Gospa od Škrpjela, otok od potopljenih brodova i kamenja

Pred Perastom su dva otočića: Sveti Đorđe, s benediktinskim samostanom iz 12. stoljeća, i umjetni otočić sa zavjetnom crkvom Gospe od Škrpjela. Hrvatska enciklopedija datira crkvu u 17.–18. stoljeće.

Slika na hridi

Prema predaji, 22. srpnja 1452. na hridi u moru pred Perastom ugledana je slika Majke Božje, koju su, kako navodi Danas, našli ribari ili pomorci. Pojedinosti se razlikuju: u jednoj inačici slika je ostajala na hridi i nakon što su je ljudi nosili kući, što su ribari protumačili kao Gospinu želju da ondje ostane. Ime Škrpjel dolazi od riječi škrp(io), što su mornari rabili za hrid ili greben (latinski scopulus).

Predaja o zavjetu može se pratiti u običaju: mornari su se zavjetovali da će se nakon svakog uspješnog putovanja vratiti i ostaviti kamen. Taj je otok, nastao tijekom stoljeća kamenim nasipom i potapanjem starih i zarobljenih brodova natovarenih kamenjem. Danas piše da je sve počelo potapanjem ratnih brodova koje su bokeljski junaci zaplijenili u bitkama s Turcima, a otok je potom rastao kao zavjetni dar Madoni, za koju se vjerovalo da je pomagala pomorcima da prežive oluje i brodolome.

Fašinada

Svake godine, na zalasku sunca 22. srpnja, brodovi povezani užadima isplove iz Perasta natovareni kamenjem i bacaju ga u more oko otoka, čime se njegova površina širi. Danas piše da se običaj izvodio, prema računu, 567 puta od 15. stoljeća, bez prekida zbog ratova ili potresa. Ime fašinada dolazi od talijanske riječi za svežanj. Taj podatak čitamo kao predaju: broj ponavljanja i početak običaja ne mogu se provjeriti.

Crkva i zavjetna blaga

Navodi se da je crkva obnovljena 1722. Hrvatska enciklopedija opisuje je kao zavjetnu crkvu iz 17.–18. stoljeća. Prema nekim izvorima kapelica je postojala i prije, ali se godine razlikuju: spominju se 1484., 1630. i 1632.

Muzej uz crkvu čuva, 68 slika Tripa Kokolje, baroknog slikara iz Perasta, među kojima je i deset metara duga Smrt Djevice Marije; talijanske slike i ikonu iz oko 1452. Lovre Dobričevića iz Kotora. U zbirci su i zavjetne slike te srebrne zavjetne pločice, a Danas navodi oko 2500 pločica. Poznat je i zavjetni goblen Jacinte Kunić-Mijović: izrađivala ga je 25 godina čekajući voljenog s dugog puta, oslijepila je, a u njega je ušila i vlastitu kosu.