zbornik simpozija Đurđevački pijesci: geneza, stanje i perspektive. Zagreb: HAZU.

Izvori