Kit od 52 herca

Od 1989. podvodni mikrofoni u Tihom oceanu bilježe pjesmu kita na frekvenciji kojom ne pjeva nijedan drugi poznati kit. Životinju nitko nikad nije vidio.

Ukratko

  • Mreža podvodnih mikrofona američke mornarice od 1989. bilježi pjesmu kita na frekvenciji od oko 52 herca.
  • Plavi kitovi pjevaju na frekvencijama oko 10 do 39 herca, a kitovi perajari oko 20 herca, pa se ovaj glas ne podudara ni s jednom poznatom vrstom.
  • Životinja je praćena godinama na sezonskim putovanjima po sjevernom Tihom oceanu, ali nikad nije viđena.
  • Mediji su je nazvali najusamljenijim kitom na svijetu, iako se ne zna je li uopće usamljena ni je li riječ o jednoj životinji.

Za vrijeme Hladnog rata američka je mornarica na dnu oceana postavila mrežu osjetljivih podvodnih mikrofona, hidrofona, kako bi slušala sovjetske podmornice. Nakon završetka Hladnog rata dio te mreže otvoren je znanstvenicima, koji su u njoj dobili jedinstven uvid u zvukove oceana, pa i u pjesme kitova.

Glas koji ne pripada nikome

Godine 1989. istraživači s oceanografskog instituta Woods Hole, predvođeni Williamom Watkinsom, primijetili su neobičan glas. Obrasci su podsjećali na pjesmu plavog kita, ali na znatno višoj frekvenciji, oko 52 herca. Glas se javljao svake godine, od kasne jeseni do proljeća, a hidrofoni su mogli pratiti kamo se kreće: od obala Aljaske do Kalifornije, tisućama kilometara godišnje.

Watkins i suradnici objavili su 2004. rad o dvanaest godina praćenja tog glasa. Napisali su da u cijelom sjevernom Tihom oceanu nisu pronašli nijedan drugi sličan zov. S godinama se frekvencija lagano spustila, slično kao što se mijenjaju glasovi drugih kitova.

Najusamljeniji kit

Kad su novine 2004. pisale o otkriću, priča o kitu koji pjeva glasom kojim nitko ne odgovara dirnula je ljude diljem svijeta. Nazvan je najusamljenijim kitom na svijetu, a o njemu su pisane pjesme i knjige. Znanstvenici upozoravaju da je to romantična slika: kitovi se mogu čuti i razumjeti i na drugim frekvencijama, a životinja se ponaša kao normalan, zdrav kit.

Što bi to moglo biti

Najčešće se pretpostavlja da je riječ o križancu plavog kita i kita perajara, jer su takvi križanci poznati. Drugi misle da je riječ o kitu s neobičnom građom ili oštećenjem, koji zbog toga pjeva drukčije. Neka kasnija snimanja, kad su glas istodobno zabilježili hidrofoni na udaljenim mjestima, potaknula su i pitanje postoji li više takvih životinja. Ekspedicija za dokumentarni film The Loneliest Whale (2021.) zabilježila je glas sličan njegovu, ali kit ni tada nije viđen.

Kronologija

  1. 1989.: Hidrofoni prvi put bilježe glas na oko 52 herca.
  2. Početak 1990-ih: Dio podvodne mreže mornarice otvoren je znanstvenicima.
  3. 2004.: Watkins i suradnici objavljuju rad o dvanaest godina praćenja glasa.
  4. 2004.: Mediji ga nazivaju najusamljenijim kitom na svijetu.
  5. 2021.: Izlazi dokumentarac The Loneliest Whale: The Search for 52.

Ključne osobe

  • William Watkins: Istraživač s instituta Woods Hole koji je prvi proučavao glas.

Što se zna

  1. Glas na oko 52 herca bilježi se od 1989. u sjevernom Tihom oceanu.
  2. Obrasci su slični pjesmi plavog kita, ali na znatno višoj frekvenciji.
  3. Životinja je praćena godinama na sezonskim putovanjima.
  4. Frekvencija se s godinama lagano spustila.
  5. Životinja nikad nije viđena ni snimljena kamerom.

Otvorena pitanja

  • Koje je vrste životinja koja pjeva na 52 herca?
  • Je li riječ o jednoj životinji ili o više njih?
  • Čuju li je i razumiju li je drugi kitovi?

Teorije

  • Križanac plavog kita i kita perajara
  • Kit s neobičnom građom ili oštećenjem
  • Više kitova s istim neobičnim glasom

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori