Hipogej Ħal Saflieni

Malta je poznata po megalitskim hramovima podignutim između otprilike 3600. i 2500. pr. Kr. (vidi članak o megalitskim hramovima Malte), ali Hipogej se od njih razlikuje po tome što je cijeli izdubljen iz živog kamena. UNESCO ga opisuje kao jedini poznati europski primjer podzemnog "labirinta".

Otkriće 1902.

Hipogej je otkriven slučajno 1902., kad su radnici kopali cisterne za novi stambeni kvart i probili strop podzemlja. Prema izvorima, radnici su ga isprva pokušali sakriti, ali vijest je ipak izišla. Prva iskapanja od studenog 1903. vodio je isusovac Manuel Magri u ime Odbora za muzeje. U to je vrijeme dio sadržaja, uključujući grobne priloge i ljudske ostatke, bio izbačen i odbačen bez ikakva popisa. Magri je umro 1907., a njegovo izvješće o Hipogeju izgubljeno je.

Iskapanja je nastavio sir Themistocles Zammit, koji je pokušao spasiti što se spasiti dalo. Od 1910. objavljivao je izvješća i iskapao do 1911., a nalaze je pohranio u Nacionalnom muzeju arheologije u Valletti. Hipogej je za posjetitelje prvi put otvoren 1908., dok su iskapanja još trajala. Nova istraživanja 1990.–1993. vodili su Anthony Pace, Nathaniel Cutajar i Reuben Grima; Hipogej je potom bio zatvoren od 1991. do 2000. radi obnove, a danas ga Heritage Malta otvara za najviše 80 posjetitelja na dan, uz strogo nadziranu mikroklimu.

Tri razine

Hipogej čine tri razine isklesane u globigerinskom vapnencu, povezane stubama, nadvratnicima i prolazima. Smatra se da je gornja razina nastala prva, a neke su prostorije vjerojatno proširene prirodne špilje. Srednja razina kasnija je i ukrašenija: ondje su Glavna dvorana, Proročište, Ukrašena dvorana i takozvana Svetinja nad svetinjama, s trilitskim ulazom i stropom koji oponaša gradnju nadzemnih hramova. Donja razina, prema opisima, nije sadržavala ni kosti ni darove.

Svjetlo s površine očito je pažljivo usmjeravano. U Svetinji nad svetinjama pročelje je, prema istraživačima, moglo biti osvijetljeno u zimskom suncostaju kroz izvorni otvor. Na dijelovima stropova crvenim okerom naslikani su spiralni, točkasti i saćasti motivi. Alati kojima je kamen klesan bili su rogovi jelena, kremen, rožnjak i opsidijan.

Mjesto za mrtve

Procjenjuje se da su u Hipogeju bili ostaci oko 7000 ljudi. Većina kostiju izgubljena je u ranim iskapanjima, ali je većina lubanja pohranjena u Nacionalnom muzeju. Među nalazima su ukrašena keramika, kamene i glinene perle, školjčana puceta, amuleti, sjekire i figurice ljudi i životinja. Najpoznatija je Usnula dama, glinena figura koja se tumači kao božica majka.

Mali dio lubanja ima neobično izduženi oblik, što je potaklo nagađanja o tome tko je ondje pokopan. Većina lubanja pohranjena je u Nacionalnom muzeju, dostupna istraživačima, pa se tvrdnje o tajanstvenom narodu mogu provjeriti na samim nalazima.

Dvorana u kojoj glas postaje zvuk prostora

Najveću pozornost privukla je Proročište, mala pravokutna prostorija na srednjoj razini, u kojoj svaki glas dobiva snažnu rezonanciju. U izdubljenoj niši u zidu glas se pojačava i raznosi kroz druge prostorije. Mjerenja koja navode Debertolis i suradnici govore o dvostrukoj rezonanciji na otprilike 70 i 114 Hz, a prema njihovu opisu muški glas ugođen na te frekvencije mogao bi pobuditi rezonanciju u cijelom Hipogeju. Navodi da bi te frekvencije mogle utjecati na aktivnost ljudskog mozga jači su od samih mjerenja zvuka i treba ih uzeti s rezervom.

Rupert Till sa Sveučilišta u Huddersfieldu 2017. objavio je u časopisu Antiquity sustavno mjerenje akustičkih svojstava i provjeru ranijih tvrdnji. Rezultati su potvrdili neka, ali ne sva prijašnja zapažanja, a Till zaključuje da je akustika vjerojatno imala poseban značaj i obredni naboj za graditelje. Drugi istraživači, kao Paul Devereux, povezali su slikani strop s akustikom. Je li prostor isklesan upravo zbog zvuka ili je akustika usputna posljedica oblika, ne može se sa sigurnošću reći.

Dokazi za i protiv

Namjerna akustika

• U prilog: Mjerenja pokazuju snažnu rezonanciju u Proročištu i prijenos zvuka kroz više prostorija.
• U prilog: Till je 2017. zaključio da su rezultati potvrdili dio ranijih zapažanja i da je akustika mogla imati ritualni značaj.
• Protiv: Isti rad potvrđuje samo dio ranijih tvrdnji, pa se ne može reći da je svaka tvrdnja o zvuku dokazana.
• Protiv: Tvrdnje o učinku frekvencija na mozak ne proizlaze iz mjerenja zvuka, nego iz zasebnih pretpostavki.

Svetište, a ne samo grobnica

• U prilog: Pažljivo usmjeravano svjetlo, oslikani stropovi i oponašanje hramova upućuju na obredne prostore.
• U prilog: Svetinja nad svetinjama nije sadržavala kosti, a pripisuje joj se orijentacija prema zimskom suncostaju.
• Protiv: UNESCO i većina izvora opisuje ga prije svega kao podzemno groblje s ostacima oko 7000 ljudi.
• Protiv: Ranim iskapanjima razoren je dio konteksta, pa se funkcije pojedinih prostorija ne mogu pouzdano razlučiti.