Nan Madol

Uz obalu malog otoka usred Tihog oceana stoji stotinjak umjetnih otočića sazidanih od crnih bazaltnih stupova, složenih poput drva za ogrjev. Predaja kaže da su ih na mjesto doletjela dvojica čarobnjaka.

Ukratko

  • Nan Madol je skup od stotinjak umjetnih otočića u plitkoj laguni uz otok Pohnpei u Mikroneziji, sazidanih od bazaltnih stupova i koraljnih stijena i povezanih kanalima.
  • Bio je središte dinastije Saudeleur, koja je vladala cijelim Pohnpeijem otprilike od 12. stoljeća do oko 1628., a u njemu su živjeli plemići i svećenici i pokapani vladari.
  • Datiranje koralja pokazalo je da je grobnica prvog vladara cijelog otoka sagrađena oko 1180.–1200., što je jedan od najranijih primjera velike kamene gradnje u Oceaniji.
  • Kako su graditelji bez metala, kotača i tegleće stoke prenijeli tisuće teških stupova preko otoka i mora, nije sigurno; predaja to pripisuje čaroliji.

Pohnpei je vulkanski otok u zapadnom Tihom oceanu, danas dio Saveznih Država Mikronezije. Uz njegovu istočnu obalu, na koraljnom grebenu uz otočić Temwen, leži Nan Madol. Ime znači "unutar razmaka" i odnosi se na kanale između otočića. Zbog njih ga nazivaju i "Venecijom Pacifika".

Zidovi od kamenih stupova

Otočići su umjetne platforme od koraljnih krhotina i kamenja, obzidane bazaltom. Bazalt na Pohnpeiju prirodno puca u dugačke peterokutne i šesterokutne stupove, kakvi nastaju kad se lava polako hladi. Graditelji su te stupove slagali vodoravno, naizmjence uzduž i poprijeko, kao kad se slaže drvo, a prostor između punili su koraljem i manjim kamenjem. Tako su nastali zidovi visoki i nekoliko metara.

Najpoznatiji otočić je Nandauwas, kraljevska grobnica. Zidovi visoki između pet i pol i sedam i pol metara okružuju dvorište, a u njegovu je središtu grob prvog vladara iz dinastije Saudeleur. U Nan Madolu nema ni izvora pitke vode ni polja, pa su hranu i vodu brodovima donosili ljudi s glavnog otoka. Istraživači procjenjuju da u gradu nije živjelo više od tisuću ljudi, uglavnom plemića, svećenika i njihovih slugu.

Gospodari Deleura

Predaja Pohnpeija kaže da su na otok jednom došla braća blizanci, čarobnjaci Olisihpa i Olosohpa, mnogo viši od mještana. Tražili su mjesto za oltar boga poljoprivrede i nakon nekoliko pokušaja podigli ga uz Temwen. Prema predaji, golemo su kamenje podigli u zrak uz pomoć letećeg zmaja. Kad je Olisihpa umro od starosti, Olosohpa je postao prvi Saudeleur, "gospodar Deleura", i počeo vladati cijelim otokom.

Predaje opisuju kako su kasniji vladari bili sve stroži i tražili sve veće darove. Saudeleuri su poglavare iz drugih dijelova otoka navodno držali u Nan Madolu, kako bi ih mogli nadzirati. Oko 1628., prema predaji, vlast im je srušio ratnik Isokelekel, koji je stigao s otoka Kosraea. Postao je prvi Nahnmwarki, vrhovni poglavar, i neko vrijeme živio u Nan Madolu, ali su njegovi nasljednici grad napustili. Poznato je trinaestak različitih inačica te priče.

Kamen preko otoka

Kad je Nan Madol nastao, dugo se moglo samo nagađati. Tim arheologa Marka McCoyja 2016. je metodom urana i torija datirao koralje ugrađene u grobnicu Nandauwas i zaključio da je sagrađena oko 1180.–1200. Ranija geokemijska istraživanja istog autora i Stephena Athensa pokazala su da kamen ne potječe iz jednog kamenoloma: bazaltni stupovi uglavnom su doneseni s glavnog otoka, a dio velikih stijena s obližnjeg Temwena, pa su graditelji kamen morali prenositi preko kopna i mora.

Kako su to izveli, ne zna se. Najčešće se pretpostavlja da su stupove splavima i čamcima dovozili za plime, a zatim ih podizali pomoću kosina, poluga i užadi od biljnih vlakana. Nijedna metoda nije dokazana, jer nisu pronađeni ni alati ni ostaci splavi, a usmena predaja govori samo o čaroliji.

Pisci, ronioci i potopljeni gradovi

Prvi detaljan opis Nan Madola dao je poljski istraživač Jan Stanisław Kubary 1874. Kasnije je ruševina privukla pisce koji su u njoj tražili ostatke potonulih kontinenata. James Churchward je u knjizi o "izgubljenom kontinentu Mu" iz 1926. tvrdio da je Nan Madol dio nestale civilizacije, ali za to nije iznio provjerljive dokaze.

Predaja govori i o potopljenim gradovima ispod mora kraj Nan Madola. Ronioci su 1978. i 1979. izvijestili o stupovima obraslima koraljem na dnu, ali su kasnija istraživanja, uključujući snimanje sonarom 2013., zaključila da su to prirodne tvorbe ili kamenje koje je palo tijekom gradnje, a ne ostaci građevina.

Nan Madol je 2016. upisan na UNESCO-ov popis svjetske baštine i istodobno na popis ugrožene baštine. Kanali se zamuljuju, mangrove rastu po otočićima, a njihovo korijenje razmiče kamenje u zidovima.

Kronologija

  1. Oko 1. st.: Prvi tragovi ljudi na Pohnpeiju.
  2. Oko 1180.–1200.: Gradi se grobnica Nandauwas, prvi veliki kameni spomenik Nan Madola.
  3. 12.–17. st.: Dinastija Saudeleur vlada Pohnpeijem iz Nan Madola.
  4. Oko 1628.: Isokelekel ruši vlast Saudeleura.
  5. 1874.: Jan Stanisław Kubary prvi detaljno opisuje Nan Madol.
  6. 1926.: James Churchward povezuje Nan Madol s kontinentom Mu.
  7. 1985.: Nan Madol postaje nacionalni povijesni spomenik SAD-a.
  8. 2016.: Upisan je na UNESCO-ov popis svjetske baštine i na popis ugrožene baštine.
  9. 2016.: Datiranje koralja određuje početak gradnje.

Ključne osobe

  • Olisihpa i Olosohpa: Braća blizanci i čarobnjaci koji su prema predaji Pohnpeija sagradili Nan Madol.
  • Isokelekel: Ratnik s Kosraea koji je prema predaji srušio vlast dinastije Saudeleur.
  • Jan Stanisław Kubary: Poljski istraživač koji je 1874. prvi detaljno opisao Nan Madol.
  • James Churchward: Pisac koji je Nan Madol proglasio ostatkom kontinenta Mu.
  • Mark McCoy: Američki arheolog koji je datirao gradnju i istražio podrijetlo kamena.

Što se zna

  1. Nan Madol čini stotinjak umjetnih otočića u laguni uz istočnu obalu Pohnpeija.
  2. Zidovi su građeni od bazaltnih stupova složenih uzduž i poprijeko i ispunjeni koraljem.
  3. Zidovi grobnice Nandauwas visoki su od pet i pol do sedam i pol metara.
  4. Grobnica Nandauwas sagrađena je oko 1180.–1200.
  5. Kamen za gradnju potječe iz više kamenoloma na Pohnpeiju i Temwenu.
  6. Nan Madol je od 2016. na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine i na popisu ugrožene baštine.

Otvorena pitanja

  • Kako su graditelji prenosili i podizali teške bazaltne stupove?
  • Koliko je ljudi i vremena trebalo za gradnju?
  • Zašto je Nan Madol napušten nakon pada dinastije Saudeleur?
  • Koliko predaja o čarobnjacima i Isokelekelu čuva sjećanje na stvarne događaje?

Teorije

  • Stupovi su dovoženi splavima i čamcima za plime i podizani kosinama i polugama
  • Stupovi su vučeni preko otoka užadi i valjcima pa tek onda prevezeni do lagune
  • Predaja Pohnpeija: braća čarobnjaci prenijela su kamen čarolijom
  • Nan Madol su sagradili pripadnici neke starije nestale civilizacije

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori