Svjetleće more i "mliječna mora"

Mornari stoljećima opisuju noći u kojima je more do obzora svijetlilo bijelo, kao snježna ravnica pod mjesecom. Tek su sateliti potvrdili da takvo more postoji, a njegov uzrok i danas nitko nije izravno izmjerio.

Ukratko

  • Mnogi morski organizmi proizvode vlastitu svjetlost. Uz obale se najčešće vidi plavo svjetlucanje sitnih algi dinoflagelata kad ih uznemire valovi, čamci ili kupači.
  • Mnogo rjeđa su "mliječna mora": golema područja oceana koja noću ravnomjerno i bez prestanka svijetle bjelkastom svjetlošću, ponekad danima i tjednima.
  • Satelit je mliječno more prvi put snimio 1995., a 2019. južno od Jave senzori su pratili svjetleće područje veće od 100.000 četvornih kilometara.
  • Prevladava objašnjenje da svijetle ogromne nakupine bakterija, ali nijedno mliječno more dosad nije uzorkovano tako da se to potpuno potvrdi.

Tko je ljeti noću plivao u moru, možda je vidio kako mu oko ruku zaiskre plave točkice. Valovi koji se lome na plaži ponekad zasvijetle plavo, a brazda broda ostavlja svjetleći trag. Pomorci su tu pojavu odavno zvali svjetlucanjem ili "gorenjem" mora. Mnogo rjeđe, u samo nekoliko dijelova svijeta, viđali su nešto drugo: more koje svijetli posvuda i neprekidno, bez obzira na valove.

Živa svjetlost

Svjetlost živih bića, bioluminiscencija, nastaje kemijskom reakcijom. Molekula koja se općenito naziva luciferin reagira s kisikom uz pomoć enzima luciferaze i pritom oslobađa svjetlost umjesto topline. U moru je takva svjetlost iznimno raširena: proizvode je bakterije, alge, meduze, rakovi, lignje i ribe, posebno u dubinama u koje sunčeva svjetlost ne dopire.

Plavo svjetlucanje uz obale najčešće stvaraju dinoflagelati, jednostanične alge poput vrste Noctiluca scintillans. Svaka stanica bljesne djelić sekunde kad je pokrene val ili ruka. Kad ih u vodi ima mnogo, svaki pokret ostavlja svjetleći trag. Bljesak im vjerojatno služi kao obrana: može preplašiti sitnog raka koji ih jede ili privući veće grabežljivce koji love tog raka.

More kao snježno polje

Mliječno more izgleda drukčije. Mornari ga opisuju kao bijelu ili blago zelenkastu svjetlost koja ravnomjerno prekriva površinu do obzora, kao da brod plovi po snijegu. Svjetlost ne bljeska i ne pojačava se oko broda. U dnevniku engleskog kapetana Williama Keelinga s početka 17. stoljeća zapisano je takvo more kod rta Guardafui na Rogu Afrike, a kapetan Newland je 1772. o toj pojavi čitao rad pred Kraljevskim društvom u Londonu. Jules Verne poslao je kroz "more od mlijeka" i podmornicu Nautilus u romanu Dvadeset tisuća milja pod morem.

Između 1915. i 1993. zapisano je 235 viđenja, većinom u sjeverozapadnom Indijskom oceanu, oko obala Somalije i Arapskog mora, te u morima oko Jave i Indonezije. Godine 2025. istraživači su objavili bazu podataka s opisima mornara od 1600. do danas.

Uzorak iz Arapskog mora

Godine 1985. istraživački brod u Arapskom moru naišao je na mliječno more i uzeo uzorke vode. Istraživači koje je predvodio David Lapota u vodi su pronašli mnogo svjetlećih bakterija vrste Vibrio harveyi i zaključili da svjetlost dolazi od njih. Kasniji istraživači pretpostavljaju da se bakterije namnože na cvjetanju mikroalgi u površinskom sloju mora.

Svjetleće bakterije svijetle neprekidno, a ne u bljeskovima, ali tek kad ih se nakupi vrlo mnogo. Pojedinačne stanice "osjećaju" koliko je oko njih drugih bakterija iste vrste i svjetlost uključuju tek kad je gustoća dovoljno velika. Prema jednoj pretpostavci, bakterije time privlače ribe da ih pojedu, jer u ribljim crijevima mogu živjeti i širiti se.

Pogled iz svemira

Američki meteorolog Steven Miller sa suradnicima pregledao je 2005. snimke vojnog meteorološkog satelita iz siječnja 1995., iz noći kad je posada jednog trgovačkog broda kod Somalije opisala mliječno more. Na snimkama je pronašao slabo svjetleće područje od oko 15.400 četvornih kilometara, otprilike veličine američke savezne države Connecticut, koje je bilo vidljivo tri noći zaredom. Bio je to prvi snimak mliječnog mora iz svemira.

Noviji sateliti imaju osjetljive senzore za snimanje u mraku. Pregledom snimaka od 2012. do 2021. Millerova je skupina pronašla više mliječnih mora, od kojih su neka bila veća od 100.000 četvornih kilometara i trajala danima ili tjednima. Jedno od najvećih svijetlilo je od kraja srpnja do početka rujna 2019. južno od Jave. Kad su o tome objavljene vijesti, javila se posada jahte Ganesha, koja je tih tjedana plovila kroz to područje. Opisali su što su vidjeli i poslali fotografije, a njihov se put poklapao sa satelitskim snimkama.

Kronologija

  1. Početak 17. stoljeća: Kapetan William Keeling bilježi mliječno more kod rta Guardafui.
  2. 1772.: Kapetan Newland čita rad o pojavi pred Kraljevskim društvom u Londonu.
  3. 1870.: Jules Verne objavljuje *Dvadeset tisuća milja pod morem* s opisom mora od mlijeka.
  4. 1985.: Istraživački brod uzima uzorke vode iz mliječnog mora u Arapskom moru.
  5. 1988.: Lapota i suradnici objavljuju rezultate mjerenja.
  6. Siječanj 1995.: Posada trgovačkog broda opisuje mliječno more kod Somalije; satelit ga snima.
  7. 2005.: Steven Miller i suradnici objavljuju prvi satelitski snimak mliječnog mora.
  8. Srpanj–rujan 2019.: Satelitski senzori prate golemo mliječno more južno od Jave.
  9. 2021.: Objavljen je pregled mliječnih mora snimljenih iz svemira od 2012. do 2021.

Ključne osobe

  • Steven Miller: Američki meteorolog koji je mliječna mora prvi pronašao na satelitskim snimkama.
  • Steven Haddock: Morski biolog i stručnjak za bioluminiscenciju, suautor istraživanja mliječnih mora.
  • David Lapota: Istraživač koji je 1985. uzorkovao vodu iz mliječnog mora u Arapskom moru.
  • William Keeling: Engleski kapetan koji je početkom 17. stoljeća zapisao mliječno more kod Roga Afrike.

Što se zna

  1. Plavo svjetlucanje mora uz obale najčešće stvaraju dinoflagelati, koji bljesnu kad ih se pokrene.
  2. Mliječna mora svijetle ravnomjerno i neprekidno, a najčešće se viđaju u sjeverozapadnom Indijskom oceanu i oko Jave.
  3. U uzorcima iz mliječnog mora u Arapskom moru 1985. pronađeno je mnogo svjetlećih bakterija *Vibrio harveyi*.
  4. Satelit je 1995. snimio mliječno more od oko 15.400 četvornih kilometara kod Somalije.
  5. Mliječno more južno od Jave 2019. bilo je veće od 100.000 četvornih kilometara, a potvrdila ga je i posada jahte *Ganesha*.

Otvorena pitanja

  • Jesu li svjetleće bakterije jedini uzrok mliječnih mora ili sudjeluju i drugi organizmi?
  • Zašto se mliječna mora pojavljuju samo u nekoliko dijelova svijeta?
  • Kako se golema područja vode zadrže na okupu tjednima, a da ih struje ne raspodijele?

Teorije

  • Svijetle ogromne nakupine bakterija koje se hrane cvjetanjem mikroalgi
  • Svjetlost dolazi od algi ili drugih organizama koje još nitko nije uzorkovao
  • Mliječna mora nastaju zajedničkim djelovanjem bakterija, algi i posebnih uvjeta u oceanu

Povezane priče

Za daljnje istraživanje

Izvori