Vile

Rano ujutro, na izvoru visoko u planini, vila raspliće zlatnu kosu i češlja je zlatnim češljem. Odjevena je u dugu bijelu haljinu, na glavi nosi vijenac od cvijeća, a oko ramena maramu u kojoj je sva njezina moć. Tako vilu opisuju pjesme i priče zapisane diljem hrvatskih krajeva. Kad se dan razdani, vile plešu kolo na proplancima, kupaju se u jezerima ili jure na oblacima.

Vile su možda najpoznatija bića južnoslavenske predaje. Poznaju ih Hrvati, Slovenci, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci i Bugari, a riječ vila poznata je i zapadnim i istočnim Slavenima, iako je kod njih često značila nešto drugo.

Odakle su došle vile

U hrvatskim krajevima zabilježeno je vjerovanje da su vile djeca Adama i Eve koju su roditelji sakrili pred Bogom. Zato su ostala bez blagoslova, ali su kao nadoknadu dobila nadnaravne moći i vlast nad gorama, rijekama, jezerima i špiljama. Prema drugim predajama vile su duše djevojaka koje su umrle mlade.

Ni podrijetlo same riječi nije sigurno. Jezikoslovci je povezuju s glagolom viti, s riječima za vjetar i vihor, ili s indoeuropskim korijenom koji znači goniti i loviti. Svaka od tih veza dobro pristaje vili koja juri na oblaku, ali nijedna nije dokazana.

Oblakinje, vodene i gorske vile

Ivan Kukuljević Sakcinski i drugi skupljači predaja u 19. stoljeću dijelili su vile prema tome gdje žive. Vile oblakinje žive u oblacima i na nebu, imaju krila i uglavnom su ljudima sklone. Vodene vile žive u izvorima, rijekama i jezerima, a u moru im srodne morske djevice. Zemaljske vile žive u planinama i šumama, pa se zovu i gorske vile ili zagorkinje.

Vile grade, pa su prema predaji podigle mnoge stare kule i mostove. Rado se druže s pastirima, uče ih liječenju biljem, pokazuju put zalutalom putniku i umiruju dijete koje plače u kolijevci. Ponekad se udaju za ljude, osobito ako im muškarac ukrade maramu ili krila u kojima je njihova moć. Tada žive kao žene i majke, ali čekaju dan kad će svoju moć vratiti i odletjeti, često zajedno s djecom.

Lijepe, ali opasne

Vila nije dobra vila iz bajke. U predaji je ona nepredvidljiva. Ako je netko uvrijedi, odbije njezino prijateljstvo ili otkrije njezinu tajnu, na primjer da umjesto stopala ima životinjska kopita, vila se osvećuje: kvari posao, šalje bolest ili ubija. Najviše vole pjesmu i ples, pa igraju kolo na vilinskim igralištima u planini ili među oblacima. Njihova je pjesma, kaže predaja, tako lijepa da onaj tko je jednom čuje ostaje očaran.

Posestrima junaka

Najživlje vile žive u epskim pjesmama. Junak u njima često ima vilu posestrimu, koja ga upozorava na opasnost, liječi mu rane i pomaže mu u boju. Najpoznatija je vila Ravijojla, posestrima Kraljevića Marka.

Prema pjesmama, Markov konj Šarac mogao je skočiti tri koplja u visinu i četiri u daljinu, pa je Marko uspio stići i uhvatiti vilu Ravijojlu, koju inače nitko nije mogao dostići. Ona mu se zaklela na posestrimstvo i obećala da će mu pomoći u nevolji. Kad se Marko borio s divovskim Musom Kesedžijom, koji ga je gotovo svladao, upravo mu je Ravijojla pomogla da pobijedi. Lov na vilu prikazuje i ilustracija na vrhu članka.

Postoji i predaja da vila najprije ustrijeli junaka svojom strijelom, a onda ga sama izliječi i rubom haljine poveže mu ranu, nakon čega on postaje njezin pobratim. Vile su vješte travarice, pa ih pjesme zovu i biljarice. I djevojke mogu imati vile za posestrime, od kojih traže ljepotu ili zaštitu za dragoga u daljini.

Vile u hrvatskoj književnosti

Vile su iz narodne predaje prešle u umjetnu književnost. Najpoznatija vila hrvatske književnosti vjerojatno je mala vila Kosjenka iz priče Regoč, u zbirci Priče iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić. Ta je zbirka puna likova nadahnutih slavenskom predajom, a autorica ih je oblikovala po svome, pa se ne smiju čitati kao zapis stvarnih narodnih vjerovanja.

Kamo su nestale vile

Zanimljivo je kako predaja objašnjava zašto vila danas nema. Vjerovalo se da su se povukle kad su ljudi postali gori, jer nisu htjele živjeti među zlima. Prema nekim pričama otišle su u more i ondje žive kao sirene. Tako je i sam nestanak vila postao dio njihove priče.

Istraživači vjerovanja u vile tumače na različite načine. Jedni u njima vide trag starih božica prirode i duhova predaka, drugi odraz straha i poštovanja prema divljini, planini i vodi, a treći naglašavaju da su se vile mijenjale sa svakim naraštajem koji je o njima pripovijedao.