Koristimo li samo 10 % mozga?

Odakle tvrdnja

Ideja da koristimo samo mali dio mozga stalno se vraća: u filmovima, oglasima za tečajeve i razgovorima o „neiskorištenom potencijalu”. Prema neurologu Barryju Gordonu sa Sveučilišta Johns Hopkins nema jasnog krivca za njezin nastanak. Povezuje se s američkim psihologom Williamom Jamesom, koji je u tekstu The Energies of Men pisao da koristimo samo „mali dio” svojih mogućih mentalnih i tjelesnih sredstava. Tvrdnja se katkad pripisuje i Albertu Einsteinu, kao objašnjenje njegove inteligencije.

Gordon smatra da se mit održava jer ljudi vlastite slabosti, poput zaboravljenog imena ili teškog gradiva, vide kao dokaz da im negdje čeka neiskorišten dio mozga.

Što pokazuje snimanje mozga

Mozak čini oko tri posto tjelesne težine, a troši oko 20 posto energije tijela. Većina te energije odlazi na brzo okidanje milijuna neurona koji međusobno komuniciraju. Organ koji toliko košta teško bi ostao najvećim dijelom nekorišten.

Neurolozi koje navodi Scientific American objašnjavaju da u svakom trenutku ne rade sva područja istodobno, ali da su tijekom dana, kao i mišići, gotovo sva stalno aktivna. John Henley s klinike Mayo kaže da se tijekom dana koristi stopostotni mozak. Aktivnost se ne gasi ni u snu: frontalni korteks, zadužen za više misaone procese i samosvijest, i somatosenzorna područja, koja pomažu osjetiti okolinu, rade i dok spavamo.

Čak i jednostavna radnja, poput ulijevanja jutarnje kave, uključuje potiljačni i tjemeni režanj, motoričke i osjetne dijelove korteksa, bazalne ganglije, mali mozak i čeone režnjeve.

Odakle onda „10 %”?

Scientific American navodi i užu istinu iz koje se tvrdnja lako izvrne: u pojedinim trenucima, primjerice dok samo mirujemo i razmišljamo, možda doista radi tek desetak posto mozga. To ne znači da je ostalih devedeset posto suvišno, nego da se aktivnost seli s jednog područja na drugo, ovisno o tome što radimo. Isti članak završava duhovitom primjedbom: ne koristimo deset posto mozga, nego razumijemo tek desetak posto onoga kako radi.

Zašto se mit drži

Tvrdnja ima nekoliko prednosti koje joj ne može oduzeti nijedno snimanje mozga. Laska čitatelju, jer mu obećava skrivene sposobnosti. Dobro se prodaje, pa se vraća u reklamama za tečajeve brzog čitanja, pamćenja i „otključavanja potencijala”. Lako se pamti, jer je jedna okrugla brojka. Uz to se oslanja na poznata imena, iako Jamesova rečenica o „malom dijelu” mogućnosti ne govori o postotku moždanog tkiva, a Einstein se uz nju veže samo navodno. Gordon dodaje i psihološki razlog: kad zaboravimo ime ili teško svladamo gradivo, utješno je vjerovati da negdje čeka neiskorišten dio mozga koji bi to riješio.