HAARP

Na rubu aljaške divljine stoji polje od 180 antena koje šalju radiovalove prema nebu. Istraživači kažu da proučavaju gornji sloj atmosfere, a dio javnosti vjeruje da se ondje upravlja vremenom, potresima i ljudskim umom.

Ukratko

  • HAARP je istraživačko postrojenje u Gakoni na Aljasci, građeno od 1993., čiji odašiljač s 180 antena kratko zagrijava mali dio ionosfere, gornjeg sloja atmosfere.
  • Izgradnju su financirali američko ratno zrakoplovstvo, mornarica i DARPA, a od kolovoza 2015. postrojenjem upravlja Sveučilište Aljaske u Fairbanksu.
  • Od sredine devedesetih pripisuje mu se upravljanje vremenom, izazivanje potresa i uragana te utjecaj na ljudski um.
  • Zagovornici upiru prstom u vojno financiranje, patente Bernarda Eastlunda i raspravu u Europskom parlamentu, a znanstvenici u snagu odašiljača, koja je neusporedivo manja od prirodnih sila u atmosferi.

Na sjeveroistoku Aljaske, uz cestu prema gradiću Gakona, iza ograde stoje redovi metalnih stupova s raširenim krakovima. Izdaleka podsjećaju na šumu bez lišća. To je HAARP, kratica engleskog naziva High-frequency Active Auroral Research Program, program za istraživanje polarne svjetlosti i gornjih slojeva atmosfere. Malo je znanstvenih postrojenja o kojima kruži toliko priča.

Antene ispod polarne svjetlosti

Na visini od otprilike 80 do nekoliko stotina kilometara Zemlju obavija ionosfera, sloj u kojem Sunčevo zračenje izbija elektrone iz atoma plina. Taj sloj odbija kratke radiovalove, pa o njemu ovisi radioveza preko velikih udaljenosti, ali i točnost satelitske navigacije. Ionosfera se neprestano mijenja s dobom dana, godišnjim dobom i Sunčevom aktivnošću, a na sjeveru je nad njom i polarna svjetlost.

HAARP je zamišljen kao alat kojim se taj sloj može namjerno i nakratko pobuditi pa promatrati što se događa. Glavni uređaj, Ionospheric Research Instrument, polje je od 180 antena koje zajedno šalju kratkovalni signal snage do 3,6 megavata usmjeren prema nebu. Signal na nekoliko trenutaka zagrijava mali dio ionosfere iznad postrojenja, a mjerni uređaji na tlu i na drugim mjestima bilježe odziv. Istraživači tako proučavaju kako se ionosfera ponaša, kako bi se poboljšale radioveze i navigacija, a vojska je bila zainteresirana i za vezu s podmornicama na vrlo niskim frekvencijama.

Program je pokrenut početkom devedesetih uz potporu aljaškog senatora Teda Stevensa, a gradnja je počela 1993. Financirali su ga američko ratno zrakoplovstvo, mornarica i agencija za obrambena istraživanja DARPA. Prvo, manje polje od 48 antena radilo je od 1999., a puna izgradnja završena je 2007. Do 2008. program je, prema podacima koje navodi Wikipedija, stajao oko 250 milijuna dolara.

Od vojnog projekta do sveučilišnog laboratorija

U svibnju 2014. ratno zrakoplovstvo najavilo je zatvaranje postrojenja jer mu više nije trebalo. Umjesto rušenja, HAARP je u kolovozu 2015. preuzelo Sveučilište Aljaske u Fairbanksu, koje ga iznajmljuje istraživačima. Sveučilište od 2016. jednom godišnje otvara vrata javnosti. Lokalni list Anchorage Daily News prvi je takav dan otvorenih vrata opisao naslovom prema kojem novi vlasnik želi pokazati da postrojenje ne može upravljati umom.

Kako je nastala sumnja

Već se sredinom devedesetih tajanstveno polje antena na Aljasci počelo spominjati u drukčijem svjetlu. Godine 1995. objavljena je knjiga Angels Don't Play This HAARP Nicka Begicha i Jeane Manning. Autori su tvrdili da HAARP nije samo istraživački program, nego oružje koje može mijenjati vrijeme, ometati komunikacije i djelovati na ljudski mozak.

Važan dio njihove priče bili su patenti fizičara Bernarda Eastlunda. On je 1987. patentirao zamisao o golemom sustavu antena na Aljasci koji bi snažnim radiovalovima mijenjao gornju atmosferu, a ponudio je i druge primjene, od ometanja projektila do utjecaja na vrijeme. Eastlund je tvrdio da HAARP koristi njegove zamisli. Zagovornici su u tome vidjeli dokaz da je vojska razmišljala upravo o onome čega se boje.

Sumnju je pojačala i politika. Na poticaj jedne zastupnice iz 1995. Europski parlament je 1998. održao saslušanje, a 1999. usvojio rezoluciju u kojoj traži da neovisno tijelo ispita pravne, ekološke i etičke posljedice programa. Kritičari su upozoravali da se izvješće oslanjalo na samo dva svjedočenja, od kojih je jedno bilo Begichevo, ali za pristaše je to bio znak da sumnja nije samo njihova.

Svaka katastrofa, ista adresa

Kasnijih godina HAARP se spominje gotovo nakon svake velike prirodne katastrofe. Na društvenim mrežama okrivljavan je za potrese, oluje i suše u raznim dijelovima svijeta, od Haitija do Turske, pa i za razorni potres u Turskoj i Siriji 2023. Televizijski voditelj i bivši guverner Minnesote Jesse Ventura u svojoj je emisiji o teorijama zavjere pokušao ući u postrojenje, ali nije dobio dopuštenje.

Znanstvenici odgovaraju da je snaga HAARP-a, iako velika za radioodašiljač, zanemariva prema energiji koju atmosfera svakodnevno prima od Sunca, a i prema snazi jedne obične grmljavinske oluje. Stanfordski profesor Umran Inan izjavio je za časopis Popular Science da su tvrdnje o upravljanju vremenom posve neutemeljene. Učinak zagrijavanja ionosfere nestaje u nekoliko sekundi nakon gašenja odašiljača. Sveučilište na svojim stranicama objavljuje kada postrojenje radi i kakve pokuse izvodi.

Pristaše na to odgovaraju da javni raspored ne mora pokazivati sve, i da vojska ne bi uložila stotine milijuna dolara u nešto bez vojne svrhe. Rasprava o HAARP-u tako je postala rasprava o povjerenju: vjeruje li se znanstvenicima koji ondje rade ili sumnji da se iza njihovih pokusa skriva nešto drugo.

Kronologija

  1. 1987.: Bernard Eastlund dobiva patent za sustav antena kojim bi se snažnim radiovalovima mijenjala gornja atmosfera.
  2. 1993.: Počinje gradnja postrojenja HAARP u Gakoni na Aljasci.
  3. 1995.: Izlazi knjiga *Angels Don't Play This HAARP* Nicka Begicha i Jeane Manning.
  4. 1999.: Europski parlament usvaja rezoluciju kojom traži neovisnu ocjenu programa; na Aljasci počinje raditi prvo polje od 48 antena.
  5. 2007.: Završena je puna izgradnja: 180 antena i odašiljač snage 3,6 megavata.
  6. svibanj 2014.: Ratno zrakoplovstvo najavljuje zatvaranje postrojenja.
  7. kolovoz 2015.: HAARP preuzima Sveučilište Aljaske u Fairbanksu.
  8. 2016.: Prvi dan otvorenih vrata za javnost.

Ključne osobe

  • Bernard Eastlund: Fizičar čiji su patenti iz 1987. i 1991. postali glavni oslonac teorije o HAARP-u kao oružju.
  • Nick Begich: Suautor knjige iz 1995. koja je HAARP prikazala kao oružje za upravljanje vremenom i umom.
  • Ted Stevens: Senator s Aljaske koji je pomogao da program dobije novac.
  • Umran Inan: Stanfordski fizičar koji je tvrdnje o upravljanju vremenom nazvao neutemeljenima.
  • Jesse Ventura: Televizijski voditelj koji je pokušao ući u postrojenje radi emisije o teorijama zavjere.

Što se zna

  1. HAARP je postrojenje za istraživanje ionosfere u Gakoni na Aljasci, građeno od 1993. uz financiranje američkog ratnog zrakoplovstva, mornarice i DARPA-e.
  2. Glavni uređaj je polje od 180 antena s ukupnom snagom odašiljača do 3,6 megavata, dovršeno 2007.
  3. Od kolovoza 2015. postrojenjem upravlja Sveučilište Aljaske u Fairbanksu, koje ga otvara javnosti.
  4. Bernard Eastlund patentirao je 1987. zamisao o sustavu antena na Aljasci za mijenjanje gornje atmosfere i tvrdio da HAARP koristi njegove zamisli.
  5. Europski parlament je 1999. zatražio neovisnu ocjenu programa.
  6. Nije objavljen nijedan znanstveni rad ni službeni dokument koji bi pokazao da HAARP može izazvati potres, oluju ili utjecati na ljudski um.

Što tvrde zagovornici

  • Program su financirale vojne službe, a vojska ne ulaže stotine milijuna dolara bez vojne svrhe.
  • Eastlundovi patenti otvoreno opisuju primjene poput utjecaja na vrijeme i ometanja projektila.
  • Europski parlament je ozbiljno shvatio zabrinutost i tražio neovisnu provjeru.
  • Javno objavljeni raspored rada ne mora uključivati tajne vojne pokuse.
  • Vlade su u prošlosti doista provodile tajne pokuse, pa im ne treba vjerovati na riječ.

Što kažu kritičari

  • Snaga odašiljača zanemariva je prema energiji Sunca i prirodnih oluja, pa ne može pokretati vremenske sustave ni potrese.
  • Učinak na ionosferu nestaje u nekoliko sekundi nakon što se odašiljač ugasi.
  • Patent je zamisao, a ne dokaz da je nešto izgrađeno ili da radi.
  • Rezolucija Europskog parlamenta oslanjala se na mali broj svjedočenja, među kojima je bio i autor knjige o zavjeri.
  • Postrojenje je danas sveučilišni laboratorij koji objavljuje rezultate i prima posjetitelje.

Otvorena pitanja

  • Koliko je vojnih pokusa izvedeno u HAARP-u dok je bio u rukama ratnog zrakoplovstva i mornarice, i jesu li svi rezultati objavljeni?
  • Može li otvorenost sveučilišta uvjeriti one koji su postrojenje godinama doživljavali kao tajno oružje?

Teorije

  • HAARP je istraživačko postrojenje za proučavanje ionosfere i radioveza
  • HAARP je oružje kojim se upravlja vremenom, potresima ili umom
  • HAARP je u osnovi istraživački, ali su se ondje izvodili i vojni pokusi o kojima javnost ne zna sve

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori