Ispiranje zlata na Dravi i Muri

U Međimurju, između Drave na jugu i Mure na sjeveru, rijeke su stoljećima nosile iz Alpa sitne ljuskice zlata. Muzej Međimurja u Čakovcu u svojem vodiču bilježi da se zlato iz Mure i Drave ispiralo još u rimsko doba i da je središte zlatarenja danas u Donjem Vidovcu. Vodič dodaje da je tehnika jednostavna, ali traži veliku tjelesnu snagu i duga izbivanja od kuće, pa je to bio isključivo muški posao. Što se tiče pročišćenosti, isti vodič tvrdi da Drava daje najčišće zlato među europskim rijekama.

Povelja iz 1776.

Najpoznatiji dokument vezan uz obrt je povelja koju je, kako navodi tportal, carica Marija Terezija izdala 1776. Ona je ispiračima dopuštala rad na pojasu obale širokom tri metra uz Dravu i Muru. Isti članak navodi da je iz Donjeg Vidovca polazilo oko dvjesto ispirača sa stotinu čamaca, iz Svete Marije osam, a iz Donje Dubrave dvadeset.

Taj podatak o broju ispirača u članku je iznesen kao sjećanje i nije potkrijepljen popisom, pa ga treba čitati kao procjenu, a ne kao brojku iz arhiva.

Kako se zlato ispiralo

Prema opisu Matije Horvata iz Donjeg Vidovca, kojeg je tportal 2016. predstavio kao jednog od najstarijih živućih ispirača u Europi, šljunak se stavljao na veliku drvenu dasku, a krupno kamenje ispiralo. Ostatak pijeska i zlata prelazio je na manju dasku, gdje se plitkom zdjelicom u vodi odvajala zrna. Zrna se zatim skupljalo živom: lanena krpa istisnula je oko pola žive, a ostatak se grudice zagrijavao na žeravici da ishlapi. Ostalo je zlato, koje se vagalo.

Opisano je i koliko je posao bio krhak. Lopata s manje od dvadeset zrnaca nije se isplatila. Za jednu malu kuglicu čistog zlata moglo je trebati tri tjedna ispiranja. Horvat je, prema članku, počeo kao petnaestogodišnji naučnik, tri godine radio kao pomoćnik za jedan dinar dok je majstor dobivao dva, a s osamnaest se osamostalio i kupio vlastiti alat. S partnerom je, kaže, u pedeset godina ispirao oko tri kilograma zlata od 24 karata.

Zašto je obrt prestao

Tportal navodi dva razloga. Prvi je gospodarski: dvadesetih godina 20. stoljeća američki su inženjeri tri godine istraživali Muru i Dravu i zaključili da zlata nema dovoljno za isplativo rudarenje, a odustali su i engleski i slovenski istražitelji. Drugi je prirodni: u drugoj polovici 20. stoljeća na Dravi je izgrađena hidroelektrana, a obale su ojačane nasipima. Rijeka je manje erodirala i meandrirala, pa su nestali sprudovi i pješčane obale na kojima se taložilo zlato.

Danas se zlato ispire tek povremeno, za rijetke posjetitelje, a Turistička zajednica Međimurske županije, kaže članak, vjeruje da bi tradicija mogla postati premium turistički proizvod.

Dokazi za i protiv

Obrt je star koliko i rimsko doba

• U prilog: Muzej Međimurja u svojem stalnom postavu o nematerijalnoj baštini navodi da su zlato iz Mure i Drave ispirali već Rimljani.
• Protiv: Najstariji dokument koji spominje tportal je povelja iz 1776., dakle oko 250 godina star; članak u naslovu i tekstu govori o "šest stoljeća", ali za to ne navodi dokument.

Obrt je nestao zbog uređenja rijeka

• U prilog: Prema tportalu, nakon izgradnje hidroelektrane na Dravi i nasipa rijeka je manje mijenjala korito, pa su nestali sprudovi i pješčane obale koje su skupljale zlato.
• Protiv: Isti članak navodi i da su američki inženjeri dvadesetih godina zaključili da zlata nema dovoljno za isplativu eksploataciju, pa je obrt možda bio ograničen i prije uređenja rijeka.